Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 18.10.2011.

Douglas Coupland : Generacija A

Već više od pola stoljeća Amerika, a s njom i dobar komad svijeta, sanja svoju savršenu drogu. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata u Americi je došlo do farmakološkog buma, usko povezanog s novonastalim blagostanjem i širenjem srednjeg sloja. Farmaceutska industrija je proizvodila a liječnici su prepisivali tablete za sve. U tabletomanskom su trendu posebice bile sve vrste pilula za spavanje i analgetika: "američki san" ubrzo i doslovce postaje povezan s tabletama za spavanje, no to je tek početak kemijski i narkotički inducirane kontrakulture šezdesetih.

Godine 1965. pojavljuje se čuvena "antibaby pilula" koja izaziva neslućenu društvenu preobrazbu. Kao jednostavan i učinkovit oblik kontracepcije "antibaby pilula" se pretvara u magičnu tableticu koja oslobađanjem žena uvelike pokreće zahuktalu seksualnu revoluciju. Pilula omogućuje pobjedu, kako to navodni seksologinja Yvonne Kniebiehler, nad svakovrsnim inhibicijama, preobražaj ženskog identiteta i odnosa među spolovima.

Nakon legalnih tableta za spavanje, analgetika i pilula protiv začeća, stiže i prva ilegalna zvijezda. LSD, u početku još pravno-formalno legalan, postaje droga za širenje svijesti. Timothy Leary na Harvardu i hipiji u San Franciscu koriste ga kao narkotik koji bi trebao otvoriti vrata svekolike preobrazbe, i individualne i društvene. S njime američka potraga za magičnom supstancom dolazi do svog utopijskog vrhunca. Analgetici i pilule za spavanje pokazali su put, antibaby pilula pokrenula je seksualnu revoluciju, a LSD su neki vidjeli kao pokretača opće društvene revolucije.

S krajem šezdesetih i dalje se sanja savršena droga, samo san više nije isti. Nakon LSD-a, koji je brzo pobrao svoje žrtve, u sedamdesetima je droga izbora postao kokain, do tada rezerviran samo za najbogatije krugove. Šezdesete nisu uspjele, san o revoluciji je završen, ali potraga za magičnom tableticom, otopinom ili prahom, i dalje se nastavila: sada u jednom uvelike depolitiziranom kontekstu, jer kokain je bio politički subverzivan koliko i mlijeko u prahu. Umjesto društvene preobrazbe kokain je više bio usmjeren prema ostvarenju osobne preobrazbe, ako se u kontekstu induciranog optimizma, energičnosti, šarmantnosti, rječitosti ili seksualne potentnosti, uopće i može govoriti o ozbiljnijoj "preobrazbi".

Nakon LSD-a i kokaina nije se više pojavila ilegalna supstanca koja je imala tako širok i tako dubok utjecaj na američko društvo. Crack i speed bili su ograničeni na sirotinju i narkomanske krugove, a ecstasy na partijanersku zajednicu koja se pojavila s rave pokretom devedesetih godina. Nacija je u međuvremenu krenula u potragu za legalnim supstancama: raznim tabletama za smirenje, prozacom, i prije svega viagrom, muško-gerijatrijskom verzijom antibaby pilule iz šezdesetih, kojoj je predsjednik Bill Clinton nakon afere s Monicom Lewinsky nehotice postao vodećim manekenom.

Nastavak ove farmakološke potrage za idealnim kemijskim produžetkom u svom romanu "Generacija A" Douglas Coupland nalazi u Solonu. Bliska je budućnost. Distopija je počela. Pčele su neobjašnjivo nestale i svijet je zapao u krizu polinacije, procesa kojim se polen prenosi kod biljaka, čime se omogućava osjemenjivanje i seksualna reprodukcija. Jabuke, jagode, južno voće i uopće svo voće postalo je rijetkost. Čak su i narkomani ostali bez heroina jer su pčele, eto, potrebne i za oprašivanje maka.

Uglavnom, nije trenutak za razmišljanje o budućnosti. Od budućnosti postanemo depresivni i nervozni. A za depresiju i nervozu tu je lijek - Solon: tableta za zatvorenike i tvorničke radnike, pilula za život u sadašnjosti, bez straha i tjeskobe od budućnosti, droga koja te smiruje, čini neopterećenim, "pretvara iz psa u mačku". Solon oponaša osjećaj samoće pri čitanju dobre knjige. Ali jedna tableta Solona djeluje na mozak kao da si pročitao tisuću knjiga u 24 sata - a pritom, ovo je odličan bonus, knjige nitko ne čita!

Solon je idealan spoj analgetika, tableta za spavanje i antidepresiva, koji Amerika, u ovoj ili onoj tableti, već desetljećima sanja. Solon je uvijek na noćnom ormariću, uvijek u kupaonskom ormariću Couplandova "uzrcaljenog" nastavka kultne "Generacije X". Umjesto generacije koju od posljednjeg naraštaja dijeli tek nekoliko slova ovdje imamo prvu generaciju, nulti naraštaj, predodređen da ponovi sve neuspjehe Adama i Eve (kao što je to rekao Kurt Vonnegut). U toj generaciji tek manjina pokazuje nezainteresiranost prema solonskoj farmakološkoj utopiji. Među njima je i petero pojedinaca s različitih strana svijeta - Iowe, Sri Lanke, Novog Zelanda, Pariza i Ontaria - koje je, uz to, i sve ubola pčela!

Motiviku "Generacije A" Coupland plete od nestanka pčela kao potke, i Solana kao osnove. Samo pak tkanje nastaje na uzorku "Dekamerona" i pripovijedanja i umnažanja priča. Znanstvenici odmah izoliraju ubodene pojedince, podvrguju ih znanstvenim ispitivanjima, a naposljetku ih sve odvode na izolirani otok tražeći od njih da pripovijedaju priče - jer pričanje priča tobože u tijelu oslobađa poseban eon, a on bi mogao otkriti uzrok nestanka pčela.

Inicijalna zanimljivost motivike tu se gotovo potpuno raspada, a živahnost Couplandova pripovijedanja s multipliciranjem priča prelazi u hiperturu. Iz ove (multi)literarne zamke Coupland će se izvuči tek pred kraj teksta, povezujući Solon i nestanak pčela, farmakološku utopiju i prirodnu i društvenu distopiju, no šteta je već učinjena, nepopravljiva, voda ispod mosta.

"Generacija A" mogao je biti, trebao je biti, mnogo bolji roman. Bilo je tu velikih potencijala, prpošnog stila (koktel je „udarao poput autostopistice u prtljažniku" piše Coupland) - ali na kraju sve je ugušeno blogerskim "Decameronom", mistifikacijom pripovijedanja umjesto samim pripovijedanjem, i nevjerojatno zamornim nadmetanjem u pričanju fantastičnih priča koje se proteže kroz gotovo polovinu romana!

I što nam na kraju ostaje? Što Couplandov roman ostavlja svijetu ili barem čitateljevoj literarnoj memoriji? "Jebene pčele"? "Jebeno stoljeće"? - da citiramo samog autora. Možda, jebene priče? Zapravo, možda samo jednu priču - "jebeni Solon"! - priču o magičnoj piluli koja nas, u ovom ili onom obliku, već sutra čeka na tržištu: jer takva je logika farmakološkog svijeta u kojem živimo posljednjih šezdesetak godina.

 
Douglas Coupland: "Generacija A"
Preveo Josip Visković

Naklada Ljevak, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –