Edo Popović - "Tetovirane priče : i pjesme"

Tu i tamo pojedinci se s nostalgijom prisjećaju nekadašnje tzv. omladinske štampe, "Poleta", "Studentskog lista", "Omladinske iskre", ranog "Quoruma"... koji su tijekom 80-ih godina snažno utjecali i na intelektualno oblikovanje generacija svojih čitatelja. U njima su mnogi pisci dobili priliku brusiti svoj talent, a tek nakon što bi već stekli svoju publiku, slijedila su i knjiška ukoričenja, među kojima se "Ponoćni boogie" Ede Popovića i danas spominje kao jedna od kultnih knjiga 80-ih.

Nakon višegodišnje pauze Popović je "uskrsnuo" objavljivanjem "Sna žutih zmija" (2000.), sazrio kao autor te nakon kraćih proznih formi potvrdio se i kao umješni pisac kraćih romana. No, po čemu to "Tetovirane priče" prizivaju duh prošlih vremena? U prvom redu po formi, jer knjiga je sjajan mix Popovićevih priča i Hofbauerovih crteža-tetovaža, gdje je crtež organski dio priče, a ne samo puka ilustracija.

Utoliko bi im prirodniji ambijent od knjige bile stranice tiskovina kakvih danas, na žalost, više nema, a što bi im osiguralo i veću čitanost. Jer, ove priče (čak i pjesme!), odlično ocrtani likovi (pisci, šankeri, kurve... luzeri i oni drugi) i njihove životne (ne)zgode, zaslužuju i brojniju publiku od one koja u nas poseže za knjigom.