Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Najava • Piše: MV Info • 08.04.2009.

DPKM : Crveno & crno=bijelo” Franje Nagulova

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta “Besplatne elektroničke knjige” novi naslov, novi besplatni elektronički “original”: knjigu poezije “Crveno & crno=bijelo” Franje Nagulova.

Trenutno je na mrežnim stranicama projekta “Besplatne elektroničke knjige” dostupno 96 naslova.

Franjo Nagulov rođen je 1983. u Vinkovcima gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Na Goranovu je proljeću pohvaljen tri puta, a na Pjesničkim susretima u Drenovcima 2005. godine dobitnik je treće nagrade (za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis autora do 35. godine starosti). 2006. godine objavio je knjigu poezije "Dečko. Žena. Dečko? Naranča!", 2008. “Sadomazoteka”, a 2009. “Crveno i crno=bijelo”. Objavljivao u Quorumu, Vijencu, Alephu, Kameleonu, Ka/Os-u, Hrašću, Mojim Vinkovcima itd. Živi u Privlaci.

O knjizi:

“Crveno & crno=bijelo” zbirka je pamfletistički direktnih pjesama u kojima se, metodom sprdnji i persiflaža, lirski takozvani subjekt upušta u fantazmagoričke odnošaje s velikim i malim dalekim pjesnikinjama, ujedno rusoovski locirajući bolest kao prateći znak smisaonog propitivanja. Četiri jahača apokalipse danas su koreografirana u znaku žene, kredita, stana i djece, a život(arenje) registrirano Nagulovljevom poezijom zapravo je tek “polupansionska smrt”. Predšasnike mogao bi imati u Severu i Malešu, bez namjere uspoređivanja razina, nego intencije razmrdavanja recepcijentske već betonirane lijenosti.

Svjež kao dobro pripremljeni boksač srednje kategorije, Nagulov, iako apostrofira “svetački minimalizam” zapravo vrlo bogato tekstuira nakaradnost stvarnosti ogovarajući je koliko mu je to god forma njegove poezije dopuštala, bez skretanja u sirenski primamljivo publicističko podsmjehivanje.

Stvar je, naime, zbog specifičnosti medija, krajnje nezgodna: “u filmu je & to moguće/da & najgluplji scenarij ima sreće s kamerom/za razliku od tobožnjih pjesama/koje ne želim zvati drukčije nego tekstovima.” Padanje u nesvijest nad “strukturom priopćajnog sredstva” svjedoči potpunu dezintregiranost rase kojoj je i tako “naročitost stvar kolektivnog uma”.

Odlučivši se o stanju duha i nacije progovoriti egzemplarno i kao usput, Nagulov zbirkom “Crveno & crno=bijelo” prošeta čitatelja pored običnim okom zapravo vidljivih stvari i stanja, ne otkrivajući toplu vodu, ali ih je on svojim vitalističkim pristupom, grojsovski rečeno, učinio još vidljivijima.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –