Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 01.03.2013.

Jon Krakauer : Snovi o Eigeru

Penjući se na aljaške vrhove Losov zub i Ðavolji palac, ili na južnoameričku grantinu vertikalu Cerro Torre, američki novinar i alpinist Jon Krakauer nije niti sanjao da će se penjući na planine popesti na vrh New York Timesove liste književnih bestsellera. Niti da će, što se toga tiče, s usponom na Everest u ožujku 1996. biti proglašen književnikom godine u izboru Time magazina, te jedan od tri finalista za Pulitzerovu nagradu 1998. godine.

Jon Krakauer je trebao pisati o komercijalizaciji planine. Everest se pretvorio u krajolik posut šatorima, konzervama, bocama kisika, ljudskim izmetom, i raznoraznim reklamama. Na vrh se penjalo u kolonama, stazama obilježenima Starbucksovim i Appleovim reklamama koliko i smrznutim leševima stradalih penjača. Kulminacija turističke opsade dogodila se kada je 1985. Dicka Bassa, bogatog 55-godišnjeg teksašanina sa siromašnim penjačkim iskustvom, na vrh dovukao alpinist David Breashears.

U proljeće 1996. prema Everestu su, između ostalih, krenuli i jetsetteri poput Sandy Hill Pittman - supruge suosnivača MTV-a i njujorške mondenke kojoj je mladi Šerpa svakodnevno razmotavao vreću za spavanje i slagao naprtnjaču, a kuriri joj donosili posljednje brojeve Voguea i Vanity Faira. No umjesto o mondenki na vrhu svijeta Krakauer će svjedočiti tragediji. Od petero članova ekipe s kojom je stigao na vrh, četvero je nestalo u strahovitom nevremenu koje se neočekivano obrušilo na njih visoko na planini. Dok je Krakauer sišao do baznog logora devetoro penjača iz sveukupno četiri ekspedicije već je bilo mrtvo, a do kraja tog svibnja poginulo ih je još troje.

O kobnoj ekspediciji Krakauer je napisao "Bez daha", remek-djelo alpinističke proze. To mu nije bio prvi knjiški hit. Par godina prije objavio je i "U divljini", knjigu o Chrisu McCandlessu, mladiću koji je ušteđevinu donirao, ostatak novca spalio, i onda lutao Amerikom sve dok naposljetku nije nestao u divljini Aljaske (ali ujedno i priču o drugim lutalicama i penjačima koji su nestajali i umirali u planinama i velikim prostranstvima: Johnu Watermanu, Everettu Ruessu, Johnu Edwardsu...).

Krakauer (1954.) nije penjačka legenda poput Nejca Zaplotnika (vidi njegovu knjigu "Put") ili Reinholda Messnera ("Gola planina"). No moglo bi se ga nazvati najvećim piscem među ekstremnim penjačima. O alpinizmu i penjačkim sportovima počeo je pisati početkom osamdesetih. Priče o Eigeru, Mt. McKinlelyu ili K2 objavljivao je za ugledne časopise poput Rolling Stonea, Outsidea i Smithsoniana, a "Snovi o Eigeru" (1990.) zbirka su tih tekstova i njegova prva objavljena knjiga.

Iako je riječ o časopisnim tekstovima zadane forme (posljednja priča, "Ðavolji palac", jedina je pisana ekskluzivno za knjigu) dobrog je pisca lako prepoznati. Kad piše o švicarskom Eigeru onda na planinu kao na božićnu jelku stavlja tijelo talijanskog alpiniste koje je visjelo na užetu tri godine, zimi postajući dijelom ledenog slapa a ljeti se ljuljajući na vjetru. Samo iskustvo penjanja opisuje kao vrst transa, u kojem zaboravljate na "prokockane prilike i prašinu pod kaučom", a od snova koje je sanjao kad je sam bivakovao u šatoru na Ðavoljem palcu, usamljen kao nikada u životu, sjeća se jednog o mafijaškim ubojstvima i glasu koji šaptom govori: "Tu je, unutra je. Čim izađe, ukokajte ga".

Ekstremo penjanje stavlja na kušnju sve čovjekove fizičke i psihičke rezerve. Osnovno pitanje svih alpinističkih knjiga, pa i zbirke "Snovi o Eigeru", jest što čovjeka tjera na takva iskušenja. U priči o vremenu koje se na planini provodi u šatoru Krakauer piše o iskustvu Matta Halea. Vjetar je gustu kišu i susnježicu "gurao" kroz stjenke njegova šatora, pretvorivši vreće za spavanje u hrpu mokrog perja. Na rubu pothlađenosti Hale je svu mokru odjeću skinuo sa sebe i ugurao se u suhu naprtnjaču punu mrvica keksa, zatim preko toga navukao kabanicu, i onda se uvukao u mokru vreću za spavanje. Čovjek na planini, u šatoru - u mokroj vreći - u ruksaku, gol kao na porodu, nije sanjao gangstere već obično toplo i suho sklonište, a onda se budio tresući se od zime, mokar i uljepljen keksima.

Psihijatar i alpinista John Menlove Edwards smatrao je penjanje "psiho-neurotičnom sklonošću". To se odnosi i na golog alpinistu u ruksaku, ali i na Krakauera koji je ledenjakom u podnožju Ðavoljeg palca teturao s trometarskim aluminijskim šipkama za zavjese na leđima. Golemi lelujavi križ, osmišljen da ga zadrži od pada u neku od smrtonosnih pukotina ledenjka, tu je kao snažan znak alpinističke muke. Bez obzira na sve što Krakauer u životu radio, ili napisao, za one koji su čitali ovaj opis on će uvijek biti mravac s križom na leđima izgubljen u nepreglednoj i smrtonosnoj bjelini.

No u ljudskoj je prirodi izgleda da se popne na svaku uzvisinu (i po mogućnosti je izmjeri). Otkad je Everest proglašen najvišom planinom svijeta uspon na vrh postao je "pitanjem univerzalnih ljudskih nastojanja, cilj od kojeg nema odustajanja, bez obzira na moguće žrtve", kako je to definirao kroničar alpinizma G.O. Dyrenfurth. Ganjajući taj fatamorganski cilj stotine su poginule, i upravo umiru, na Everestu i ostalim vrhovima. Najslavniji alpinisti ostajali su bez braće, supruga, prijatelja, a onda mnogi i sami nestali u dubokim provalijama i golemim lavinama snijega i kamenja. Sam dr. Edwards, koji je tako drakonski dijagnosticirao alpinizam kao poremećaj, nije svoje kosti ostavio na planini. Ali kao jedan od najboljih britanskih penjača svog vremena, kako ga Krakauer naziva, i on je potvrdio suicidalnost alpinista otrovavši se kapsulom cijanida.

Što dakle tjera čovjeka na osvajanje vrhova? Suicidalna "psiho-neurotična sklonost" ili "pitanje univerzalnih ljudskih nastojanja". Mazohizam ili pogled s vrha? Želja za smrću ili želja za slavom? Ili oboje. Krakauer je preodmjeren pisac da bi dao izravan odgovor. Nećemo ni mi previše banalizirati to pitanje.

Uostalom, "Snovi o Eigeru" u svojih dvanaest tekstova, na ovom ili onom mjestu, u ovom ili onom obliku, nude neke sasvim dobre odgovore, sasvim nezaboravne slike.
 

Jon Krakauer: "Snovi o Eigeru"
Prevela Mia Vrbanac

Libricon, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –