Kondom na pogrešnoj glavi
Kad se pomiriš s tim da živiš teatar apsurda i to na jednoj maloj zabačenoj pozornici sa strane, počneš uživati cerekajući se iz muppetovske lože spodobama koje mrtve ozbiljne izvode svoje nevesele provincijske vodvilje.
Didaktički igrokaz kojeg u nastavcima pratim već dulje vrijeme i koji bi me beskrajno zabavljao da me zapravo ne plaši, stidljivo je započeo i drugi čin: program seksualnog odgoja u školama dobio je zeleno svjetlo te će se isti, u trećem činu ( a u kojem uvijek netko nevin zagine), odigrati sljedeće školske godine u deset škola u Hrvatskoj, eksperimentalno, u sklopu zdravstvenog odgoja. Tako će, čitam, prema prihvaćenom programu, naša djeca imati priliku naučiti i sljedeće stvari koje će od njih napraviti bolje, slobodnije i sretnije pojedince: suzdržavanje od samozadovoljavanja, seksualnu apstinenciju prije braka, da sigurnog seksa nema i slične suvremene misli dvadeset i prvog stoljeća. Khm, oprostite, ali kakve veze sve to skupa uopće ima sa seksom? Osim što ga, u boljem slučaju, prolongira do tridesetih? Pa zaboravit će dica sve što su naučila…
Školska predstava započinje u višim razredima osnovne, dakle u ono doba, kad su prema uvriježenom mišljenju, kod svih, osim ima bit kod sastavljača ovog programa i onih koji su ga odobrili, počeli šizit hormoni. I dok su budući sastavljači programa za seksualni odgoj za vrijeme malog odmora vrijedno mantrali konjugaciju nesvršenog glagola suzdržavati se u futuru drugom egzaktnom (ako se budem suzdržavao), njihovi su razredni kolege u školskom wc-u oformili omanji krug, ali ne da bi zapjevali klapsku pjesmu. Vidiš, smjerni čitaoče, koji si upravo zinuo nad ovom stranicom, mnogi bivši dječaci koje poznajem prošli su u svojim nježnim godinama kroz tu indiskretnu fazicu grupnog druženja, a ne samo ti.
A mamine princeze? Zbog stanovitih tehničkih prednosti još ranije same otkriju svoje zrno graška ispod baldahina, u svakom slučaju najčešće puno prije negoli su im kontrol-frikovi planirali priopćiti: pfuj! kaka! baci to iz ruke! Bar je tako bilo u ono doba seksualne samoukosti prije dvadeset godina. Dapače, neki su poletarci, baš poput Romea i Julije ( njihove dobi) zdušno prakticirali gubljenje nevinosti i prije kraja osnovne škole. Da ne govorim o srednjoj školi u kojoj su se i u mom štreberskom i većinski ženskom razredu pedagoškog usmjerenja, između matematičke bilježnice i školske marende, zamislite, znale zateći i porno kaseta ili časopis. U svojoj sam petnaestoj od prave cukrene gospice i notorne odlikašice, prvi put čula za dijafragmu i ispala kompletna seljanka. Nisu to neka tuđa djeca, nego vaša, kao što ni ona dva-tri homoseksualna djeteta koja, statistički gledano, sjede u svakoj učionici i slušaju kako o njima pričaju kao o stvorenjima s tri glave ili šesnaest nogu, ne moraju biti tuđa djeca.
Takve su rigidnosti seksualno nasilje, a ne stavljanje kondoma na tikvicu nad čim su se „stručnjaci“ sablaznili. Jer, da prostite, vježba navlačenja kondoma na tikvicu, osim što može biti korisna, kod srednjoškolca će u najgorem slučaju izazvati hihot i grohot, ukoliko ga seksualni odgojitelji prethodno mentalno ne uškope u osnovnoj školi, posrame ga, nabiju mu grižnju savjesti, navuku mu kondom na pogrešnu glavu.
A kako to izgleda kad oni koji rabe kontracepciju od realnosti ( u kojoj su sida, pedofilija, prostitucija, homofobija i ostale dražesti svakodnevice nadohvat ruke) kroje ovakav program, bumo vidli. Bojim se više štete nego koristi. Ma bojim se ljudi koji djecu plaše baba-rogom seksualnosti!
Kada eksperti za djecu prestanu sebe štititi od stvarnosti utječući se ispraznom i štetnom moraliziranju, tada možda mogu i te mlade ljude nečemu naučiti. Ovako, u najboljem slučaju, ispadaju smiješni.
( Tekst autoričine kolumne "Sve po mom" prvotno je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji )