Goran Tribuson dobitnik Nagrade Gjalski 2019. za roman 'Otac od bronce'

Goran Tribuson: Otac od bronce

Otac od bronce Tribuson Goran

Na sjednici održanoj 25. rujna 2019. godine Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević, Strahimir Primorac (predsjednik) i Tomislav Šovagović većinom je glasova odlučilo da se Nagrada „Ksaver Šandor Gjalski“ za 2019. godinu dodijeli Goranu Tribusonu za roman "Otac od bronce" (Mozaik knjiga, Zagreb, 2019). 

U uži izbor za Nagradu ušle su sljedeće knjige:

• "Blato u dvorištu" Ratka Cvetnića (Mozaik knjiga, Zagreb, 2018.)
• "Mogla bi se zvati Leda" Marka Gregura (Hena com, Zagreb, 2019.)
• "OSvojski" Jasne Horvat (Naklada Ljevak, Zagreb, 2019.)
• "Portret Che Guevare" Zlatka Krilića (Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.)
• "Umro Supermen" Zorana Malkoča (Fraktura, Zaprešić, 2018.)
• "Dora sa sjenama ili čekanje života" Miroslava Međimorca (AGM, Zagreb, 2018.)
• "Skica u ledu" Josipa Mlakića (Fraktura, Zaprešić, 2018.)
• "Prispodobe" Antuna Paveškovića (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2018.)
• "Treći život druge violine" Marine Šur Puhlovski (VBZ, Zagreb, 2019.)
• "Otac od bronce" Gorana Tribusona (Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.)

Između 68 knjiga prispjelih na ovogodišnji natječaj Povjerenstvo je odlučilo nagraditi roman "Otac od bronce" Gorana Tribusona. Riječ je o žanrovskom hibridu u kojem se prepleću elementi ljubavnog, obiteljskog i povijesnog romana, sa zanimljivom i dobro vođenom fabulom. Radnja se zbiva u neimenovanom gradu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u kasno ljeto 1991. godine. Glavni junak Žak Kralj, istodobno i narator u prvom licu, 43-godišnjak, nesvršeni student književnosti, koji se u Beču već desetak godina bavi mutnim poslovima, dolazi u rodni grad na očev pokop. Spram smrti oca, španjolskog borca i partizanskog osloboditelja svoga grada, on je sasvim ravnodušan. Žaka naime i nakon svih tih godina uzajamnog nerazumijevanja i dalje muči pitanje je li njegov otac, revolucionar, strijeljao i ubijao četrdeset pete bez suđenja.

A upravo je ta sumnja, koja je produbljivala sinov unutarnji nemir, i s druge strane nesposobnost oca, „šutljiva introverta“, da mu se približi jer je „još mlad pa ne bi razumio“, bila jedan od glavnih razloga Žakova bijega u Beč. Žak ostaje u svom gradu duže nego što je mislio, opažajući kako neka zbivanja sasvim izmiču kontroli i pojačavaju osjećaj psihoze skorog rata. Grozničavo se mijenjaju ideološki i politički dresovi, nekadašnji najbolji prijatelj spreman je u novim okolnostima izdati to prijateljstvo, ljudski životi gube vrijednost, Žak doživljava fizički napad zakrabuljenih osoba u maskirnim uniformama, a nepoznat netko noću je u gradskom parku minirao brončani spomenik partizanima koji je modeliran prema liku njegova oca. Brojne vješto upletene analeptičke dionice omogućuju čitatelju uvid u formativne godine likova romana i njihove nekadašnje odnose te pomažu u razumijevanju njihovih postupaka i novih relacija u realnom vremenu zbivanja radnje.

Okosnicu Tribusonova romana čine zapravo dvije teme. Jedna je protagonistova velika ljubavna priča – o tome u što se nakon petnaest godina razvio susret s Almom Horvat, ženom u koju je prije odlaska u Beč bio zaljubljen, ali je veza tada ostala nerealizirana i raspala se. Sad se ona nastavlja u dramatičnim okolnostima u kojima su dvojica muškaraca spremni na radikalne poteze, ali ishod te borbe ostaje zapravo otvoren: Alma se našla na mjestu eksplozije i završila u bolnici, u stanju amnezije – a što će se zbivati s amnezijom, ne može se znati. Na temi koja je danas svakom našem piscu najriskantniji izbor, Tribuson se kreće nadahnuto, lako i sigurno pokazujući umijeće s kakvim se već odavna nismo sreli. Druga nosiva tema romana je odnos sina i oca, između kojih se s vremenom stvorila provalija nerazumijevanja koju nisu mogli preskočiti za očeva života. Žaka je nakon očeve smrti obiteljski odvjetnik i kućni prijatelj Kurepa uvjerio da mu je otac u poratnim egzekucijama ostao čistih ruku, a objasnio mu je i njegov mentalni sklop. Ispričao je kako se s vremenom Nikola Kralj razočarao kad je vidio koliko se praksa njegovih ratnih drugova razlikuje od proklamiranih ideala; on se nikako nije snašao u miru, „nikad se nije uspio naviknuti na sudbinu onih koji kažnjavaju i upravljaju“.

U romanu je puno signala koji upućuju na zaključak da je u njegovu središtu pitanje etike ratnih pobjednika. Nakon svih intimnih sumnji i nedoumica vezanih uz oca, i velikog olakšanja kad se makar i prekasno uvjerio da je njegov moralni integritet bez mrlje, glavni junak na kraju dolazi do spoznaje koja se čini univerzalnom: da u ratu nije važna samo pobjeda nego i to kako se do nje dolazi. „Ako se pritom okaljamo i kompromitiramo, bit ćemo kao i svi ostali pobjednici.“

Neumivena slika društva, rekao je Tribuson u jednom davnom intervjuu, vjerojatno je zadaća svake dobre literature, ili bar dobrog i ozbiljnog romana. "Otac od bronce" upravo je takav roman: u sudbinama njegovih likova zrcale se tanana pitanja ljudske intime i važna pitanja vremena; ne podilazi se i ne docira čitatelju, nego se propituje i traži kritička distanca; a u takvim knjigama zaključni račun uvijek pokaže da je čitatelj na dobitku.

U ime Prosudbenog povjerenstva

Strahimir Primorac

Goran Tribuson

Otac od bronce

• Mozaik knjiga 03/2019.
• 492 str., meki uvez
• ISBN 9789531424882

'Otac od bronce' novi je roman Gorana Tribusona, jednog od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih prozaika. Nakon nekoliko godina provedenih u Austriji gdje se bavio mutnim poslovima i bez prevelikih kontakata s vlastitom obitelji, Žak Kralj vraća se u rodni grad gdje ga čekaju tetka, rat koji kuca na vrata i mrtav otac s kojim se nije rastao u dobrim odnosima...