Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 21.07.2014.

Ed Brubaker, Sean Phillips : Kriminal

U listopadu prošle godine ljubitelje radova dvojca Ed Brubaker – Sean Phillips razveselila je vijest kako će se režije filma "Kukavica" prihvatiti poznati južnokorejski redatelj srednje generacije Kim Jee-woon. Iako se Kim Jee-woon američkoj kinematografiji predstavio relativno blesavim filmom "The Last Stand" s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi, njegov rad na južnokorejskim filmovima poput "A bittersweet life", "I saw the devil" i "A tale of two sisters" učinio ga je gotovo savršenim kandidatom za ekranizaciju Brubaker/Phillipsovog stripa. Među stotinama redatelja koji djeluju ovih dana Kim Jee-woon nije odskočio nesvakidašnjim talentom već time što se klanjao istim uzorima kao i Brubaker – američkom kriminalističkom filmu sedamdesetih i europskom egzistencijalnom filmu, također sedamdesetih. 

Nešto manje od godinu dana prije objave ove vijesti, zagrebačka Fibra objavila je prve dvije priče Brubaker/Phillipsovog serijala "Kriminal", spomenutu "Kukavicu" i sljedujuću "Lawless". Time je domaćoj publici predstavila srednju "školu" suvremenog američkog stripa – onu koja ne pripada ni superherojima ni nezavisnoj sceni, školu čiji su radovi u posljednje vrijeme, nakon uspjeha Kirkmanovog "The Walking Dead", privukli pozornost televizijskih producenata. Selidba "Kukavice" u novi medij u skladu je sa suvremenim trendovima američke kinematografije koja posljednjih godina uspijeva višestruko povratiti novac uložen u produkciju superherojskih filmova. Iako Brubaker/Phillipsov "Kriminal" nema nikakve veze sa superherojima već ide utabanim stazama neo-noira (za primjer novijeg hibrida ovih dvaju žanrova poželjno je baciti oko na vrlo dobar strip Gartha Ennisa i Johna McCrea "Hitman", također u Fibrinom katalogu), zahvaljujući povećanom interesu za migraciju dostupnog sadržaja iz jednog medija u drugi te posljedičnom dvostrukom izvlačenju profita iz džepova zagriženih fanova, priliku dobivaju i solidni zanatski scenariji kakve je Hollywood nekad bio i sam u stanju proizvoditi. Ako presuda boga skrivenog u sintagmi Box Office bude blagonaklona nadolazećoj adaptaciji "Kukavice", ljubitelji stripova vjerojatno će se morati suočiti s novim valom filmske dramaturgije koja već i sada navelike hara američkim stripom.


No, dobro – okanimo se meta-komentara i pokušajmo promotriti što donosi stripovski noir 21. stoljeća. S jedne strane, ne donosi ništa novo. Kako bi, kad je riječ o relativno rigidnom žanru čije likove (pa i njihove sudbine) poznajemo i prije no što dođu u priliku da nešto doista i kažu. Ipak, takva rigidnost je manirističkog karaktera i to Brubaker vrlo dobro razumije. Likovi noira prazni su označitelji koji plešu po zadanim taktovima strukture. Iako je struktura nepromjenjiva (i neprestano utjelovljava prijezir noira prema sistemu koji je stvara) praznina likova uvijek se iznova popunjava nekim novim momentima nastalim iz odnosa autorovog pisma, čitateljevog iskustva i uputa za dekodiranje koje nudi vrijeme što ih omeđuje.

Nema, dakle, ničega bitno novoga u opreznom lopovu kojeg navuku na tu jednu, posljednju, pljačku ("Kukavica") niti nečega bitno novoga u liku vojnika koji dolazi osvetiti vlastitog brata ("Lawless"), niti ima nečega bitno drugačijega u "Podzemlju" – mutnoj birtiji nastaloj po uzoru na Joeov bar Joséa Muñoza i Carlosa Sampaya – stalnom mjestu svake krimi-priče koja drži do sebe. Sve su to tek blago modificirani elementi bezbrojnih noir-priča, preuređeni po duhu filmova iz Brubakerovog djetinjstva (rođ. 1966.), pa ipak – koliko god bili sti, opet su drugačiji. Da nisu drugačiji ne bi se Brubaker, pišući scenu s diverzijom u "Kukavici", mogao poslužiti strahom od terorista i bombe, osvrnuvši se tako na paranoje i strahove milenijske Amerike, da nisu drugačiji ne bi Tracy Lawless mogao u Bosni vidjeti stvari " koje nije mogao ni zamisliti; stvari koje čak ni njegov otac nije vido u Vijetnamu", niti bi se mogao smijati "Don't ask, don't tell" politici američke vojske prema homoseksualcima u svojim redovima, da nisu drugačiji ne bi se "Kriminal" mogao tumačiti kao tjeskobni prikaz suvremenog američkog života, ispričan iz vizure likova koji u zemlji punoj prilika (kakvom je voli prikazivati autohtona mitologija), priliku nikada nisu ni imali.

Dok je Brubaker smišljao kako ispuniti poznatu strukturu likovima koji će reflektirati svoje vlastito vrijeme, Sean Phillips i Val Staples smišljali su kako im udahnuti dušu. Kako pobjeći od ekscentričnog spektakla "Sin Cityja" – najvažnijeg američkog strip-noira koji je obilježio devedesete – i kako čitavu stvar "utišati", vrativši je korijenima. Pišući predgovor za "Lawless", autor "Sin Cityja", Frank Miller, ističe kako je malo tko od Brubaker/Phillipsovih suvremenika uspio razumjeti srž dobre kriminalističke priče koja se, otkako je boje, prometnula u formalističko slikanje crnilom zanemarivši pri tom nutarnje crnilo kao osnovnu motivaciju kriminalističkog narativa. Phillips je jedan od onih koji razumije da je dobrom noiru prije svega drugoga potrebno vrijeme, pa mu je to vrijeme i dao. Tek načelno vođen Brubakerovim uputama, Phillips je vlastoručno "režirao" strip, odmičući se od uobičajenog dinamizma standardne američke table priklanjajući se europskoj tabli od 3x3 kvadrata koju je potom prekrajao prema potrebama scene. U suradnji s Valom Staplesom, čija je prigušena, gotovo monokromatska boja diskretno pratila svaki njegov potez naglašavajući ključne elemente scene, Phillips je gotovo uvijek uspio pronaći sretno rješenje za svaki problematični scenaristički zahtjev, od kompleksnih  (relativno rijetkih) scena potjere i ambijentalnih scena noćnih tumaranja gradom, do "beskrajnih" dijaloga kod kojih je trebalo izbjeći monotoniju ponavljanja. Ni tome se ne možemo u potpunosti diviti, ne nakon desetljećâ izloženosti europskom stripu koji je odavno savladao taj zanat i naučio manipulirati vremenom na papiru. No u kontekstu suvremenog američkog stripa, fokusiranog na dinamiku prilagođenu brzom konzumiranju i gradniozne šok-efekte, svako povlačenje kočnice i strpljivo građenje situacije iz ničega do kulminacije mormo promatrati kao svojevrsni korak naprijed.

"Kriminal" nije među bitnijim američkim stripovima prošlog desetljeća, nije ni velik, ni revolucionaran, niti mu se može pripisati bilo koji od uobičajenih epiteta rezerviranih za remek-djela. No "Kriminal" jest dobar zanatski strip, napravljen iz ljubavi i pun poštovanja prema žanru kojim se kreće. To ga pak čini čitljivim, što je važnije no što se možda čini na prvi pogled. Nečitljivih "remek-djela" ovih je dana i previše. Jednostavnih, efektnih, a opet pametnih priča nekako nedostaje. "Kriminal" je jedna od takvih pripovijesti. Pripovijest o "luzerima" u korumpiranom sistemu, ona vrsta pripovijesti koja je oduvijek dobro prolazila na Balkanu. Tko zna zbog čega. 


Ed Brubaker, Sean Phillips: "Kriminal: Kukavica i Lawless"

Fibra, 2014.
Prevela Tatjana Jambrišak

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –