Godine (ne)čitanja : Sudbina knjižnog e-nakladništva u Hrvatskoj

Mnogi razvoj e-knjige odnosno e-nakladništva u Hrvatskoj vežu uz 2011. godinu kada su dva tada najveća telekomunikacijska operatera u Hrvatskoj izgradili svaki svoju platformu za distribuciju e-knjiga - Hrvatski Telekom je pokrenuo Planet 9, dok je VIP svoju eKnjižaru "naslonio" na e-knjižaru TookBook koju je ponešto prije pokrenula tvrtka Lamaro digital.

Ali, korektnosti radi, valjalo bi podsjetiti na barem još dva važna i vrlo uspješna projekta koja su se dogodila nekoliko godina prije nego li su hrvatski nakladnici počeli masovnije konvertirati prijelome svojih tiskanih knjiga u digitalni e-format, komplementaran distribuciji preko novih prodajnih platformi i čitanju na e-čitačima ili sličnim uređajima.

Riječ je o projektu "Klasici hrvatske književnosti na CD-ROM-u" i platformi za čitanje e-knjiga "Besplatne elektroničke knjige“.

Valja se vratiti petnaestak godina unatrag, u 1998. godinu kada su Helena i Zvonimir Bulaja osnovali tvrtku "Alt F4 d.o.o. - Bulaja naklada", specijaliziranu za elektronsko izdavanje knjiga, edukativnih i kulturnih sadržaja, te produkcijom i izdavanjem interaktivnih multimedijskih sadržaja i filmom. Te 1998. godine započeli su multimedijski projekt "Klasici hrvatske književnosti", rezultat kojeg su bila tri CD-ROM-a, na kojima su u tri godine objavili su preko 200 kompletnih djela hrvatskih klasika od Marulića do Krleže, uključujući i biografije pisca te dodatne materijale poput fotografija, zvučnih i video zapisa.

Iako je format CD-ROM-a danas već daleka prošlost, to su bili bitni počeci digitalnog izdavaštva u Hrvatskoj, tim više što je projekt bio odlično prihvaćen od publike i "Klasici..." su prodani u nekoliko desetaka tisuća primjeraka, a ubrzo su ta djela prebačena i na prvu verziju portala e-lektire namijenjenog učenicima osnovnih i srednjih škola (više o tome kasnije u tekstu).

No, Bulaje su postigli još jedan veliki, međunarodni uspjeh, multimedijalnim projektom "Priče iz davnine", nastalom prema čuvenim bajkama Ivane Brlić Mažuranić, koji ih je odveo korak dalje kako u istraživanju suodnosa digitalnih medija i književnosti, tako i u širenju produkcije na međunarodne suradnike, što se pokazalo kao iznimno kreativan iskorak na svim područjima, od hipertekstualnosti, preko novih estetika u animaciji, do promišljanju o primjeni interaktivnosti u narativnom djelu. Iznimno visoko estetizirano i promišljeno djelo uz izrazit edukativni karakter plijenilo je pažnju na preko 25 značajnih festivala i konferencija u području animacije, multimedije i dizajna širom svijeta. 

Nekoliko godina kasnije, početkom 2001. godine Krešimir Pintarić je kroz Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) pokrenuo projekt „Besplatne elektroničke knjige“ (BEK). Mrežne stranice projekta (elektronickeknjige.com), kao i prvi naslov u okviru projekta javno su predstavljeni 26. svibnja 2001. u sklopu osječkog FAK-a, i otad je u okviru projekta BEK objavljeno preko 300 naslova (e-knjiga) koje je besplatno čitano i/ili preuzeto preko 2,5 milijuna puta!

No, vratimo se već spomenutim e-knjižarama. Planet 9 i eKnjižara pokrenute su u vrijeme kada su mnogi povjerovali medijskim i marketinškim forsiranjima kako će klasična tiskana knjiga preko noći posustati i da će čitanje na zaslonima punokrvnih e-čitača i različitih drugih ekrana uskoro zamijeniti listanje papirnatih stranica (brojni mediji kao da su se natjecali tko će prije pokopati stari knjižni format!), a danas vidimo da se barem u Hrvatskoj nije ništa posebno dogodilo. 

Obje su e-knjižare ugašene relativno brzo, 2015. godine, nakon samo nekoliko poslovno neuspješnih godina (u smislu povrata i oplođivnja uloženog), jer hrvatska publika nije bila sklona plaćati zapravo skupu e-knjigu, u to vrijeme opterećenu i visokom stopom PDV-a. To nije značilo da nije postojala publika koja bi željela čitati e-knjige, ali ih je, baš kao i mnoge druge sadržaje na internetu, željela čitati besplatno. Zato se projekt Besplatnih elektroničkih knjiga iz godine u godinu sve uspješnije razvijao, a produkcija naplativih e-knjiga ili elektroničkih publikacija (koje su sve više zamjenjivale klasične časopisne projekte/formate) nije dovoljno brzo rasla te se i danas u Hrvatskoj mjeri vrlo skromnim brojkama (cca 2.500 - 3.000 e-knjiga). Usporedbe radi, u Sloveniji ih je duplo više.

Iako distribucija postojećih ali još uvijek brojem nedostatnih e-knjiga kroz npr. knjižničarsku mrežu u formatu e-posudbe (npr. ZaKi Book) funkcionira sasvim solidno, i ona trpi ograničenja u ponudi jer se nisu stvorile osnove za uspostavljanje kakvog uspješnog tj. financijski održivog poslovnog modela koji bi se zasnivao na brojnijoj produkciji i većoj prodaji domaće e-knjige. Istovremeno, statistike čitanosti pokazuju da ako već i postoji kritična masa korisnika koji čitaju knjige i srodne publikacije u e-formatu (a što potvrđuje i projekt/platforma BEK), problem malog tržišta, malog jezika i ne prevelikog entuzijazma prema čitanju, povezano i s navikom besplatnog konzumiranja internetskih sadržaja... nisu povoljno okruženje da bi se e-nakladništvo u Hrvatskoj razvilo na višoj razini, u smislu održivog poslovnog modela. 

Agencije GFK HRVATSKA i KVAKA > odabrani naglasci iz istraživanja

ISTRAŽIVANJE 2011. GODINE

Oko 1/3 hrvatskih građana (32%) ne posjeduje niti jedan uređaj pomoću kojih se mogu čitati e-knjige kao što su kompjutor, tablet, smartphone; 68% posjeduje računalo, 3% smartphone na kojem se mogu čitati e-knjige, a niti 1% posjeduje tablet.

S porastom dobi smanjuje se broj onih koji imaju neki od ovih uređaja, dok ih u najvećoj mjeri posjeduju oni najmlađi (samo 9% nema niti jedan uređaj). 

Od onih koji imaju neki od uređaja za čitanje e-knjiga, svega njih 9% čita e-knjige, a od njih samo 2% ih kupuje. Dakle, velika većina (91%) niti čita, niti kupuje e-knjige.  

Kada bi, oni koji sada nemaju, imali neki od uređaja za čitanje e-knjiga čak njih 87% nema interesa niti za čitanje, niti za kupovanje e-knjiga.

Ukoliko uzmemo u obzir cijelu populaciju (oni koji imaju i oni koji nemaju uređaj za čitanje e-knjiga), vidimo da: 

• 2% ima interes za kupovanje e-knjiga
• 10% ima interes za čitanje e-knjiga
• 90% nema nikakvog interesa prema e-knjigama

ISTRAŽIVANJE 2014. GODINE

Oni koji posjeduju neki uređaj koji omogućava čitanje e-sadržaja čitaju

• dnevne novine >> 64%
• portale s autorskim sadržajem >> 24%
• nespecijalizirane časopise i e-magazine >> 17%
• specijalizirane časopise i e-magazine >> 15%
• blogove >> 14%
• druge elektroničke/mrežne sadržaje  >> 3%

Čitaju e-knjige, ALI ih ne kupuju >> 12%
Čitaju e-knjige, ALI ih i kupuju >> 0%

ISTRAŽIVANJE 2016. GODINE

 Oni koji posjeduju neki uređaj koji omogućava čitanje e-sadržaja čitaju

• dnevne novine >> 72%
• portale >> 26%
• blogove >> 18%
• specijalizirane časopise i e-magazine >> 13%

Čitaju e-knjige, ALI ih ne kupuju >> 8%
Čitaju e-knjige, ALI ih i kupuju >> 1%

ISTRAŽIVANJE 2017. GODINE

Čitaju e-knjige, ALI ih ne kupuju >> 12 %
Čitaju e-knjige, ALI ih i kupuju >> 1 %

Očekuju da cijene knjiga u e-izdanju budu upola jeftinije >> 57 %
Očekuju da cijene knjiga u e-izdanju budu još jeftinije >> 12 % (u tom slučaju njih 53 % bi kupilo e-knjigu)

​ISTRAŽIVANJE 2018. GODINE

Čitaju e-knjige, ALI ih ne kupuju >> 11%
Čitaju e-knjige, ALI ih i kupuju >> 3%

​​ISTRAŽIVANJE 2022. GODINE

Sadržaje na internetu čita 70% populacije.

Oni koji posjeduju neki e-uređaj koji im omogućava čitanje e-sadržaja čitaju

• dnevne novine >> 54%
• portale i blogovi s autorskim i kritičkim sadržajem>> 25%
• grupe na društvenim mrežama koji su posvećeni knjizi prati  >> 18%
• nespecijalizirane časopise i e-magazine >> 13%
• specijalizirane časopise i e-magazine >> 15%

Čitaju e-knjige, ALI ih ne kupuju >> 8%
Čitaju e-knjige, ALI ih i kupuju >> 2%

** Razlike u odgovorima na pitanja o čitanju ili kupovanju e-knjiga osciliraju tijekom svih razmatranih godina u okviru statističke pogreške, pa se može reći da je postotak onih koji čitaju i kupuju e-knjigu praktično nedostatan da bi se razvio bilo kakav komercijalan uspjeh e-nakladništva u Hrvatskoj.

Usporedbe radi, udio prodaje e-knjige u vodećim europskim knjižnim industrijama varira od npr. 20% u Ujedinjenom Kraljevstvu, 14% u Španjolskoj, 10% u Njemačkoj ili 7,5% u Francuskoj, no s obzirom na veličinu tržišta i broj objavljenih knjiga ti postoci kriju i sasvim solidne prodajne brojke u nišama u kojima e-knjiga bilježi značajan udio (npr. popularna beletristika/publicistika).

Danas na portalu e-lektire (riječ je o nadogradnji već spomenutog starijeg projekta koji je nastao  na inicijativu Ministarstva znanosti i obrazovanja, a projekt su realizirali Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET i Bulaja naklada, a glavni urednik bio je Zvonimir Bulaja) učenici osnovnih i srednjih škola, kao i njihovi nastavnici, mogu pronaći cjelovita književna djela hrvatskih i stranih pisaca u različitim digitalnim formatima prilagođenima suvremenim standardima responzivnosti i korištenju na različitim uređajima. Ta djela velikim dijelom prate popis obveznih književnih tekstova, klasičnih i svjetskih književnih tekstova za cjelovito čitanje ili čitanje ulomaka navedenim u kurikulumu za nastavni predmet Hrvatski jezik.

Riječ je o više od 370 književnih djela, 160 zvučnih knjiga, 52 literarna kviza, 52 audiomamca i 5 videomamaca. Pristup lektirnim djelima u potpunosti je besplatan za korisnike obrazovne zajednice ali i za sve ostale zaljubljenike u knjige i čitanje.

Trenutno u Hrvatskoj postoji samo jedna e-knjižara općeg tipa (eknjiga.hr), uz još neke specijalizirane prodajne opcije pri internetskim stranicama pojedinih nakladnika, koji na taj način prodaju e-izdanja vlastitih prvotno tiskanih naslova. Potpore Ministarstva kulture i medija nakladnicima za konverziju tiskanih knjiga u e-format su dobrodošle, i neki manji učinak imaju, ali sve je to daleko premalo da bi se stvorilo punokrvno tržište e-knjige u Hrvatskoj.

Vjerojatno slične muke čekaju i relativno novu platormu za audio knjige book&zvook iza koje stoje Lana Deban i Ljubica Letinić i njihova produkcijska kuća Audio Store Transonica. Trenutno je u njihovom katalogu preko 60 naslova, a novi se svako malo dodaju, produkcijski troškovi proizvodnje audio knjiga su poprilični, i teško da će tržište moći stvoriti sami, bez da se u Hrvatskoj pojavi još nekoliko produkcijskih kuća koje bi pronašle interes u izradi i prodaji audio knjiga.

A kada se govori o digitalnom knjižnom nakladništvu u Hrvatskoj, treba spomenuti i časopise u kulturi, gdje svjedočimo izabludi da je jednostavno  rješenje opstanka časopisa njihovo prelaženje iz tiskovnog u e-format, pri čemu se zaboravlja da su različite IT usluge danas skuplje nego li su bile prije, i da samo ušteda na troškovima tiska/produkcije i nije ključno pitanje, jer veći problem leži u nemogućnosti pravednog obeštećenja/honoriranja autora za njihove tekstove ili urednika za njihov rad, naročito u slučaju  e-magazina/portala sa svakodnevnim objavljivanjem sadržaja.

Dakle, problema je mnogo, i perspektive knjižnog e-nakladništva u Hrvatskoj nisu bajne. No, trebamo li pesimistički baciti koplje u trnje ili ustrajati i ipak tražiti neke održive poslovne modele za e-nakladništvo, te koji bi to modeli možda bili... to je pitanje na koje treba tražiti odgovor (rješenja) u vremenu ispred nas.
 

** Serijal tekstova "Godine (ne)čitanja"  objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i Autora.