Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Martina Sarić • 06.09.2015.

David Foenkinos : Delikatnost

David Foenkinos: Delikatnost

Delikatnost Foenkinos David


Delikatnost. Sve počinje definicijom i jednim slučajnim susretom.

''Kad muškarac priđe ženi na ulici, to je uvijek delikatna stvar. Ona se neizbježno pita: Ne radi li on to stalno?''

Prije nego što je jedan muškarac prišao jednoj ženi, scena je morala biti postavljena. O junakinji Nathalie prije susreta s budućim odabranikom saznajemo jako malo osim da je diskretna, voli se smijati i čitati, ali rijetko to dvoje čini istodobno jer je oduvijek sklonija tužnim pričama. Uza sve to rijetko je patila od nostalgije, što je, iz nekog samo piscu poznatog razloga, neobična stvar za osobu imena Nathalie... i vrlo brzo nakon minuciozno brzog skiciranja junakinje nastupa prvi čin. Nathalie upoznaje Francoisa. Upoznali su se slučajno, nasred ulice, zbližili se zahvaljujući soku od marelice, a nakon ispijenog soka zaljubili su se, vjenčali i bili, naravno, savršeno sretni. A onda je Francois poginuo u prometnoj nesreći. Jednoga jutra otišao je na trčanje i više se nije vratio, a ljubavna harmonija prekinuta je na 34. stranici.

I tada, oko 40 stranica (i nekoliko godina) poslije, drugi čin počinje jednako slučajnim, impulzivnim poljupcem. Nathalie privuče povučeni Markus, kolega s posla. Nitko od njezinih znanaca ili suradnika ne razumije što bi nekoga poput Nathalie (čitaj: zamamna, inteligentna, uspješna) privuklo nekome poput Markusa (čitaj: nespretan, društveno neprilagođen, ne previše privlačan). Ali zašto ne. Ljubav je u Foenkinosa uvrnuto šarmantna stvar. Nema logaritama koji bi ispravno utvrdili mogućnost kompatibilnosti – kemija, slučajnost ili sudbina previše je delikatno pitanje da bi nam Foenkinos dao izravan odgovor.

Ali, neosporno, centralna priča romana počinje tim poljupcem.

Odista, delikatnost se skrila i u tom poljupcu kao i u svemu ostalom u istoimenom romanu, od definicije u rječniku do opisa ponašanja likova ili njihovih karakternih posebnosti. Za Foenkinosa ona je neksus iz kojeg se kroz splet slučajnosti razvija ljubavna priča njegovih sramežljivih junaka. Kao što je, recimo, Kunderina Nepodnošljiva lakoća postojanja prožeta odnosom lakoće i težine, tako je i Foenkinosov roman prožet delikatnošću u svim svojim oblicima i analogijama.

Ono što je Foenkinosu svojstveno jest da se ne trudi pod svaku cijenu privući čitateljevu pozornost opisom ljubavi veće od života. Nathalie voli i pati, ali ni ljubav ni patnja ne dosežu kod nje neke kataklizmičke ponore. Njezin život ide pravocrtno bez dugog zaustavljanja priče na njezinim stanjima i mislima. Ali zato smo lišeni dubljeg iskustva. Dobivamo samo trenutke, koji nam nisu dovoljni da shvatimo ni dubinu njezine patnje, a ni njezine ljubavi. Sve je u romanu lagano, prolazno. Kratka poglavlja izmjenjuju se brzo, momenti iz života obilježeni su stvarima iz svakodnevice – ponekim sjećanjem, ponekim osjećajem ili jednostavno kutijom pez-bombona koji Nathalie podsjećaju na djetinjstvo.

U tome je problem Foenkinosova romana; u brzim isječcima koje nam nudi ne stignemo uhvatiti ništa opipljivo, niti nas taj postupak intrigira više od jednog trenutka. Efemerno, prolazno zadovoljstvo koje roman pruža traje upravo koliko i Foenkinosova poglavlja. Imanentno svojstvo romana jest da skače s trenutka na trenutak bez konkretnijeg objašnjenja, prebrzo i prenaglo da bi nam ostavio osjećaj trajnijeg zadovoljstva za kojim čitatelj žudi. Ostaju nam ipak površinski šarm i riječ ''delikatno'', koja vam nakon čitanja zvuči gotovo zloslutno sudbinski.


Ono što je Foenkinosu svojstveno jest da se ne trudi pod svaku cijenu privući čitateljevu pozornost opisom ljubavi veće od života.


Ali neke stvari zaista jesu previše delikatne, kao što je pisati o tuđim romanima. Kao da zakoračite u prostor pun živčanih sklopova i vlakana. Svaki okret, svaki pokušaj pretvaranja onog osjećaja koji imate dok čitate djelo, u riječi može ispasti nespretan, pogrešan. Nekim romanima vraćamo se kada smo stariji, zreliji, jer ih ne možemo razumjeti kao djeca... ali vjerujem da i onda kada ih ne razumijemo ostave u nama tragove nečega budućeg, nečega što tek ima doći i zato im se jednog dana, jednog sata, jednog jutra, jedne noći, neprospavani ili mamurni, ili neutješni, ili samo zbog dosade jednog popodneva odlučimo vratiti, zaviriti u korice onoga što smo jednom davno tako nonšalantno odbacili.

Ne bih mogla ustvrditi da je "Delikatnost" takav roman. Pročitat ćete ga u jedno poslijepodne jer će vas privući njegova debljina (čitaj kratkoća), ili će vas privući slika Audrey Tautou na naslovnici (tumači lik Nathalie u istoimenom filmu iz 2012.), ili ćete zaželjeti trunku romantike u svom danu... Što god bio razlog, "Delikatnost" nije loš roman. Kada pomislite da će zabrazditi u patetiku, Foenkinos ubaci članak o ilegalnom trgovanju mozzarellom ili dijalog iz filma Woodyja Allena, pa shvatite da se smijete onako iskreno bez obzira na sve neprijeporne nedostatke. Morate priznati da vas je u trenutku pridobio tom dosjetkom, tom bezrazložno bačenom informacijom da Nathalie obožava ruske klasike, a da Markus čita Ciorana u vlaku. Nešto je šarmantno neprilagođeno u tim ukusima koji se opiru modernom vremenu, nešto zbog čega na trenutak poželite upoznati Markusa i Nathalie...

Ali, opet, želite više od toga da budete samo šarmirani autorovim vrckavim načinom pisanja. Roman opisuje jednu ljubav u konačnici beznačajnu, kao i u životu, za sve osim za one koji su dio zaljubljivanja i mezalijanse divljih hormona u sudaru s osjećajima. Foenkinos je temi ljubavi odlučio pristupiti vrlo oprezno, profinjeno, bez pretjeranih patetičnih opisa, i oslonio se na minimalizam, na čiste pravilne plohe. Roman tako postaje slika jednog modernog minimalističkog autora – rastvorena, prozračna. Čak vam se i proredi između slova čine simptomatični i ponekad kao da bijele praznine odzvanjaju svime onime što je ostavljeno neizrečeno, nizovima propuštenih mogućnosti da od delikatnosti načine nešto više od daleke jeke kojoj žudite pronaći izvor.

U konačnici Foenkinosov minimalizam nema snagu da vas u potpunosti očara. On ostavlja jedan utisak, ali više kao veliko bijelo umjetničko platno prepuno mogućnosti – Maljevičev bijeli kvadrat na bijelom polju – ispred kojeg ćete se zaustaviti, nasmijati autorovoj simpatičnoj ideji i jako brzo krenuti dalje.


** kritika je objavljena u suradnji s Festivalom svjetske književnosti

David Foenkinos

Delikatnost

  • Prijevod: Ursula Burger Oesch
  • Vuković & Runjić 09/2014.
  • 221 str., meki uvez s ovitkom
  • ISBN 9789532861013
  • Cijena 99.00 kn

'Delikatnost' je roman koji podsjeća na nestalnost fortune: priča je to o ponovnom rađanju i nepredvidljivosti ljubavnih susreta. Junakinja romana, Nathalie je uspješna i naočita mlada žena koja jednoga dana na ulici upoznaje svog budućeg muža. Nakon nekoliko sretnih bračnih godina, nenadani događaj potpuno joj mijenja život.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –