Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 12.06.2014.

Aljoša Babić : Politička pornografija za početnike
Održava se
01.01.1901.

Ne pratim posebno figure s lokalne političke scene (osim onda kad mi vrište s naslovnica svakog zamislivog portala) pa mi tako ime Aljoše Babića ne predstavlja ništa. Bilješka o piscu donosi uobičajene šture informacije iz kojih saznajem kako je riječ o osnivaču (i predsjedniku) Zelene stranke, predsjedniku Ekološkog socijalnog foruma i inicijatoru niza programa ekološkog i socijalnog predznaka; političaru u usponu, kako bi se to kolokvijalno reklo. Sve to me pomalo odbija od čitanja. Više bih cijenio biografsku crticu poput: "Autoru je ovo prvi izlet u prozne vode. Poslao rukopis na VBZ-ov natječaj 2009. godine. Nije prošao."

Isticanje političke pripadnosti i srodnih programa navodi me na misao kako se u "Političkoj pornografiji za početnike" skriva više ili manje uspješno kamuflirana propaganda (u kontekstu prvijenca, vjerojatnije manje uspješno), a svakodnevni mi život donosi sasvim dovoljno političke propagande, e da bih je još tražio u književnosti. No, "Politička pornografija za početnike" ne ponaša se u skladu s očekivanjima. Donekle. Roman jest neuspješan, no daleko je od bilo kakve propagande. I to je valjda nešto.

Ovo još jednom potvrđuje kako je, barem u književnosti, nužno odvojiti autora od djela. Iako u ovom slučaju to nije nimalo lak zadatak. "Politička pornografija za početnike" priča priču o izbornim podvizima male riječke stranke u ambijentu s kraja devedesetih. Pripovijest iz unutarstranačkog brloga ostvaruje se unutar poznatog pejsaža sastavljenog od Tita, ustaša, egotripera, zaluđenika, mutnih političkih programa i ambicioznih pojedinaca koje povezuje lik novopridošlog regruta Tomislava, mladog "političara u usponu", o kojemu se ne može reći nešto više osim toga da tekstu uglavnom služi kao izgovor za scene seksa i pokoji ljubomorni ispad. Čemu služe spomenute scene nije sasvim jasno. Odgovor vjerojatno valja potražiti u onoj uzrečici koja politiku opisuje kao kurvu, a kurve i seks prirodno idu skupa.

Čemu, dakle, ovjeravati takav imaginarij? Teško je, naime, u spomenutoj biografskoj crtici iščitati nešto drugo osim pokušaja legitimacije rukopisa. Politička satira o akterima i izbornoj strategiji male stranke u Rijeci s kraja devedesetih funkcionira, pretpostavlja se, potpuno drugačije ako je tumačimo kao ekstrapolirano svjedočanstvo insidera. Za razliku od sličnih napisa iz perâ zlonamjernih piskarala kod kojih nema te težine jer su plod (zlonamjerne) fikcije onih što su ostali po strani. Prihvatimo li takvu racionalizaciju susrest ćemo se s legitimiranim tekstom sastavljenim od niza općih mjesta, očekivanih likova i prepoznatljivih situacija iz čega se može zaključiti kako opća mjesta nisu postala općima bez razloga i kako u napisima onih zlonamjernih diletanata ipak postoji mrva istine.

No, "legitimacija" nimalo ne pridonosi kvaliteti napisane istine. Ako "Političku pornografiju za početnike" treba čitati kao metaforički prikaz suvremenog političkog sustava i njegovih glavnih protagonista (a pozicija vanparlamentarne oporbe iz koje progovara autor nagoni na čitanje u tom ključu), tada nam nema druge nego upitati se o dometima te metafore. Anakronistička stranka sastavljena od nesposobnih zabludjelih staraca i mladih oportunista željnih izborne pobjede i ekonomsko-političke moći koju ista nosi odgovara uobičajenim birtaškim predodžbama o akterima domaćeg političkog sustava. U tom smislu Babićeva metafora savršeno  podilazi čitateljima potvrđujući im, snagom legitimirajuće insajderske pozicije, sve ono što su oduvijek znali - da su protagonisti lokalne igre prijestolja nesposobna, ishlapjela i mahom egocentrična gamad koja politiku koristi za ostvarivanje vlastitih ciljeva.

U toj slici politike kao kola šašavih budaletina nedostaje trezvenijeg razmišljanja ili barem projekcija bližih stvarnom stanju stvari. Proglašavati nesposobnima ljude koji svako toliko, u sklopu ove ili one afere, odšetaju s milijunima novaca bez ikakvih relevantnih posljedica nije ništa drugo doli podcjenjivanje ili - u ovom slučaju - utjeha proze koja, nažalost, nije naročito utješna. Dok nas Babićev tekst nastoji natjerati da se smijemo budalama, "budale" pričaju vlastite viceve i zapravo im uopće nije loše u životu.

Sve rečeno odnosi se na prvu polovicu romana. "Politička pornografija za početnike" sastavljena je, međutim, od dva različita teksta. Jedan je klasična, slabo strukturirana i pomalo uzaludna pripovijest o izbornim avanturama male stranke i njenih članova, a drugi je neopisiv klasičnim književnoteoretskim pojmovljem (iako ne sumnjam da će netko prije ili kasnije pokušati upotrijebiti 'struju svijesti' kao adekvatan opis). Drugi je tekst naslovljen TSRK ("Transkripti s ruba klozeta") i - daleko je zanimljiviji od prvoga. Iako mu tekst otvoreno proturječi, implicirajući kako su TSRK rezultat autoterapeutskog pisanja novopridošloga člana stranke iz prvoga sloja romana, autor ove kritike odbacuje takve jeftine metatekstualne manipulacije te sumnja kako je prvi sloj romana tek nužno zlo, svojevrsni izgovor, koji je Babiću omogućio u formi knjige objaviti tekst koji bi u normalnim okolnostima teško pronašao žanrovsko-izdavačku nišu.

TSRK je somnabulično, ludičko poigravanje s temama iz sadašnjosti te bliže i dalje prošlosti, svojevrsni reperski freestyle zaokupljen neuralgičnim točkama suvremenog društva koje autor odvodi onkraj granica apsurda. U ovom dijelu, neopterećen strukturom romana (s kojom se ionako ne snalazi najbolje), Babić uspijeva napisati doista sjajne odlomke koji otkrivaju vještog, raizgranog i perceptivnog prozaika kojemu je iz nekog razloga bio zabranjen pristup prvom dijelu romana. Ni TSRK ne dobacuje daleko u pogledu dubine misli - i dalje je riječ o predugačkom vicu - no nadoknađuje to bizarnošću slika, neočekivanim analogijama, zajedljivim cinizmom i očitim užitkom u sklapanju teksta koji se (užitak, ne tekst) prenosi na čitatelja.

"Politička pornografija za početnike" ne donosi ništa posebno bitno u korpus suvremene hrvatske proze. Doduše, ništa ni ne odnosi. Čitali smo i gorih romana. Dok je prvi sloj romana zanemariv, TSRK donosi nekoliko ideja iz kojih bi se, ukoliko se autor nastavi baviti prozom, mogle poroditi zanimljive i nesvakidašnje priče. Ostaje nam vidjeti hoće li se to dogoditi.

Aljoša Babić: "Politička pornografija za početnike"

Naklada Jesenski i Turk, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –