Franz Neumann : Behemot
"Behemot" je studija nacionalsocijalizma i nacističkog režima s kojom je Amerika krenula u rat protiv Trećeg Reicha. Studija je naručena krajem 1941. od političkog teoretičara koji je nacizam osjetio na vlastitoj koži. Franz Neumann (1900.-1954.), pravni savjetnik Socijaldemokratske stranke i jedan od utemeljitelja Studentskog socijalističkog udruženja u Frankfurtu, emigrirao je u Veliku Britaniju 1933., nakon što je po nacističkom preuzimanju vlasti dobio dojavu da će biti uhapšen (prema drugim izvorima Neumann je bio među prvim intelektualcima koje su nacističke vlasti uhitile, provevši mjesec dana u zatvoru).
U Britaniji brani doktorat iz političkih znanosti, na temu uspona i pada historijske epohe vladavine zakona, a zatim odlazi u Ameriku gdje se pridružuje Frankfurtskom institutu za društvena istraživanja u izgnanstvu. Godine 1941. unovačuje ga Američki odbor za ekonomsko ratovanje, a nakon njemačke objave rata Americi postaje zamjenik ravnatelja središnjeg odjela evropske sekcije za istraživanje i analizu OSS-a, preteče CIA-e.
Studiju "Behemot", naslovljenu prema čudovištu koje vlada kopnom (za razliku od Levijatana) a koje je Hobbesu poslužilo kao simbol "ne-države, kaosa, stanja bezakonja, nereda i anarhije", Neumann je napisao za potrebe američke vlade u Drugom svjetskom ratu. "Behemot" je tako postao dijelom američkog intelektualnog i obavještajnog arsenala u ratu protiv Trećeg Reicha.
Prvo izdanje knjige napisano je u vrijeme kada je Njemačka napala SSSR, za tisak je pripremljeno kada je Njemačka objavila rat Americi, a knjiga je objavljena početkom 1942. Drugo i prošireno izdanje izašlo je 1944., u godini savezničkog iskrcavanja u Normandiji i atentata na Hitlera.
Krajem 1944. Neumann s Herbertom Marcusem i Ottom Kirchheimerom priprema materijale za savezničke okupacijske vlasti u Njemačkoj, uključujući "De-nacifikacijski vodič", ali zbog nadolazećeg prioriteta Hladnog rata materijal je proglašen irelevantnim. Na suđenjima u Nuernbergu za glavnog tužitelja Neumann priprema i analize optuženika i raznih nacističkih organizacija.
Imajući u vidu taj "ratni put" OSS-ova analitičara i njegove knjige, "Behemot" nije tek strukturna analiza nacističkog režima: on je i jedno od oružja kojim je nacizam poražen. Nemoguće je izmjeriti značaj određenog oružja (izuzev atomske bombe) ili određenih obavještajnih informacija (izuzev dešifriranja Enigme), niti ih usporediti sa značajem koji je u ratnom naporu imala jedna knjiga. No "Behemot" je i po svom sadržaju i po svom naručitelju bio dio američkog protunacističkog arsenala. I to, sudeći po intelektualnoj pronicljivosti analize, njegov značajan dio.
Većina knjige odnosi se na analizu ekonomskog sustava i organizacijske strukture Behemota. No tu je i "politički obrazac nacionalsocijalizma", unutarnjopolitičke i vanjskopolitičke strategije, politička organizacija, ideološke matrice, uloga karizmatičnog vođe u državi, uloga rasnog naroda kao izvora karizme, te osnovne stratifikacije novog društva.
U dodatku iz 1944. Neumann je dodatno analizirao "totalitarnu monopolističku ekonomiju" Trećeg Reicha, ali i nadopunio "politički obrazac nacionalsocijalizma" poglavljima o totalitarnoj državi u ratu, partiji, policiji, SS-u i Himmleru, ratnoj ekonomiji i Speeru, antisemitizmu, te tipovima teritorija pod njemačkom kontrolom i eksploatacijom okupirane Evrope. Kao i prvo izdanje, i dodatak završava kratkom analizom "novog društva".
Središnja Neumannova teza jest da Treći Reich nije država. Ta radikalna ideja objašnjava se time da nacionalsocijalizam nema nikakvu političku teoriju, a ako je državi svojstvena vladavina prava, njegov politički sustav nije država. Ukloni li se, naime, krinka države s Trećeg Reicha nemoguće je otkriti stvarno žarište političke moći, jer rasa naravno ne vlada, niti je ikakva politička moć u rukama naroda.
No u nacionalsocijalističkoj doktrini rasnog proleterskog imperijalizma Neumann vidi određenu opasnost. "Bit teorije krajnje je jednostavna. Njemačka i Italija proleterske su rase okružene neprijateljskim plutokratsko-kapitalističko-židovskim demokracijama. Tu je dakle riječ o ratu proletarijata protiv kapitalizma..." Ratu rada protiv moći novca. Marksistički oblik "klasne borbe" nacizam zamjenjuje "proleterskim ratom protiv kapitalističkih država"; "besklasno društvo" - "narodnom zajednicom"...
Nacionalsocijalizam naizgled nudi radnicima sve što mu nudi marksizam, i to bez klasne borbe. Presudno pitanje za Neumanna pritom jest je li doktrina rasnog proleterskog imperijalizma uspješna, je li prožela radničke redove? O odgovoru na to pitanje ovisila je sudbina Evrope.
Treći Reich je hametice poražen u proljeće 1945. No Neumannovo pitanje o zavodljivosti „proleterskog imperijalizma", odnosno "socijalnog imperijalizma", na neki način je otvoreno još i dan-danas. Doktrine koje spajaju nacionalizam s pljačkom drugih, ili dijeljenje nacija na one "koje rade" i one "koje žive na dug", još uvijek su (sve)prisutne.
Neonacizam kao ni nacizam ništa drugo niti ne nudi. Sudbina Evrope možda još uvijek ovisi o pitanju koje je najviše mučilo Neumanna.
Franz Neumann: "Behemot: struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933.-1944."
Preveo Damjan Lalović
Disput, 2012.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )