Izložba djela Ruđera Josipa Boškovića iz zbirke rukopisa NSK

Održava se
20.12.2011.

U utorak, 20. prosinca 2011. u 12 sati, u glavnom predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice bit će otvorena svečana izložba i predstavljen katalog "Ruđer Josip Bošković u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu", povodom tristote obljetnice rođenja ovoga velikoga hrvatskog znanstvenika, filozofa, diplomata i pjesnika.

Na ovaj će način Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu svečano zaokružiti Boškovićevu godinu, posvećenu vrednovanju i promociji njegove znanstvene i kulturne ostavštine.

Zbirka rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u svom fondu čuva mnogo vrijednih Boškovićevih djela, od kojih su neka povodom velike autorove obljetnice podvrgnuta zahtjevnim konzervatorsko-restauratorskim radovima, te time sačuvana od daljnjih oštećenja i propadanja.

Radovi su provedeni na sedam oštećenih jedinica: "De centro gravitatis dissertatio", "Dissertationis de lumine prima", "Dissertationis quinque ad dioptricam", "Ecologa recitata in publico Arcadum consessu", "In nuptiis Joannis Corarii", "De materiae divisibilitate" i "Abhandlung von den verbesserten", koje obuhvaćaju različita područja Boškovićevih interesa i preokupacija, i kroz izložbu i katalog bit će predstavljene široj javnosti.

***

Ruđer Josip Bošković rođen je u Dubrovniku 18. svibnja 1711. godine. Većinu života proveo je izvan rodnoga grada, u Italiji, gdje je stupio u isusovački red nakon završenog studija filozofije i teologije. Bio je ugledna ličnost svojega vremena, cijenjeni profesor otvorenih pogleda, koji se, primjerice, iako svećenik, zalagao za Kopernikov sustav. U Breri je izradio nacrt zvjezdarnice i proveo njezinu izgradnju, a primivši francusko državljanstvo, po želji Luja XVI. upravlja Zavodom za optiku Francuske ratne mornarice. Po preporuci Kraljevskoga društva u Londonu uputio se u Carigrad kako bi 5. lipnja 1761. ondje promatrao prolazak Venere ispred Sunca, a potom kreće u Poljsku, što je i opisao u svojem dnevniku na talijanskom jeziku "Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia".

Kao inženjer, na zahtjev pape Benedikta XIV., napravio je planove za popravak apsida i kupola Crkve svetog Petra u Rimu, a radio je i na isušivanju močvara u Italiji. Bio je i u diplomatskoj misiji: uputio se u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pruža usluge Francuskoj i na taj način krši svoju neutralnost. Umro je u Milanu 13. veljače 1787. godine.

Znanstvene rasprave objavljuje od 1737. godine, iz područja filozofije, astronomije, geodezije, optike, graditeljstva, pa čak i arheologije. Pisao je na nekoliko jezika: latinskom, francuskom i talijanskom, a pisma upućena obitelji u Dubrovniku na hrvatskom.

Sva njegova djela odlikuju se visokim jezično-stilskim umijećem, a najpoznatija su: Elementa matheseos universae, De aestu maris, Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI, Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium itd.