Igor Gerenčer : Brod kulture i knjižara jedina je manifestacija koja se održava 14 dana u 14 mjesta
Održava se
25.07.-07.08.2015.
25.07.-07.08.2015.
Nenad Bartolčić: Danas je vrijeme kada je ne tako davni boom hrvatskog knjižnog izdavaštva zamijenio pad u depresiju, i taj se pad čni sve dubljim i dubljim. U usporedbi s početkom 2000-ih danas izgleda da se vraćamo u ratne ili neposredno poratne 1990-te, s razlikom da je onda barem postojala vjera u neki skori uzlet hrvatskog izdavaštva. Možeš li malo, temeljem vlastitog iskustva, usporediti ono jučer i ovo danas?
Igor Gerenčer: Točno je. Ova zaista više sliči gerili nego li hrvatskom izdavaštvu. Promijenilo se mnogo toga. Veliki izdavači su u popriličnim problemima (veliki lageri knjiga, neodrživ broj zaposlenih, premali prometi, male naklade) i oni su pravi pokazatelji slike izdavaštva. Mali izdavači se nekako snašli u svemu tome. Ili su odustali i počeli nešto drugo raditi ili su smanjili sve troškove i nekako uspijevaju preživljavati ovu krizu. Možemo sad pričati o svemu – pdv-u na knjigu, cijenama, nedostatku kvalitetne mreže, neplaćanjima no smatram da su pravi razlozi kupovna moć i nedostatak vizije i strategije oko knjiga.
Na kupovnu moć ne možemo sami toliko utjecati, no na vlastite vizije možemo. Očito nitko nije bio spreman na ovoliku recesiju (misli se na broj godina) i svi su nekako uljuljali kako je ovo kratkotrajno stanje koje će brzo proći samo od sebe kako je i došlo. No, međutim to se nije dogodilo. Općenito ne postoji niti strategija kako pomoći knjizi i izdavačima. Propustili smo mnogo godina jer nitko ne želi „zagristi jabuku“ i stvoriti jedan kvalitetan Zakon o knjizi kojim bi se mnogo toga moglo regulirati i zapravo sve „u lancu“ osigurati kako se ovako nešto ne bi ponovilo.
Smatram kako moramo svi koji se bavimo knjigom izvršiti pritisak putem medija ili putem strukovnih udruga kako bi se konačno Zakonom o knjizi uredilo nakladništvo, prevoditeljska struka, zaštitili autori, i svi ostali koji rade i sudjeluju u procesu od izrade do prodaje knjiga. Možda se neće ništa dogoditi odmah, ali ćemo konačno uvesti reda i osigurati budućim naraštajima koji se bave knjigom i pisanjem budućnost.
Prije nego li počnemo razgovor o neposrednom povodu - brodu knjižari iliti brodu kulture, dotaknimo se marketinga u kulturi, pa onda i u kontekstu izdavanja knjiga... što misliš, nedostaje li nam puno više priče oko knjige, pogotovo u medijima, nije li se ona malo izgubila iz fokusa... i što bi u tom kontekstu trebalo početi mijenjati?
Knjiga je vrlo malo zastupljena u medijima. Neki od medija su čak i ukinuli teme o knjizi i kulturi ili ih smanjili na mikro mjeru kao da nas se to ne tiče. Smatram kako su potpuno u krivu jer su ljudi željni informacija o kulturi i knjigama. Svjedok sam da preko društvenih mreža putuju informacije o knjigama jer drugačije je gotovo nemoguće saznati što se novo objavljuje. A pogotovo mali izdavači kojima je očito tamo ulaz zabranjen, a zaista ima vrijednih naslova za koje ljudi nisu nikada čuli da su objavljeni.
Komercijalni mediji uopće kulturu ne prate ili vrlo malo, osim ako je fokusu neka „zvijezda“ koja je iz Life Styla dospjela u književne vode. Nažalost tu ćemo potrošiti jako puno vremena želimo li imati stanje od prije 10-tak godina kada su autori bili u fokusu. To nije dobro za mlade autore kojima se vrlo brzo snovi o nekoj nazovi medijskoj slavi ugase prije nego li je ijedan primjerak dospio u ruke nekog čitatelja. Nedostaje pravih kritičarskih formi kojih smo bili svjedoci unazad 15-tak godina. A i mnogi mediji koji su to vrsno pratili su nestali ili se transformirali u nešto drugo što prodaje medij.
Ostaju nam sajmovi knjiga koji se u zadnje vrijeme rađaju kao neka alternativa putem kojih se dolaze u medije i to je ok, no nije mjerilo. Upravo većina tih sajmova knjiga su sajmovi samih izdavača koji „guraju“ svoje autore i to je opet poluproizvod. Nažalost ne postoji jedan samostalni distributer za sve izdavače koji bi vjerujem tu priču okrenuo na pravu stranu. Svatko ima pravo u poduzetništvu pokrenuti vlastitu inicijativu sajma, manifestacije, no to je upravo zbog promocije vlastitih knjiga i autora i to je za pozdraviti no svakako onaj tko to ne može ostaje i dalje u mraku i nevidljiv zajednici.
Smatram kako moramo svi koji se bavimo knjigom izvršiti pritisak putem medija ili putem strukovnih udruga kako bi se konačno Zakonom o knjizi uredilo nakladništvo, prevoditeljska struka, zaštitili autori, i svi ostali koji rade i sudjeluju u procesu od izrade do prodaje knjiga. Možda se neće ništa dogoditi odmah, ali ćemo konačno uvesti reda i osigurati budućim naraštajima koji se bave knjigom i pisanjem budućnost.
Brod knjižara – brod kulture vrlo je originalan projekt, spomenuli smo da nije od jučer, ovo mu je već deveta sezona... kako je uopće došlo do te ideje?
Ideja je davno rođena kad sam se osvjedočio radeći više od 20 godina u velikom broju izdavačkih kuća da je more – obala i otoci potpuno izolirana od knjige i kulturnih događaja. Nestala je knjižarska mreža, ugasile se ili nestale (neke izgorjele u požarima) knjižnice, zatvorila kina, kazališta i nemaju stanovnici više ništa. Ukoliko nešto žele moraju u veće gradove autom ili trajektom. Izdavačima je preskupo tamo otvarati knjižare, dovoditi pisce i sve se koncentriralo u velikim gradovima, uključivo i manifestacije i sajmovi. Kao da na obali i otocima ne žive ljudi kojima je to potreba.
Pomalo suludi projekt dovesti knjige, pisce i kulturna događanja na obalu i otoke je polako rastao i evo nas u 9. godini plovidbe. Projekt kao da je jučer započeo jer još uvijek nas mnogi ne razumiju što mi to radimo. No, ako pitate stanovnike mjesta u koje dolazimo te turiste koji su tamo oni će vam sigurno dati najbolji odgovor. Traženi smo i zaista nam je već teško odbijati svake godine mnoga mjesta koje žele uplovljavanje našeg broda na taj jedan dan. Puno je energije uloženo u projekt svih ovih godina jer nekome će zvučati ovo vrlo lako – brod, knjige, pisci, glumci, kulturnjaci – oni plove i baš im je super na moru.
No druga strana medalje je upravo kako to sve treba organizirati jer mi smo vjerujem jedina manifestacija koja se održava 14 dana u 14 mjesta. Kada bismo bili 14 dana na jednom mjestu onda bismo pričali o ležernoj atmosferi mora i sunca. Ovako, naš brod je radni brod svih 14 dana, malo se odmara, malo se spava i puno se radi kako bismo izveli 14 programa u 14 mjesta, a vrijeme i more vam ponekad nisu prijatelji.
Ovakav entuzijazam je jedino moguć ako su svi dobro pripremljeni na svoj dio posla kako bi cjelodnevna manifestacija uspjela, a sutra, sutra je opet novi dan novo mjesto novi izazov i novi ljudi. Mi vjerujemo u to što radimo i veseli nas što nas ljudi prepoznaju kao dobru manifestaciju s kvalitetnim programima.
A kako je izgledalo u prve godinu-dvije? Koliko je ljudi sudjelovalo u projektu, kako se on uopće postavio na noge... počnimo dakle od broda?
Uh, prve dvije ili čak tri godine tražili smo se sami i slušali mnoge savjete sa strane što trebamo učiniti. Priznajem, griješili smo, ali i učili na tim greškama. Oduvijek je oko 40 ljudi u timu koji svake godine mora odraditi napornu turneju. Mnogo toga se promijenilo od početka. Neki su nas napustili koji nisu vjerovali u ideju projekta, mnogi novi su došli tj. nekako nam se nametnuli svojim idejama i imamo zadnjih nekoliko godina jedan stabilan tim ljudi koji su spremni odraditi sve u nemogućim uvjetima koje brod zna izazvati. Rasli smo u programima i tako nekako podizali našu ljestvicu.
U početku smo plovili na drvenim jedrenjacima koji imaju svoju dušu, no postali su nam nekako pretijesni za sve ono što nam je potrebno. Sada unazad 4 godine plovimo zaista vrhunskim brodovima A+ kategorije, koji su brzi ukoliko se sprema nevrijeme, sigurniji, i u konačnici komforniji za nas sve. Sve do sad uvijek smo brodove najmili što je izuzetno velika stavka u proračunu manifestacije. Podatak koji će vas zapanjiti je da sam prije 9 godina znao da ćemo ploviti toliko godina kupio bih takav brod i računica govori da bih ga već otplatio u tih 9 godina koliko je plaćeno najma za našu turneju svake godine plus dodatni prihodi od takvog broda.
Nisam još odustao od te ideje no za takvo nešto treba osim odluke imati i novac te dobrog partnera koji je spreman riskirati s vama.
Traženi smo i zaista nam je već teško odbijati svake godine mnoga mjesta koje žele uplovljavanje našeg broda na taj jedan dan.
Brod mora imati i kapetana i posadu... tko brine taj dio briga?
Kao što rekoh, brod se unajmi s kapetanom i posadom kojima uvijek vjerujemo i slušamo njihove sugestije kada isploviti, kada stati, kada se skloniti jer more je more, a vi ste samo jedna mala ljuska koja plovi po tom moru i nikada nismo pošto-poto plovili kako bi stigli na vrijeme u drugo mjesto ako postoji opasnost. No takvih slučajeva možemo nabrojati na prste jedne ruke. Ipak je ljeto pa nema takvih oluja.
Spomenuli smo posadu, tko još sve čini ekipu broda?
Ima nas zaista puno. Od logistike koja radi gotovo dan-noć, pisaca, glumaca, glazbenika, tehničkog osoblja, PR-ovaca, fotografa, gostiju – zaista nas je puno. Oni koji su stalni su logistika, tehničari, a ostali su uvijek novi, no ubrzo postajemo jedna mala (velika) obitelj koja plovi 14 dana i nema kuda pobjeći s tog broda. Šalim se, naravno vrlo je naporno jer smo svi na nogama od ranog jutra do gotovo 2-3 u noći dok sve ne bude opet ukrcano u brod i ujutro rano u 6 ponovo plovimo u novo mjesto.
Kako izgleda prvi dio dana na brodu, u plovidbi... pretpostavljamo da su popodne i večer su rezervirani za onaj biznis (knjižarski) dio, ali i za popratne kulturne programe?
Ujutro plovimo, do 10 sati ujutro i već smo u novom odredištu. Čim se brod veže za rivu odmah smo u pokretu iznose se sve stvari s broda, štandovi, oprema, razglasi, tehnika, scenografija i cijela logistika ima veliki posao od nekoliko sati sve pripremiti za kasno popodne. Popodne su svi na svojim „zadacima“, glumci imaju probe za predstave, glazbenici svoje probe, a kasno popodne već započinje program – radionice na brodu, oko broda, kazališne predstave, koncerti, promocije knjiga a uz sam brod nalazi se more knjiga na štandovima koje posjetitelji mogu kupiti po izrazito povoljnim cijenama. Svi programi kreću oko 18 sati i sve to skupa traje do kasno u noć. Uz naše programe tu su programi i lokalnih zajednica, nastupi KUD-ova, klapa, lokalnih pisaca.
Kako funkcionira knjižara na brodu tj. knjige iskrcane na rivu? Koliko knjiga vozite sa sobom?
Svakoga dana nekoliko tona knjiga spušta se s broda na rivu i slažu se na štandove, a knjiga je zaista pun brod. Zastupljeno je jako puno izdavača knjiga i kad se pogleda duž rive to je prekrasno kao valovi knjiga koji su preplavili rivu.
A koliko se knjiga proda, kakva je potražnja publike?
Lijep broj knjiga se proda svake godine, evo primjerice prošle godine u 14 dana prodano je više od 8000 komada knjiga. Publika je oduševljena jer su cijene knjiga zaista pristupačne, a pogotovo stanovnicima otoka koji nemaju mogućnosti kupiti knjigu jer knjižara jednostavno nema.
Kako se projekt financira? Tu je nužna financijska pomoć, na kraju krajeva govorimo o brodu... Prepoznaju li vas bilo lokalne bilo državne institucije, prate li vas s kakvim financijskim potporama. Znamo da imate jakog sponzora, no imate li uopće tretman kao manifestacija u kulturi, kao i brojne druge?
Zahvaljujući našem generalnom sponzoru MasterCard Europe iz Belgije plovimo svih ovih 9 godina. Imamo i ostalih manjih sponzorstava cijenjenih kompanija iz Hrvatske no što se tiče državnih institucija tu kao da ne postojimo unazad 4 godine. Prije smo prolazili na natječajima Ministarstva kulture i Ministarstva turizma, no jednostavno sad kad smo narasli i kada trebamo dodatno ojačati našu manifestaciju jednostavno ne prolazimo. Razloge ne znamo niti smo ih dobili od resornih ministarstava iako smo tražili jer zadovoljavamo sve uvjete za natječaj i više od toga nego što se traži u natječajima.
Nažalost i onda kada smo dobivali ta sredstva to ne bi bilo dostatno da odvežemo brod od rive, ali su nam puno pomogla da narastemo u programima. Mi imamo ideja i novih programa no nažalost ne možemo ih financirati iz postojećih sredstava. Na ovo pitanje teško mi je dati suvisli odgovor jer smo prve dvije godine bivali odbijeni jer smo novi pa se trebamo dokazati. Onda smo tri godine dobivali sredstva, a zadnje 4 ništa.
Znate, nije nama krivo što neke manifestacije koje se tek prvi puta organiziraju dobivaju velika sredstva (iako kako su nama rekli morate se prvo dokazati) već nam je krivo što se nas izbjegava kao da ne postojimo, a činimo zaista puno na promociji hrvatske kulture i književnosti.
Zadnjih nekoliko godina imate i zemlju partnera, kako funkcionira taj koncept?
Da, upravo smo tim programima željeli ostvariti dvostruki cilj. Međunarodni karakter i medijsku pozornost, no najvažnije povezivanje naših i stranih autora. I to nam je uspjelo. Prva Zemlja parter je bila Slovenija, pa zatim Austrija, Poljska i ove godine Mađarska. Zanimljivo je koliko interes zapravo smo pobudili u njihovim veleposlanstvima i koliko im je stalo da se njihova kultura i njihovi pisci predstave kod nas. No, postigli smo i to da se pisci povežu i jedni drugima pomažu u prevođenju njihovih dijela. Naši stranima, a strani kako bi se probili na nova tržišta i to zaista ima rezultata.
Kako je posložen programski dio programa? Što posjetitelji mogu očekivati ove godine?
Svake godine unosimo nešto novo u program kako bismo osvježili našu turneju. Ove godine bit će puno zanimljivih programa. Tema broda je PORUKA U BOCI. Ta tema stvorila je tri programska dijela – kazališnu predstavu za djecu istog naziva, a specifična je što su sve lutke napravljene od staklenih boca u izvedbi lutkarskog kazališta LOFT. Vezano uz to je i radionica puhanja stakla gdje će svi moći vidjeti kako se puše staklo, odnosno male boce za poruke.
A kao šećer teme je velika staklena boca od 500 litara koja će stajati ispred broda i u koju će svi moći ubaciti svoje poruke svijetu. Nakon broda otisnut ćemo jednu knjigu – zbirku svih poruka koje će biti ubačene tijekom plovidbe. Tu je i radionica Mala škola pop-rock glazbe, a kasno navečer koncert grupe 4 TOWN BLUES BANDA.
S nama plove hrvatski i mađarski pisci i svake večeri biti će predstavljanja knjiga i autora, a kao poslastica navečer igra se kazališna predstava Zijaha Sokolovića „MEĐUIGRE 0-24“ te vjerujemo da će gledališta biti prepuna. Svi programi su i nadalje potpuno besplatni za publiku.
Je li današnja ruta manje više identična onoj s početaka?
Ne, nije. Svake godine mijenjamo određeni broj mjesta. Do sada smo u ovih 8 godina oplovili veliki broj mjesta od Umaga do Dubrovnika, ali još uvijek ima mjesta gdje nismo bili. To nas sve čeka u narednim godinama, mada imamo svoje favorite i ta mjesta jednostavno nikada ne mijenjamo jer se tamo već osjećamo kao kod kuće.
Pretpostavljam da bi se i brojna druga mjesta, pogotovo otoci rado ubacili u rutu Broda knjižare?
Točno, svake godine nas zovu nova mjesta, unazad nekoliko godina zaista nemamo problema s time. Prije smo morali mi sami zvati i objašnjavati što mi radimo, što nudimo mjestu i nije bilo lako, pogotovo u početku. Sad je situacija obrnuta, nas zovu i mole da ih uvrstimo u rutu i to po godinu dana unaprijed. Evo baš prije neki dan TZ Mljeta nam je poslala zahtjev za iduću godinu jer nikada nismo na Mljetu. A s druge strane imamo pomalo i razočarana mjesta kojima javljamo da nisu na popisu za iduću godinu do čak situacija gdje se pomalo ljute što smo ih nazovi „izbacili“ s rute. Po svemu mogli bismo ploviti najmanje 4 tjedna svake godine umjesto 2, no to je još dalek san s obzirom koliko je ovo skup projekt.
Radiš li na još nekim projektima vezanim uz promociju knjige, izdavaštva, pisanja, čitanja?
Radim gotovo dvije godine na jedno prilično velikom projektu vezanim za knjigu, pisce i kulturu općenito. No kako ne volim izlaziti u javnost s time dok se svi kotačići ne poslože ne bih sad iznosio ništa. Uskoro ćemo moći (možda već najesen) izaći u javnost i vjerujem da će se puno govoriti o tome.
Kakve su tvoje prognoze za hrvatsku knjigu... recimo, za pet godina, usudiš li se prognozirati?
Nepopravljivi sam optimista i vjerojatno se ne bih tako dugo godina bavio knjigom i projektima vezanim uz knjigu ako ne vjerujem u bolju budućnost knjige. Svaka branša ima uspone i padove u ciklusima. Ovo je ciklus u kojem se ne pada već se sve urušava zbog mnogih razloga, a neke sam spomenuo. Kao što kaže poslovica lako je pasti, no treba se znati podignuti. Mnogi se neće moći oporaviti, ali postoje već neki koji se polako dižu. U nakladništvu će se morati puno toga promijeniti. Izdavači će morati postati samo izdavači, prodavači biti prodavači i to je već prvi korak za oporavak.
Ne mogu svi raditi sve jer to ne postoji. To je kao da dobar postolar ide sam proizvesti gumu za potpetice i onda je uz to sam počinje i prodavati svima, a tuđe gume ne želi uzimati jer bi time ugrozio svoju proizvodnju, a nakon toga počinje proizvoditi puno različitih cipela koje želi da svi drugi dućani s cipelama prodaju, ali pod nekakvim čudnim uvjetima i nakon toga se sve uruši. No da je i dalje samo popravljao cipele jer to najbolje radi imao bi budućnost. Tako to nekako danas to izgleda u nas u izdavaštvu.
Vjerujem kako će se stvoriti uvjeti za normalniju sliku izdavaštva jer je to bila zaista jedna od propulzivnih grana koja je u lancu stvarala mnoga radna mjesta.
Voli li Igor Gerenčer čitati? Što trenutno čitaš i što bi možda preporučio drugima za čitanje?
Čitam zaista mnogo jer mi svašta, ali zaista svašta dolazi na adresu moje firme. Prilično vremena provodim tijekom godine na putu pa čitam u avionu, vlaku, autobusu gdje god stignem. Unazad godinu dana pročitao sam dosta knjiga (čak do četiri) čitam i paralelno. Čitam sve žanrove jer tako i mogu steći neku sliku pisaca, izdavaštva i onog što se nudi na tržištu knjiga. Ne čitam sve novo nego zaista kako mi dođe pod ruku, odnosno kako mi u stan više ne stanu knjige svugdje ih imam, u kutijama u podrumu, kod tasta na tavanu, a stalno mi nove dolaze.
Trenutno čitam nekoliko knjiga paralelno, kako koji dam sam raspoložen - "Toranj kiselih jabuka“, "Uvale boli i ljubavi“, a po ne znam koji put čitam "Umijeće ratovanja“ i "Biografiju Steve Jobsa“ – te knjige me nadahnjuju (posebno pred svaku novu turneju broda) i preporučam ih svima.