Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Barbara Matejčić • 29.06.2007.

Igor Zidić : Matičine pravopisce nije briga za Novi Sad

Matica hrvatska je prošlog tjedna predstavila novi pravopisni priručnik - Hrvatski pravopis. Kako to obično biva s pravopisnim knjigama, Matičin je Hrvatski pravopis kritiziran i prije nego što je objavljen. U njegovu je obranu stao Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske i, uz Vlaha Bogišića, urednik toga Pravopisa te jedan od članova Pravopisnog povjerenstva koje je pratilo rad autora. Autorski Hrvatski pravopis potpisuju Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović, jezikoslovci mlađe generacije, a moglo bi se reći da je njihovim izborom Matica hrvatska u praksi potvrdila ono što njen predsjednik često ističe: da u rad Matice treba uključiti mlade ljude. Još je jedan projekt na tragu te ideje. Naime, rekao nam je da je jedna mlada ekipa povjesničara zainteresirana da pod okriljem Matice napiše hrvatsku povijest. I taj bi projekt, kao i ovaj pravopisni, koji je povod razgovoru s Igorom Zidićem, mogao izazvati burne reakcije.

Zbog čega je Matica hrvatska uopće odlučila izraditi pravopisni priručnik? U Matici su se desetljećima okupljali mnogi hrvatski lingvisti pa i ljudi koji su radili na pravopisima, osobito na poznatom 'londoncu', koji je zapravo proizvod Pravopisne komisije MH. Kada su u devedesetim godinama učestali sukobi između naših jezikoslovaca, Matica je nastojala pomiriti zaraćene strane. Nažalost, nije uspjela postići da se približe te dvije jezikoslovne struje pa smo odlučili ponuditi treće rješenje.

Barbara Matejčić : Kako biste nazvali te dvije struje?

Igor Zidić: Nema potrebe da ih opterećujem ikakvim nazivima. Riječ je o piscima dvaju naših dosadašnjih pravopisa: s jedne strane Babić-Finka-Moguš, s druge Anić-Silić. U tome mi se sukobu nije svidjelo to što su se često potezali politički argumenti. No, i bez obzira na te nesuglasice, jezik je živ, jezik se mijenja. Da se ne mijenja, ne bi profesor Babić danas morao pisati protiv anglizama u hrvatskome jeziku kao što nekoć nije morao pisati, a to je samo jedna od mnogih stvari koje su se promijenile. Želja je Matice hrvatske bila da u novim prilikama ponudi novi doprinos. Nismo smatrali da za taj posao trebamo od ikoga tražiti dopuštenje. Večernji list je to pogrešno interpretirao i jedno je izdanje osvanulo s golemim naslovom ''Zidić protiv Primorca''. Niti sam ja protiv gospodina Primorca, niti je to Matica. Štoviše, ministru Primorcu dugujem ispriku, jer sam na predstavljanju Hrvatskog pravopisa rekao da Maticu nitko nije zvao, a bila je pozvana u rad Vijeća za normu. Lapsus calami! Rado priznajem svoj propust.

Kako su za autore izabrani Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović?

- Matičina su tijela - Pravopisno povjerenstvo, Predsjedništvo, Glavni odbor - raspravljala o predloženim autorima i prihvatila ih.

Koja je bila uloga Pravopisnog povjerenstva u radu na Hrvatskom pravopisu s obzirom da su u njemu i ljudi koji nisu jezikoslovci?

- Kako je počeo stizati rukopis, tako se Povjerenstvo svakog tjedna sastajalo, čitalo stranicu po stranicu, komentiralo, predlagalo… Tonko Maroević, Vlaho Bogišić i ja nismo lingvisti, ali imamo nešto jezikoslovne naobrazbe, a i nekakvi smo, skromno rečeno, pisci. Trebalo je osigurati da Pravopis ne ide jednom stazom, a književnost drugom, jer su se često znale događati diskrepancije između književne prakse i pravopisne kodifikacije jezika. Kada usporedite primjere iz književnosti u prethodnim pravopisima s onima u našem – bit će vam štošta jasno. Osim Povjerenstva i recenzenti su s autorima podrobno raspravili sva upitna mjesta.

Smatrate li da je bila ispravna odluka o šutnji dok se radilo na Hrvatskom pravopisu?

- Optuživalo nas se da radimo tajno, ali ne možete sjediti na Trgu bana Jelačića i pisati pravopis. Što smo trebali izvještavati javnost o svakoj stranici, o svakom poglavlju? Dali smo dostatno informacija: da je počeo rad na pravopisu, tko su pisci i u kojem će se roku knjiga objaviti.

S obzirom da se nije znalo puno o autorima, onda se nije znalo ni kakva će biti koncepcija pravopisa.

- Tako je, ali zašto bi se uopće sumnjalo da Matica pokušava napraviti nekakav protuhrvatski pravopis? Kome bi takva ideja mogla pasti na pamet?

Pa evo, akademik Dalibor Brozović je Matičin Pravopis ocijenio kao čin vraćanja na Novosadski pravopis.

- Žalim što je to rekao baš profesor Brozović; iznimno cijenim neke njegove tekstove. Surađivali smo u mnogim prilikama. On se, inače, u više navrata zanimao za rad na Pravopisu i upozoravao me na neke jezikoslovne probleme. Međutim, nekidan je, rekao bih, uvelike pretjerao rekavši da se sada neka druga Matica vraća novosadskome dogovoru. Novome Sadu se može vratiti samo onaj koji je bio tamo kada se dogovor potpisivao, a taj nisam ja. Svatko ima objašnjenje za svoje evolucije i ja ih kao kršćanin razumijem i uvažavam. Svatko ima pravo da bude bolji nego što je bio pa to priznajem i hrvatskim lingvistima, ali nitko nema pravo svoja kolebanja svaljivati na tuđa leđa. Htjeli smo mlade pravopisce upravo stoga što ih ne muči prošlost, ni njihove izjave da su hrvatski i srpski jedan jezik, ni naknadna poricanja svega toga. Oni jednostavno govore, pišu i istražuju hrvatski jezik i za Novi Sad ih nije briga. Htjeli smo postići da se taj posao deideologizira i depolitizira. Ako je u Jugoslaviji bilo razloga da ga politiziramo, sada ti razlozi ne postoje.

Zbog čega ste onda ipak posegnuli za Vukom Karadžićem kao argumentom protiv odvojenog pisanja ne ću?

- Svjestan sam, naravno, da to nije ozbiljan, još manje neoboriv argument. Ako uzmete sve pravopise iz hrvatske pravopisne tradicije, naći ćete da su neki propisivali neću, a neki ne ću, s tim da je većina pisala neću sastavljeno. Ali, u spisima se Vuka Karadžića pojavljuje ne ću. To smo na primjerima demonstrirali. Novo se pisanje (ne ću) objašnjava kao priklon hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, a to ne stoji. Prema tome ne borim se (i) ja samo za sastavljeno pisanje, nego se borim i protiv manipuliranja hrvatskom pravopisnom tradicijom. Kako to da neke uzrujava naše sastavljeno pisanje, a nije im smetalo kad su sami, kroz duge godine, tako pisali?

Govorite o profesoru Babiću?

- Na primjer. Pitam se, kako je moguće da ljudi u osamdesetim godinama života s toliko insinuacija i netrpeljivosti gledaju na posao kolega dvostruko mlađih od sebe? Oni su im bili ili mogli biti profesori, i bilo bi prirodno da mladima pomažu, da im otvaraju vrata, a ne da ih, kao i Maticu hrvatsku, denunciraju kao kolaboracioniste. Što je drugo tvrdnja da smo se odmetnuli put Novoga Sada? S druge je strane profesor Silić izjavio da je spreman, ako treba, i povući svoj Pravopis. To je reakcija druge vrsti, zar ne? Tko ozbiljno pročita Matičin Hrvatski pravopis, naći će u njemu ozbiljnih doprinosa hrvatskoj pravopisnoj kodifikaciji i, onkraj toga, logici i dosljednosti većine izvoda. Prema tome, ne vidim razloga za uzbunu.

S obzirom da Matica surađuje s Institutom za hrvatski jezik, na primjer na Stoljećima hrvatske književnosti, kako to da Institut nije uključila u rad na pravopisu?

- Matica - u raznim projektima – surađuje sa svakim tko je kompetentan i tko želi surađivati, pa tako i s Institutom. Usput, zašto nas ne pohvalite što smo na izradi pravopisa angažirali stručnjake za hrvatski jezik s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i u Rijeci? Što su knjigu dojmljivo predstavili mlađi znanstvenici iz Zagreba i Osijeka?

Daje li dodatnu težinu Hrvatskom pravopisu činjenica da je nastao pod okriljem nacionalne institucije, a ne privatnog izdavača?

- Zacijelo, daje. Ali mi nismo nikog htjeli diskvalificirati autoritetom Matice. Jednostavno smo ponudili svoj pravopis, koji se ne osvrće ni na Novi Sad ni na mišljenja srpskih lingvista, jer je pisan iz današnje naše perspektive i za današnje naše potrebe. Nije to Matica napravila zakulisnim putem, niti traži da se, pošto-poto, prizna jedino njezin Pravopis. Samo smo, staloženo – i ne vrijeđajući nikoga - tržištu ponudili treću opciju.

Hoćete li tražiti od Ministarstva znanosti preporuku za škole?

- Tražit ćemo ono na što imamo pravo, kao i drugi izdavači pravopisa.

Nije li se Matica hrvatska protivila knjigama na kioscima, a sada je Hrvatski pravopis dala na prodaju upravo kioscima?

- Prve su se knjige pojavile na kioscima s dampinškim cijenama i to se ne može uspoređivati. Za Hrvatski pravopis smo odredili pristupačnu cijenu jer smo htjeli da bude dostupan. Zašto smo se odlučili za kioske? Znate kakva je naša knjižarska mreža i koliki su rabati. S takvim bi rabatima Hrvatski pravopis morao biti osjetno skuplji. Osim toga, Školska knjiga jedina ima veći broj knjižara po cijeloj Hrvatskoj, a ona već nudi dva druga pravopisna priručnika, pa smo zaključili da je najbolje da idemo na kioske. Tako će Hrvatski pravopis biti svugdje dostupan.

Jeste li u zadnje vrijeme, da tako kažem, omekšali svoju retoriku?

- Nisam je omekšao, rjeđe govorim. Došao sam do zaključka da se prečesto, zahvaljujući i nekim mojim vehementnijim nastupima, počelo, u negativnom kontekstu, poistovjećivati Maticu hrvatsku sa mnom. Matica je kao živ intelektualni organizam puno šira, bogatija i mudrija nego što sam ja sam. Iako ne bi valjalo ni da je Matica brod sa sto kormila pa, jednako kao i moji prethodnici, držim to jedino kormilo, međutim, ne znači da ne osluškujem pjesme raznih vjetrova u jedrima, da ne pratim struje, da ne motrim na visinu valova. Bez obzira što gdjekad imamo različita mišljenja i što proturječja stvaraju probleme, ne želim da se sve svodi na jeftine, jednostavne paradigme tipa državotvorna Hrvatska ili izdajnička Hrvatska. Život je puno složeniji! I na jednoj i na drugoj strani ima puno pretjerivanja i simplifikacija, a to me ne zanima: tražim istinu, hoću vjerodostojnost.

( Razgovor je prvotno objavljen u Vjesniku )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –