Internacionala

Održava se
01.01.1901.

U vašem gradu odavno više nema kina niti glazbenog kluba, a videoteka je pred zatvaranjem. Ekipa koja kao i vi ima između 14 i 18 godina ubija vrijeme ispred kladionice ili pije zidaruše ispred kafića.

U gradu u kojem živite nekad je radila tvornica. U toj tvornici radio je vaš djed i dolazio kući s kovertom u kojoj su bili novci i izračun s gustim, sićušnim rubrikama. Živite u stanu koji je vaš djed 1972. dobio od tvornice, nakon sedam godina na listi Vaš djed priča vam kako je nekad ljeti odlazio u tvorničko odmaralište u - recimo - Kraljevicu. Vaš otac priča vam kako je osamdeset i neke drpao cure u šatoru na radnoj akciji gdje je dopodne kopao zemljane radove za prugu. U vašoj kući imate postariji video, šporet i glazbenu liniju. Vaša mater vam kaže da ste te stvari kupili na čekove u doba kad je vladao neki mitski kralj Matijaš koji se zvao Ante Marković.

U vašem gradu više nema tvornice ili je pak privatizirana, a pola radnika bilo je višak. Vaš djed ne može više nikog othraniti, jer mu je penzija mala. Vaš otac plaću više ne donosi u koverti s rubrikama, zato jer radi na sivo i gazda ga plaća kešovinom iz lisnice. Stanove više nitko ne dobiva osim političara. Odmaralište je prodano u stečaju. Radnih akcija više nema pa je curu teško naći, a pruga koju je radna akcija sagradila sad tone u guste drače jer je njen svršetak u drugoj državi. Video se jedva drži na okupu, a šporet se stalno kvari - ali, neka duraju koliko mogu, jer nije lako kupiti druge.

U gradu u kojem živite svake su četiri godine izbori. Na posterima osvanu kandidati, svi u sličnim odijelima od štofa, svi govore o nužnosti privatizacije (ali - bez rasprodaje nacionalnog blaga!), o stranom kapitalu (ali - kontrolirano!) i o europskim integracijama (ali - ne nauštrb nacionalnih interesa!). Tvoji roditelji iziđu na te izbore, glasuju uvijek za iste ljude i liste, ali ti ne - ne, jer ti je dosta tog poopćenog govora, tih sve navlas jednakih ideja, ali i zato što znaš da će oni za koje glasuješ ionako kasnije presvući stranačke boje i vlast iskombinirati po svojoj volji. Nadaš se da ćeš moći studirati bar u regionalnom centru ako ne u Zagrebu, ispunjaš listiće finske hokejaške lige i navečer visiš ispred kafića. Sa svojim životom nisi zadovoljan. Što ćeš učiniti? Na ponudi su ti dvije stvari. Postat ćeš komunist ili ustaša.

Ako su tvoji išli u crkvu ili je obitelj bila protiv komunista, postat ćeš ustaša. To je lakša varijanta. Nitko ti neće prigovoriti što ideš na Škorin koncert, što ti iz zvučnika auta na sav glas ori Thompson. Odlazit ćeš na utakmice s crnom zastavom s plamičkom ponad slova U, crtat ćeš raspelo i U susjedu Srbinu na garažu, urlat ćeš "Vilu Velebita" i bit će ti normalno što je lijepa župna crkva jedina zgrada na trgu koja je friško ožbukana, obojena i bez rupa. Bit ćeš u većini i bit ćeš sretan.

A što ako ti to ne paše? Što ako držiš da nije normalno da je u tvom gradu samo crkva ožbukana i da ti nekako nije normalno da ljudi bjesne upravo na te komuniste što su ih naselili u solitere, slali ih u odmarališta, odškolovali ih i kuću im napunili bijelom i crnom tehnikom. Ako imaš četrnaest ili osamnaest godina, ako si nezadovoljan svojim životom i ako ti ovo posljednje baš nije posve jasno - e, onda ćeš postati mladi komunist. Daunloudat ćeš s interneta slike Chea, Tita i Trockog, kupit ćeš Arkzinovo izdanje "Komunističkog manifesta" i Žižekove političke traktate. Stavit ćeš sve to skupa na internet stranicu www.proleteri.tk i pozvati preko weba radničku klasu na svrgavanje poretka i revolucionarni prevrat. Sastajat ćeš se sa sebi sličnim gerilcima, uz gitaru pjevati "Bandieru rossu" i čekati da te policija nađe. Jer, policija u nas nekim čudom uvijek nađe mlade komuniste, a nikad ne nade one koji su susjedu Srbinu sprejem išarali raspelo i U. A onda kad te policija nađe, bit ćeš heroj za jedan dan. Kladionicu i birtiju ostavit ćeš duboko ispod sebe, kao i svoj ušljivi grad. Poletjet ćeš među oblake, tamo gdje "lotta continua".

Onaj tko misli da ovakvi gradovi u nas ne postoje, baš kao ni ovakve obitelji i mladi ljudi - e, ti se onda mogu čuditi kako to da se ta davna i preboljena infekcija zvana komunizam širi među pravom, hrvatskom mladeži. Oni koji ovakve gradove, obitelji i djecu vide oko sebe svuda uokolo, mogu se čuditi samo jednoj stvari: kako da ta zaraza nije buknula ranije i mnogo žešće. Jer, sviđalo se nama ili ne, taj mitski Tito o kojem stari i stara podvečer govore postiđenim šaptom, taj neki gerilac koji je "odgovoran" za ovaj stan i šporet, jednom je četrnaestogodišnjaku sigurno privlačniji od bjelanjaka u štofanim odijelima koji govore o "zahtjevima međunarodne zajednice" i "provedbi reformi". Kad čovjek otvori komunističke spise, ništa tu neće naći o "potrebi privatizacije" i "obuzdavanju javne potrošnje". Ali, pronaći će nešto o tome da svaki proizvođač mora na ljetovanje, da svaka tvornica mora imati odmaralište, a grad kino. Pronaći ćete neke glamurozne bradate gerilce koji su se u bolivijskim brdima borili protiv stranih korporacija O, jesu li i korporacije iste kao i ove naše? Vidiš vraga, mnoge od njih jesu.

Naravno, ta su djeca naivna. Ona ne znaju da je i to mitsko doba kralja Matijaša bilo tako slično današnjem. Da su i onda glavnu riječ vodili bjelanjci u odijelima, samo su odijela bilo od listera. Djeca ne znaju da se i onda govorilo o "provedbi reformi", "obuzdavanju javne potrošnje" i smjernicama koje nije davao neki Wunenburger, nego republički CK. Djeca ne znaju da to tada baš i nije bilo tako glamurozno, nego licemjerno, ritualno i cinično gotovo kao sada. Možda bi im to trebalo reći - ali, čemu?

Jer, problem nije u djeci u neokomunizmu ni u stranici www.proleteri.tk. Problem je u tome što smo nakon petnaest godina demokracije dobili naraštaj koji tu demokraciju prezire onako kako dijete prezire pijanu i neodgovornu mater. Dobili smo naraštaj koji u ove institucije za kojima su prethodni tako žudjeli za sve te parlamente, stranke i slobode tiska - ne bi dao ni bijele. Taj naraštaj ne vidi budućnost, ali zato uzdiže prošlost. Neki od njih crvenu, drugi – brojniji, gluplji - onu crnu.