Edi Matić : Regija stranaca

Ima dosta toga u naslovu romana Edija Matića. Puno je toga geografski zapasano u „Regiji“: Beograd, Priština, Split, Vojvodina, Zagreb, Dubrovnik, Kosovo, kosovski Veliki Trnovac, Bugarska, Rumunjska, Budimpešta, Duesseldorf, Leipzig… Središnji protagonisti „Regije stranaca“ su Splićanin Roko, Rumunj Bogdan, i istočni Nijemac Martin. Trojica kriminalaca, pljačkaša opće prakse, simpatičnih i dobroćudnih onoliko koliko su profesionalno neuspješni i tragikomični.

Regija stranaca Matić Edi

U tom trokutu između Rokove Hrvatske, Bogdanove Rumunjske i Martinove Istočne Njemačke, smjestila se „Regija stranaca“, krimić koji ono što nazivamo bivšom Jugoslavijom, odnosno Regijom, širi preko Kosova do Bugarske, preko Beograda do Rumunjske, i preko Virovitice, Mađarske i Budimpešte sve do Zapadne i Istočne Njemačke. Zapasni prostor pritom se ne definira toliko povijesnim, političkim i zemljopisnim kategorijama Balkana ili Istočne Evrope, tranzicije, ili puteva heroina, koliko njegovim stanovnicima i njihovom postsocijalističkom, postratnom, posttranzicijskom situacijom, ovdje predstavljenom kroz kriminalce luzere, sredovječne beogradske usamljenike, ili bugarske prostitutke zlatnog srca.

Grimalda Matić Edi

Drugim riječima, ono što je za Perišića „Područje bez signala“ za Matića je „Regija stranaca“. Šireći u svom romanu geografski prostor teksta Perišić je otišao u neimenovanu Bosnu, da bi na kraju potegao i do Gadafijeve Libije. Matić pokazuje isti refleks. Zemljopisne granice romana ekspanzivno se šire. Bivša Jugoslavija, Regija, Srednja Evropa, Njemačka, putevi droge, afrička i bliskoistočna žarišta – sve to postaje domaćim terenom hrvatskog romana.

U jezičnom smislu ovo širenje geografskog područja ne krije neko posebno iznenađenje. Splićanin govori čakavicom, Beograđani govore srpski, Albanac s Kosova govori iskrivljeni srpski, a Nijemci i Rumunj govore – hrvatskim standardom. Nešto malo dijaloga jest na albanskom, a nešto ih je otisnuto i na bugarskoj ćirilici. No poput zdjelice srpskog gulaša s naslovnice romana, „Regija stranaca“ je roman u kojemu svašta pliva. Od romana pljačke do političkog trilera, od sitnog kriminala do krupnog kriminala, od sitne do krupne korupcije, od geopolitike do teorija zavjere, od povijesti do mitomanije. Edi Matić (1962., Split), grafički dizajner i glazbeni producent, humanitarac i fotograf, pjesnik i romanopisac (prvijenac „Ovdje fali ženska ruka“ bio je 2007. u finalu VBZ-ova natječaja za neobjavljeni roman) svašta je nasjeckao i ubacio u svoju romanesknu teću. Njegov balkanski, tranzicijski gulaš, žanrovski je, geopolitički i jezični složenac.

Stvarnost je zamršena, nerazumljiva, i često dosadna. Stvarnost izmiče odgovorima. Ne nudi rješenja već provocira pitanja.

Ideja je jednostavna: kroz prepoznatljive, transparentne žanrovske forme plasirati nevidljive, zakulisne povijesne i političke istine. Regija pritom postaje središtem svijeta. Balkan se nalazi u središtu nevidljivih svjetskih silnica. „Ameri kolo vode još od Avganistana“ kaže Čeda Masni, siva eminencija srpske politike i kriminala, bivši operativac Službe državne bezbednosti: „Misliš da su za kurac osvajali Avganistan? Otkad su dole, svetska trgovina kokainom skočila je za dvaest posto“… Spomenuti kokain vjerojatno je greška. Umjesto njega trebao bi biti heroin. No jasno je na što se cilja. Afganistan je polje opijuma, Balkan su vrata kojima on ulazi u Evropu.

Ovdje fali ženska ruka Matić Edi

Veliki Trnovac, kosovska zabit smještena između srpskih i kosovskih vlasti, jedan je od tajnih svjetskih centara krijumčarenja heroina, oružja, žena. U zakulisnom svijetu kriminala Veliki Trnovac je ono što je London u finacijskom svijetu, a Silicijska dolina u svijetu informatičkih tehnologija. „Svaki svetski inspektor Interpola zna za Veliki Trnovac“, kaže prištinski odvjetnik. I nitko tu ništa ne može. „Niti Tito se nije usudio slati vojsku tamo“. U Velikom Trnovcu se otkriva i „prava priroda rata“. Godine 1999. Srbi rade masovne pokolje Albanaca da bi švercali drogu među leševima koje voze kamionima u Batajnicu; Amerikanci „sve to kontrolišu“; a Rusi „neće da se mešaju. Kažu: 'Bure baruta je to'“.

Znamo, politički trileri obožavaju ovakvu političku mitomaniju. Tajni svijet glasnik je pojednostavljivanja, nalaženja smisla u kaosu. Komplicirani društveni, politički, povijesni i kulturni odnosi tumače se pojednostavljućim teorijama zavjera. Stvarnost je zamršena, nerazumljiva, i često dosadna. Stvarnost izmiče odgovorima. Ne nudi rješenja već provocira pitanja. Tajni svjetovi teorija zavjere nude odgovore na sva pitanja. Kao u sinegdohi oni kroz djelić nude cjelinu. Bombastičnosti ne manjka. Veliki Trnovac kao metropola balkanskog tajnog svijeta. Ili bezumni pokolji kao način transporta droge. Na rubovima tajnog svijeta svakodnevna je korupcija, višestruko preplaćeni signali stupići uz hrvatsku autocestu ili basnoslovno skupi WC-i na njenim odmorištima. U središtu tajnog svijeta sukus je povijesti.

Rekli smo i takva mitomanija dio je žanrovskog obrasca. U tom smislu Matić ne ispada iz teksta. „Regija stranaca“ širi geografski prostor hrvatskog romana da bi zapasala žanrove poput „filma-ceste“ ili političkog trilera, a žanrovski je najdosljednija upravo kada kroz razne svoje glasove zađe u teoriju zavjera. No ipak, neki otklon, skepsu, autorsku distancu, teško je pronaći… Osim ako grešku s kokom u Afganistanu ne shvatimo kao namjernu. Kao detalj koji teoriju zavjere Čede Masnog pretvara u obično trabunjanje.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Edi Matić

Regija stranaca

• Hena com 11/2016.
• 300 str., meki uvez s klapnama
• ISBN 9789532591491

Što se dogodi kad se skokne do Budimpešte, putuje na relaciji Beograd-Priština, odmori na vojvođanskom salašu, posluša opera u Düsseldorfu, prošeta splitskom rivom i tome doda nekoliko ljubavnih priča? Dobije se roman 'Regija stranaca', istinita bajka o tri simpatična, poštena lopova dostojna Hollywooda, i o još nekim, prilično ozbiljnim zločincima.