Hannah Arendt : Izvori totalitarizma
Izvori totalitarizma
"Izvore totalitarizma" Hannah Arendt piše neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, a prvo izdanje knjige pojavljuje se 1950. godine. Dakle, ravno smo u središtu "kratkog" XX stoljeća: Arendt piše uz svjetlo zgarišta. Iza Evrope i svijeta dva su svjetska rata i Holokaust; gotovo stotinu milijuna mrtvih u ratovima, kampanjama gladi, i kampanjama istrebljenja. Hitler je mrtav, ali Staljin je još uvijek živ. Dapače, tu je sada i Mao. Do kraja "kratkog" stoljeća slijedi još dugotrajan "hladni rat" s desetak milijuna mrtvih (Koreja, Vijetnam, Kambodža, Afganistan), i gotovo četrdeset milijuna mrtvih od velike gladi u Kini kada Mao prodaje hranu za oružje.
Politička teorija Hannah Arendt stoji usred tog golemog i mračnog povijesnog vorteksa: milijuni u Evropi su već požderani, milijuni u Aziji tek će doći na red. I sama Hannah Arendt jedva je izmakla tom Behemotu XX stoljeća. Rođena 1906. u Njemačkoj u obitelji sekularnih Židova dolaskom na vlast nacista bježi u Francusku, a zatim s padom Francuske u Ameriku. Svoje "Izvore totalitarizma" piše dok pepeo Holokausta još uvijek leti Evropom, a svijet prekrajaju nove granice sukoba. Tekst razvija uz dopune i predgovore sve do kraja šezdesetih, pokrivajući tako njime dobar dio stoljeća.
Knjigu dijeli u tri dijela: antisemitizam, imperijalizam, i totalitarizam. U prvom dijelu tematizira nacionalnu državu i antisemitizam kraja XIX stoljeća, odnos između Židova i društva, te aferu Dreyfus. U dijelu o imperijalizmu piše o prelasku iz kolonijalizma u imperijalističku ekspanziju, o pojavi rasizma, birokratskom upravljanju imperijima, te pojavi germanskog i slavenskog panpokreta. Naposljetku u dijelu o totalitarizmu piše o totalitarizmu kao posve novom obliku vladavine, različitom i od jednopartijskih sistema i od tiranija iz prošlosti, izjednačujući pritom nacizam i boljševizam kao dva gotovo istovjetna oblika totalitarističke vladavine.
Šezdeset i pet godina nakon prvog izdanja "Izvora totalitarizma" nema više ni Staljina ni Mao Ce-tunga, a niti XX stoljeća. Svijet kojeg je Arendt izvanredno precizno opisala i raščlanila u svojoj političko teorijskoj studiji dobrim je svojim dijelom postao povijest. No modele totalitarizma koje studija uspostavlja nisu simptomatični samo za XX stoljeća, i za XIX stoljeće kao njegovu prethodnicu. Određeni elementi "Izvora totalitarizma" lako se prepoznaju i u današnjem svijetu.
U dužničkoj krizi između sjevera i juga EU moguće je prepoznati neke elemente trenutka kada su na prelasku iz kolonijalizma u imperijalizam evropske vlade krenule u ekspanziju prisiljene slijediti tokove novca koje je utirao kapital. I današnje vlade zemalja sjeverne Evrope kao da šepesaju za tokovima kapitala svojih ekonomija, pružajući političku podršku financijskim i poslovnim interesima svojih beskrupuloznih kapitalističkih kasta.
Kada je pak posrijedi pitanje izbjeglica mogu se primijetiti slični mehanizmi koji su određivali antisemitizam u svojoj ranoj fazi. Krajem XIX stoljeća antisemitizam se dodavao kao začin svakog političkog i društvenog problema: nacionalnog, klasnog, antievropskog, pa čak i antiklerikalnog (Ludwig Boerne je pisao kako Rotschild Papi ljubi ruku, dok mu siromašni kršćanin može poljubiti samo noge (!), dodajući svom antiklerikalizmu (i antikapitalizmu) začudnu dozu antisemitizma). Danas opet kao da se strahu od akulturalizacije (tipične za suvremeno društvo), strahu od gubitka posla (tipičnom za neoliberalizam), strahu od terorizma (tipičnom za suvremeni rat), pa čak i strahu od ugrožavanja demokracije, pridodaje problem izbjeglica, kao da su upravo izbjeglice izvor bilo kojeg od tih problema.
Naposljetku, u recentnom sukobu u istočnoj Ukrajini nije teško vidjeti spori (i bolni) proces raspada ruskog imperija i problem evropskog imperijalizma. Ruski imperij obnovio se uspostavom SSSR-a, a dodatno ojačao 1945., kada su nestali ne samo njemački i talijanski imperij, već i kada je počeo nestanak britanskog i francuskog imperija. Ruski imperij preživio je zahvaljujući komunizmu to razdoblje disolucije evropskih imperija, i njegov raspad započeo je sa zakašnjenjem od četrdeset godina.
Raspad SSSR-a, ratovi u Čečeniji, Gruziji i Ukrajini, aneksija Krima, mogući potencijalni sukobi na Baltiku, u Bjelorusiji (i drugim tzv. ruskim interesnim zonama) nastavak su tog opasnog procesa. Imperijalne fantazije svakako još nisu mrtve u Evropi: ne samo u obliku u kojem se pojavljuju u suvremenoj Rusiji, već u mnogo manjoj mjeri i u Engleskoj gdje još uvijek žive postimperijalne fantazije po kojima je Velika Britanija prevelika za EU integracije (premda je veličina Britanije upravo ono što od srca nasmijava moskovskog cara Putina).
I sama Hannah Arendt "Izvore totalitarizma" završava zlosutnim upozorenjem. Predviđajući da bi totalitarizmi mogli preživjeti XX stoljeće ona u posljednjoj rečenici pretposljednjeg poglavlja knjige upozorava: "Totalitarna rješenja lako mogu nadživjeti pad totalitarnih režima u obliku snažnih iskušenja koja će nastupiti kad god se učini da se političku, društvenu ili ekonomsku bijedu ne može riješiti na način dostojan čovjeka." U pitanjima dužničke krize, ukrajinske krize i izbjegličke krize ta se iskušenja još uvijek ne naziru u nekom ozbiljnijem i zlokobnijem obliku. No neki oblici neprevladane povijesti, neki elementi totalitarnih mehanizama u politici, ekonomiji i društvu, još uvijek su ovdje.
Nisu "Izvori totalitarizma" priručnik za tumačenje recentne evropske politike. Gledanjem kroz suvremenu prizmu samo želimo ilustrirati njihovu širinu i aktualnost. Nisu što se toga tiče ni tekst za hlađenje ljevice, emotivno radikalizirane nakon financijske krize iz 2008: premda se izjednačavanje nacizma i boljševizma, Hitlera i Staljina, i tako može primijeniti.
"Izvori totalitarizma" funkcioniraju na nekoliko razina, i teorijskoj, i historiografskoj, i literarnoj, što sve zajedno uključuje i osobni pokušaj nošenja sa pomahnitalom poviješću. "Izvori" su tekst tada još mlade znanstvenice, pisan doslovce u bijegu pred monstruoznim pipcima evropskog XX stoljeća. Hanah Arendt ne personalizira svoju studiju. No u kontekstu povijesne drame, nalazi se i njena osobna drama. Unutar makro povijesti krije se i osobna povijest.
A "Izvore totalitarizma" nemoguće je čitati bez tog nijemog filma koji se vrti u njihovom podtekstu; bez priče o jednoj mladoj i briljantnoj ženi i njenom bijegu od sudbine.
Izvori totalitarizma
- Prijevod: Mirjana Paić Jurinić
- Disput 10/2015.
- 560 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532602449
'Izvori totalitarizma' Hanne Arendt jedna je od najutjecajnijih knjiga o temi totalitarizma i neupitan političko-filozofski klasik. Obuhvatna i iscrpna obrada relevantne teme totalitarizma okom povjesničara i analitičkom gorljivošću političkog znanstvenika objavljena je prvi put 1951. godine. Ovaj hrvatski prijevod sačinjen je prema kanonskom izdanju iz 1968, s autoričinom završnom redakturom i trima predgovorima.