Ilija Trojanow : Sakupljač svjetova
U registru povijesnih putničkih agencija vjerojatno nema slavnije od putničke agencije Aleksandra Makedonskog. Njegov pohod Malom Azijom, Srednjom Azijom, Indijom i Egiptom (s paležom Persepolisa, klanjem slonova u Indiji i presijecanjem gordijskog čvora) možda je i prvo, organizirano kružno turističko putovanje.
Antički glamour putničke agencije Aleksandra Makedonskog je nenadmašiv. No kako su se mijenjala vremena tako su obogaćivale i ponude novih povijesnih putničkih agencija, uglavnom vojno-osvajačkog tipa. Križari su u svoje tri ture uveli ponudu vjerskog turizma; konkvistadori su u ponudu uveli i prekooceanske aranžmane; a u današnje globalizacijsko doba američki marinci svoju ponudu daju uz rječit turistički slogan: "prijavi se, i vidi svijet".
U XX stoljeću najpoznatija putnička agencija bio je njemački Wehrmacht. U uniformi Kriegsmarine plovilo se sve do obala newyorškog Long Islanda, Afrički korpus pokrivao je Tunis, Libiju i Egipat, a u tenkovskim jedinicama moglo se doći do Kavkaza i Sankt Peterburga. Wehrmachtova evropska ponuda bila je gotovo savršena: Pariz, Rim, Amsterdam, Prag, Guernica, Kopenhagen, Oslo, Kreta, Korčula, britanski kanalski otoci; izvan ponude ostali su tek London i Moskva... No najveća povijesna putnička agencija ikada, ipak je bio Britanski imperij. U svoje naslavnije dane, kada sunce nikada nije zalazilo nad carstvom, Imperij se protezao od Australije, preko Indije i Kine, Sjeverne, Istočne i Južne Afrike, do Kariba i Amerike.
Ta najveća povijesna putnička agencija dala je i najpoznatijeg putnika: Sir Richarda Francisa Burtona, pustolova, oficira, diplomatu, špijuna, putopisca i prevoditelja. Burton je govorio 29 evropskih, azijskih i afričkih jezika, Zapad upoznao s "Kama sutrom" i "Pričama iz 1001 noći", a jedno je vrijeme u Indiji živio sa čoporom pripitomljenih majmuna kako bi naučio i njihov jezik. Među prvim je bijelcima koji je ugledao vodenu masu jezera Tanganjika, prvi je nevjernik koji je službeno otišao na hadž u Meku i o tome napisao knjigu (najbolje se osjećao u islamu i muslimanskoj odjeći!), a jedno je vrijeme proveo i kao špijun u bordelu u Karachiju gdje su britanski oficiri imali običaj posjećivati mlade dječake... Zbog jedne od ove dvije avanture, hadža i špijuniranja, navodno se dao i obrezati, što je za odraslu osobu vrlo mučan i nezgodan zahvat.
Burton je bio utjelovljenje ne samo imperijalnog Zapada, već i današnjeg globalizacijskog Zapada u kojem je želja za eksploatacijom pomiješana sa željom za samorealizacijom i samospoznajom u nezapadnoj kulturi. Tamo gdje je bio on - u Indiji, Istočnoj Africi, Somaliji ili Meki - bilo je i mjesto dodira civilizacija, mjesto gdje se sokovi miješaju i zamućuju, gdje virus jedne civilizacije ulazi u drugu, i obrnuto...
Posve netipično za njemačku književnost, koja nema običaj baviti se nenjemačkim temama, Ilija Trojanow napisao je romansiranu biografiju Richarda Burtona "Sakupljač svjetova" (nagrada u Leipzigu 2006.), prelamajući njegove tri velike pustolovine, indijsku, arapsku i istočnoafričku, kroz zapadnjački i domorodački diskurs. U Indiji Burtonovu pojavu komentira njegov osobni sluga; na Bliskom istoku o njegovom odlasku u Meku raspravljaju carske instance Otomanskog imperija; a njegovu ekspediciju u istočnojafrici prepričava glavni vodič...
Uz ovu ili onu rezervu prema tekstu, počesto zagušenom ili pomalo razvučenom, velika je to literarna magija koju podiže Trojanow: s puno scenskog dima, izvanrednim folklornim minijaturama, izvanrednom erudicijom koja pokriva čitave svijetove, odličnim promjenama pripovjedalačkog subjekta, te općenito, gustim ali i sadržajnim tekstom.
Mnogo toga Trojanow kaže o kolonijalizmu i tom sudaru jednog Britanca s različitim svjetskim civilizacijama i kulturama, ali kada bi "Sakupljača svjetova" baš morali prelomiti preko koljena onda bi se moglo kazati da se u središtu romana i njegove moćne literarne medicine nalazi groteska ("ne smatraju nas" - zapadne kolonizatore - "ni hrabrima, ni mudrima, ni velikodušnima, ni civiliziranima, smatraju nas samo nitkovima"), i u blažu ruku - komedija zabune ("Je li točno da su ti bijelci puni znanja", pitaju domoroci iz unutrašnjosti Istočne Afrike, "Ne", odgovara afrički pripovjedač "ne poznaju čak ni čarobnjaštvo").
Tko je usred te goleme zapadne invazije bio Burton? Odgovor možda leži u protupitanju: tko je Trojanow? Na određeni način, bugarsko-njemački pisac suvremeni je Burton. Rođen u Sofiji 1965., početkom sedamdesetih s roditeljima emigrira u Njemačku. Godine 1972. obitelj odlazi u Keniju, gdje Trojanow pohađa njemačku školu; sredinom 80' sele u Pariz; a zatim Trojanow studira u Muenchenu. Krajem 90' seli se u Mumbai, zatim u Cape Town, a trenutačno je opet Evropljanin, s adresom prebivališta u Beču.
Trojanow i Burtonov životni put frapantno je sličan - obojica su određene periode života provela u istim dijelovima svijeta. Ali ne samo to. Burton je bio poliglota i prevoditelj s arapskog i hindua, a Trojanow je Bugarin koji na njemačkom jeziku piše englesku "priču" o svjetskoj pustolovini! Ako je Burton bio najveći putnik turističke agencije Britanskog Imperija i izraziti simbol svog vremena, Trojanow je putnik suvremene globalizacijske putničke agencije, i izraziti primjer građanina globaliziranog svijeta. Jer u globaliziranom svijetu ne putuje samo roba: putuju i ljudi.
Ilija Trojanow: "Sakupljač svjetova"
Prevela Sabine Marić
Novela, Zagreb 2010.
( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )