José Eduardo Agualusa dobitnik književne nagrade 'International Dublin Literary Award'
Angolski pisac José Eduardo Agualusa dobitnik je ovogodišnje nagrade International Dublin Literary Award za roman "Opća teorija zaborava" koji je u hrvatskom prijevodu Tanje Tarbuk objavljen u izdanju Meandarmedije. Nagradu vrijednu 100 000 eura Agualusa će podijeliti sa svojim dugogodišnjim prevoditeljem na engleski, Danielom Hahnom, i kako je najavio, pomoći otvaranje javne knjižnice na otoku Mozambiku.
"Jako mi je drago što sam osvojio nagradu. 'Opća teorija zaborava' je knjiga o ksenofobiji i strahu od Drugoga. Ova tema ne može biti aktualnija. Ako moje osvajanje nagrade na neki način pridonese raspravi i pomogne u borbi protiv ksenofobije, bit ću još sretniji", izjavio je Agualusa.
Zanimljivo je da je Agualusa s "Općom teorijom zaborava" prošle godine bio u užem izboru za nagradu Man Booker International, kao i Austrijanac Robert Seethaler, jedan od ovogodišnjih finalista nagrade.
Agualosi ovo nije prva velika nagrada, 2007. osvojio je uglednu nagradu Independent Foreign Fiction Prize čime je osigurao svoj međunarodni ugled. Pisca rođenog 1960. u Angoli, koji živi na relaciji Angola-Portugal-Brazil, hrvatska je publika imala prilike upoznati za njegovog boravka u Zagrebu, 2011. godine, ili pak, na prošlogodišnjem pulskom sajmu knjiga i autora. Dosad je objavio više od desetak proznih djela, a kod nas su prevedeni "Žene mojega oca" (Meandarmedia, 2010), "Tropski barok" (Meandarmedia, 2011), "Kreolska nacija" (Meandarmedia, 2013) i "Opća teorija zaborava" (Teoria Geral do Esquecimento, 2012; Meandarmedia, 2016), u prijevodu Tanje Tarbuk.
"Opća teorija zaborava" govori o Ludo (Ludovica Fernandes), ženi koja se nakon proglašenja neovisnosti Angole odlučila zazidati u svoj stan iz kojeg ne izlazi sljedećih 28 godina. Ludo sve te (ratne) godine provodi potpuno izolirana u svom stanu, društvo joj neko vrijeme pravi pas, a živi od povrća i golubova, grije se loženjem namještaja, parketa i knjiga i što je najzanimljivije, vrijeme krati pisanjem svoje priče na zidovima stana...
"Počeo sam pisati pokušavajući shvatiti ljudsku okrutnost. Još uvijek pišem, jer to nisam shvatio", izjavio je Agualusa. I time je rekao sve.
Uz Agualusu, u užem izboru za nagradu bili mozambički pisac Mia Couto (Confession of the Lioness), irska spisateljica i dobitnica Bookera Anne Enright (The Green Road), dansko-norveški pisac Kim Leine (The Prophets of Eternal Fjord), meksička spisateljica Valeria Luiselli (The Story of My Teeth), vijetnamski pisac Viet Thanh Nguyen (The Sympathizer) koji je za isti roman 2016. nagrađen Pulitzerovom nagradom za književnost, nigerijsko-američki pisac Chinelo Okparanta (Under the Udala Trees), dobitnik Nobelove nagrade za književnost Orhan Pamuk (A Strangeness in My Mind), koji je nagradu International IMPAC dobio 2003., austrijski pisac Robert Seethaler (A Whole Life) i američka spisateljica Hanya Yanagihara (A Little Life).
Domaća je publika imala prilike upoznati Anne Enright koja je 2007. gostovala na FEKP-u, baš kao i Valeriu Luiselli koja je na FEKP-u gostovala 2015., a ove je godine u Zagrebu predstavljala svoj roman "Tijela bez težine" (Edicije Božičević).
O nagradi:
International Dublin Literary Award prestižna je međunarodna književna nagrada koja se dodjeljuje svake godine za roman napisan na engleskom jeziku ili preveden na engleski jezik. Cilj je nagrade promicati izvrsnost u svjetskoj književnosti. S fondom od 100.000 eura (financira je grad Dublin) ovo je jedna od najvelikodušnijih književnih nagrada na svijetu.
Nominacije za nagradu podnose narodne knjižnice širom svijeta (preko 400 knjižničnih sustava u 177 zemalja širom svijeta), a o finalistima i pobjedniku odlučje stučni međunarodni žiri, koji se mijenja svake godine. Ako je pobjednička knjiga prijevod, nagrada se dijeli između pisca i prevoditelja, pri čemu pisac prima 75.000 eura a prevoditelj 25.000 eura.
Nagrada je ustanovljena 1994. godine kao "International IMPAC Dublin Literary Award", kako se nazivala sve do preimenovanja 2015. godine.