Gloria Lujanović : Otac (ulomci)

Naklada OceanMore objavila je ovih dana knjigu "Otac" (podnaslovlju kao poema), prvijenac mlade novinarke i spisateljice Glorije Lujanović (1993., Novi Travnik), koju Miljenko Jergović naziva "Srednjobosanskom poemom", a Josip Mlakić žanrovskim hibridom, po strukturi romanom-poemom "koja bi se uz minimalne dramaturške intervencije mogla preraditi u iznimno aktualnu dramu, koja je ujedno i priča o odnosu kćeri i očeva, ali i priča o određujućem manjinskom identitetu" (bljesak.info).

Otac je tu glavni, a po mnogo čemu i jedini lik. Posljedni preostali iz svijeta koji se seli u sjećanja i progovara iz prošlosti, bogate i veoma naseljene likovima. Otac poučava, savjetuje i zanovijeta. Pomiren da ga se ne sluša. Njegova pomirenost je dvostruka: s kćeri koja je spašena, jer je izmještena iz njegove izgubljene Bosne; s vlastitim životom u kojem se pretvorio u tuđina i gosta, premda nikamo nije odlazio. (Miljenko Jergović)

IV. Otac ruši kuću, otac gradi kuću

Otac nije htio platiti bageristi petsto maraka da mu
sruši kuću
nego ju je godinama
svaki vikend rušio sam
macolom
Sam je dotukao i štalu koja je napola izgorjela
Kad smo prvi put došli u Guču Goru
bakin jorgovan još je bio živ
pušnica je bila čitava
i nju je otac srušio
On je cijeli svoj život dotukao macolom
crnom kamenom ubojicom iza koje ostaje
prašina u grlu
ubijao ga je kašalj ali nije odustajao
Onda smo počeli graditi kuću
novu kuću
ispočetka
slagali smo cigle iz prve kuće mjesecima po dvorištu
Otac ih je pažljivo razbijao
u desni kut čitave
u lijevi polovice
na sredinu komadiće
to će nam biti podzida
to će biti temelji naše nove kuće
Kad radim s ocem
on zakiva daske
grede
govori mi
križasti
pa zakuje
pravokutni
pa zakuje
ekseri
šarafi
aku bušilice
krampe
lopate
grablje
tačke
motike
To je bio orkestar na čije nas je koncerte vodio
svake subote u sedam sati idemo u Guču Goru
idemo rušiti kuću
U autu jedemo kifle i Argetu paštetu
otac u autu govori da imamo puno posla
da moramo stići dok nije kiša
Brat i ja zaspemo čim dođemo
ustanemo se oko jedanaest sati
Otac se naljuti
Leo mu kaže
Čim ti umreš, sve ću ovo prodati
Prvo smo izgradili malu kuću
na desnoj strani
gdje je nekad bila pušnica
onda smo je proširili
Danas je to prava kuća
ima čak i fasadu
Kuću nam je gradio rahmetli Nesib Grabus iz Krpeljića
onu prvu je gradio did Mirko
a lako je moguće da su je komšije Grabusove
zapalile
Iako mislim da su Krpeljićani palili po Glavicama,
kaže otac
A našu su Radojčani
ili mundžosi sa Han Bile
Tko će uostalom to znati
kuće više nije bilo nigdje
Postoji samo na dvjema fotografijama
mutnim, a na poleđini
majčin rukopis i piše
Cvjetnica 1994. Zapaljena kuća. Guča Gora
Nesib je pušio sarajevsku Drinu
meko pakovanje
i kad god nešto objašnjava
govorio jerbo
Molio je oca da nas ne dovodi na gradilište
da nas pusti da ostanemo u gradu
Otac nikad nije htio
govorio mu
moraju vidjeti, moraju cijeniti
moraju se naučiti poštovati
Mrzila sam Guču Goru godinama
kad god bismo trebali ići
Bila mi je muka
kao da me otac macolom udara posred trbuha
pa mi sva žuč na usta izlazi
Subotom navečer moje su prijateljice
šetale po korzu
28 jele sladoled
a mama je molila oca
da konačno krenemo
da se djeca stignu okupati
da djeca iziđu prošetati
Nikad nismo prijateljima išli na rođendane
slavili su ih subotom
A mi smo subote provodili
među majstorima
Beno keramičar
Hadžo vodoinstalater
Pero moler
Milan stolar
Sakib električar
Subotom smo čekali da nam Sikirić doveze pijesak
a onda se na njega bacali kao na morske valove
Jedno ljeto nismo išli na more
bilo je ili na more
Ili pokriti kuću
Pokrili smo kuću
Kuća pokrila nas
Otac je mogao dobiti donaciju za kuću
i to onu „ključ u ruke“
ali nije htio
Kada ju je konačno
među zadnjima u selu isposlovao
baba Marga na koju je donacija glasila
umrla je tri dana prije nego je trebala
svečano potpisati da na sebe uzima
stolariju
sobna vrata
pakete cigle
dva kamiona kakanjskog cementa
keramičke pločice
dobila je čak i WC šolju
Oca su nagovarali da uzme bilo koju babu iz sela
i da se ona potpiše kao baba Marga
Otac nije htio
plašio se Boga
samo se hvatao za glavu
i govorio mami
strah me Boga
strah me Boga
Udarit će grom u nju
čitavu će je srušiti
nadoći će Bila
voda će pod crijep ući
netko će nam je zapaliti opet
Umrla je baba Marga
naša se nesagrađena kuća podijelila
drugima
razgrabili je Hrvati
među sobom
Sve je bilo uredno
pokriveno papirima
nije ih bilo strah Boga

VII. Otac i matematika

Otac ne voli poeziju
književnost
Ne voli umjetnost
priznaje samo filmove
i to akcijske
Bonda i to
Priznaje i Valtera
na pamet zna svaku Ljubišinu rečenicu
i kad god je taj film na TV-u
otac gleda
ko da mu je prvi put
Ne znam uopće kako je uspio završiti fakultet
kad tako mrzi čitanje
Ali zato zna matematiku
zna računati
sav je u brojevima i od brojeva
kad npr. kupujemo komarnike za prozore
odmah izračuna dužinu visinu
cijenu
bez da zove majstora
Unaprijed zna koliko će ga koštati
njemu se računica uvijek u fening poklapa
Otac je praktičan čovjek
Uvijek kaže
Nemam ja sine kad to tvoje
ni čitati ni gledati
tebi svaka čast
sve je to fino
treba to netko
vama koji to radite kapa do poda
ali meni je to sve bez veze
ne znam ni kako vam se da
Ne znam ni kako se Andriću dalo
vidio sam kod Gordane
još prije rata
njen je ćaća imao
vitrine pune knjiga
metar knjiga, tako se to govorilo
nikad mi palo na pamet nije ni jednu da uzmem
Gordana je to nosala
vazda čitala
zakasni na randes
pitam je što kasniš
kaže čitala Zolu
Uvijek sam mislio da je Zola neki iz donje čaršije
u Travniku
poslije sam skonto da je to neki
francuski pisac
Kad sam trebala pasti
razred zbog jedinice iz matematike
u dnevnom sam boravku plakala
hvatala se za glavu
Bila sam treći gimnazije
otac je samo govorio
ti i kad se za glavu uhvatiš
praznih šaka ostaneš
Tebi je sad jebeno, znam to
ali realno je Gloria
ti nisi elementarne stvari nikad savladala
ti ne znaš tablicu množenja
dijeljenja
ja ne volim tvoju razrednicu
ali kako će te pustiti
tri jedinice
iz sva tri kontrolna
i još predaš prazan papir
Ona kaže da ti ne radiš ništa na časovima
rekla je materi
da ti dođeš i čitaš knjige
sav razred radi
ti si nigdje
pajdo moj
bez matematike
o fizici da i ne pričam
To će se sad godinama prepričavati
kako si pala razred zbog matematike
Al to je tvoja sramota
ja kad sam ti govorio da vježbaš
slao te na instrukcije
ti nisi htjela
Kad sam te slao na gitaru u glazbenu
isto je bilo
kao i na tenisu
Ti sve odeš
ljudi te dočekaju
a ti izvadiš knjige i čitaš
pa jebemu više
i te knjige
Bogati šta je to u tim knjigama
tako
da ti nikad nisi naučila sabirati
oduzimati
da ne znaš dva tona odsvirati
a promijenila si koliko ono
instrumenata
klavir
nije išlo
violina nije išlo
gitara isto
išlo je violončelo
malo
ali kad se nisi vidjela iza njega
Slao sam te na rukomet
dvije godine
ti trokorak nisi savladala
A fino sam govorio
bila bi dobro krilo
brza, mala
Vidjela si Džombu
igrač iznenađenja
to je krilo u rukometu
Nisam ja htio da ti budeš bek
ili pivot
nisi ti za to
nemaš ni snagu
ni visinu
ali krilo si mogla biti
i to iz donjeg šuta pucati
Na tenisu
kad sam ti kupio najskuplji reket
šta je bilo
Ne sjećam se tata, prestani više
Otac kaže
A bogati
ne sjećaš se
tako je kod tebe
šta god da sam htio da budeš
ti ništa nisi
Govorio sam ti
ajde tenis
fin
gospodski sport
da se razvijaš
da se naučiš disciplini života
samokontroli
ti odeš i sjediš u svlačionici
i čitaš
Nisam te slao u biblioteku
nego na trening
Ali džaba je tebi govoriti
isto je sad i s matematikom
Kad sam ti u osnovnoj govorio
vježbaj
matematika je samo vježba
tebi je svaka lektira
bila važnija od toga
s sad je problem
Znači treba sjesti
i guzicom vježbati
Matematika se uči guzicom
a ne glavom
Ali džaba je sad sve pričat
ona će te oboriti
I nek te obori
pa se sramoti
Ostalo petice
Matematika jedan
Šta ti je s fizikom
To mi je dva, kažem
To ti je poklonio, govori otac
Jest, kažem, i šta sad
i drugima se poklanjalo
nije samo meni
Nije trebalo nikom, kaže otac
Vi ne znate osnovne stvari
meni je matematiku predavao jedan
Ne mogu se sad sjetiti prezimena
najviša ocjena bila trojka
on govorio Bog zna za pet
ja za četiri vi možete samo za tri
i ja sam jedini imao četvorku
Išao na takmičenja po Jugoslaviji
ostali tako
Padali ko i ti
Al što sam ja imao četiri u ekonomskoj
u ono vrijeme
jer sam vježbao
Čekam autobus na Paraću za Travnik
i uzmem svesku i vježbam
A ti, sad da te pitam
koja vam je zadnja lekcija
ti pojma nemaš
Nije istina, nešto smo radili
 Kao plus i minus beskonačno
A bogati, kaže otac
To su limesi
To je ko znati
Očenaš
i ti to ne znaš
ma nema od tebe ništa
Tebi je najbolje da se javiš
Rajiću da te u Best primi
da nosiš vreće brašna
ali i tu ti treba matematika
Znači ne možeš ni za kasom raditi
ne znaš kusur vratiti
ostaje samo skladište
al nema tamo
sjesti pa čitati
nego nosati vreće brašna
onda ćeš znati
jajačko
posavsko
tip 500
tip 550
glatko raženo
Tebe bi sad ustvari
Nastavlja otac
trebalo vratiti u prvi osnovne
U matematici ti je
ko u životu
kad se jednom nešto pojebe
na početku
nema Boga da to na kraju
izdobri
A greška se vrlo lako dogodi
i ti ne skontaš da si zglajzo
zato kad se radi matematika
treba dobro gledati
i ne žuriti
kao kad jedeš lubenicu
svijet navali
jer je hladna
pa se skoro udavi od košpa

Mama govori ocu
da stane
da nemam talenta za matematiku
da sam nadarena za druge stvari
Otac kaže
Koje bogati
čitanje, pisanje?
Šta se tu ima biti nadaren
uzme se knjiga, pročita se
napiše se šta je pisac htio reći
vrijeme radnje
mjesto radnje
likovi
poenta knjige
pazi se na č i ć
i to je to
Mama kaže da sam jedina kod Adžage
na kontrolnom imala 100 bodova
da je to gradivo cijele godine
Historija Europe, kaže mama
zar tebe to ne čini ponosnim, pita oca
Ja nemam ništa s njenim ocjenama
ako su pozitivne
to je njena zasluga
to nisu klikeri
nego bubanje
Zatvori se u sobu i nabuba
ona nema klikere
ne koristi mozak
logiku
nikad neće znati voziti auto
jer ni o čemu ne razmišlja
A ti si kriva
jer si je odgojila da je u oblacima
Ona u ovoj državi
a i šire
od povijesti
od umjetnosti
od književnosti
ne može živjeti
bit će socijalni slučaj
a tebi ako je na ponos
da ti dijete danas sutra bude socijalni slučaj
eto ti
Možeš se hvaliti ženama i reći
Joj što moja kćerka divne knjige čita, sve ih je našla kad je
kopala po kontejneru i tražila doručak
Nema Gordana tog više
nema Jugoslavije
nema Zavoda za knjige
kako se ono zvalo
da ona nekom treba
da će nju neko zvati da nešto radi s tim knjigama
Gdje si ti vidjela da se kod nas knjige prodaju
ili kupuju
samo na kiosku
Ali ona tamo ne može raditi
jer ne zna sabirati
jedino da stoji pored kioska
i svijet saziva da kupi te knjige
al to joj može biti hobi
ali ona ti ne zna ni fiskulturu
ja nikad dosad
do svog djeteta
nisam čuo da se uopće može dobiti
jedan iz fiskulture
da se ne zna preskočiti kozlić
da se boji lopte
boji se mačke
boji se krave
boji se trave
Čega se ne boji
asfalta i zgrada
a ja kad sam tebi govorio
da je greška što nam djeca odrastaju u gradu
ti nisi slušala
jer vi što ste odrastali u gradu
vi ste svi skučeni ljudi
potpuno ste nesnalažljivi
neupotrebljivi za današnje vrijeme
Znate samostalno otići na pijacu
platiti račune i to je to
Znaš li ti krečiti, jesi ikad krečila?
Nisam, tata je pokojni uvijek poslao nekog iz Sebešića
da nam okreči, kaže mama
E to ja tebi pričam
ti sad da nju pitaš
šta je kreč, ona ti pojma nema
Ona ne zna ni kako se kreč pravi
A ja sam ko dijete
s pokojnim ćaćom
malteriso mu ploče za spomenike
štalu smo svako ljeto krečili
Vidjela si, sjećaš se, bogati
Prošla su ta vremena, kaže mama
Jesu, kaže otac
ali nije prošao život
 

Gloria Lujanović, rođena 1993. godine u Novom Travniku (BiH). Studirala na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Radi kao novinarka za nekoliko bh. medija. Živi u Zagrebu od 2019. godine.

Gloria Lujanović

Otac : poema

• Naklada OceanMore 05/2023.
• 132 str., meki uvez s klapnama
• ISBN 9789533321608

Ovo je knjiga o ratu i onome što je nastalo poslije rata. Ovo je knjiga o konstitutivnom narodu i jednoj njegovoj obitelji. Ljubavna knjiga između oca, domovine i tuđine. Knjiga o tome kako u čovjekovom životu najprisutnijim biva ono što je upravo iščezlo. Knjiga o poraženim očevima koji bi još nešto da kažu kćerima spašenim u tuđini.