Kupleraj

Velika je nesigurnost i tjeskoba zavladala na sjeveru domovine, među viđenijim muževima, liječnicima, advokatima, krupnijim obrtnicima i političarima, nakon što je policija u utorak nadomak šume u mjestu Sivica kraj Čakovca rasturila ljupko ljubavno gnijezdo koje je tamo svila nekolicina građanki Ukrajine i Rusije.      

Mnogi se uglednik iz Međimurske i Varaždinske županije skamenio od straha već kad je na lokalnom radiju čuo vijest kako su djevojke u zoru u negližejima i štiklicama skakale kroz prozor i bježale u mokru paprat, a još kada je otkriveno da su organi sigurnosti u posjedu popisa sedamdeset pet imena mušterija, koje su prostitutke s neobjašnjivim knjigovodstvenim marom zabilježile, tiha je panika prožela elitu ovoga ponosnog kraja.      

Sretna je okolnost da nitko od njih neće biti ni prekršajno ni krivično gonjen, ali dovoljno je zastrašujuće i to da će ih tužiteljstvo zvati da svjedoče o seksualnim razonodama u Sivici. Jesam li ja na listi i kako ću ženi to objasniti, pita se ovih dana mnogi Čakovčanin i Varaždinac užasnuto. Čekaju poziv iz policije i na svako telefonsko zvono spremno skaču put aparata na sav glas objavljujući ukućanima...      

"Ja ću! Nemojte dizati slušalicu, ja ću!"      

"Tko je to bio?" upita ih žena kasnije.      

"Ma, susjed Tomo", prene se čovjek iz turobnog zurenja u jednu točku, "treba mu dizalica za auto".      

A u njemu divlja adrenalin, nadbubrežne žlijezde odvrnute su mu do maksimuma. Najcrnje slutnje su mu se ostvarile, sutra u devet mora se nacrtati u policiji. Što da im izmisli? Da je išao Ukrajinkama na satove balalajke?      

"Zar nije susjed Tomo prošli tjedan prodao auto?" proviri uto žena iz kuhinje.          

Čitav se svijet tipu iznenada počne rušiti. Do jučer je imao krasnu obitelj, posao, ugled u zajednici, članstvo u Rotary klubu i crkvenom odboru, pomagao je siročad, samohrane majke i mlade neafirmirane pjesnike, a onda iznenada, samo zato što je dvaput svratio u Afroditu u Sivici i tamo se igrao mame i tate s nekim simpatičnim mlađim punoljetnicama dražesna naglaska... vruuuuć! Ode sve u vražju mater. Desetljećima s mukom, oprezno građena karijera, fakultet, zaposlenje, napredovanje, zavjere i intrige, sve se slomi na dva glumljena orgazma neke Irine koja je vrištala: "Životinjo! životinjo!"      

Govorim ovdje o uglednim i moćnim ljudima, jer je intimna masaža hobi za boljestojeće. O tome je uostalom posvjedočio i jedan mještanin Sivice na novinarsko pitanje o gostima Afrodite: "Za to treba imati peneze. Sumnjam da su si naši domaći dečki to mogli priuštiti. Tu su hodali ovi kaj delaju u inozemstvu, pak rjeđe dolaze doma. Naši dečki idu v obične krčme." Neki siroti Ivek što za dvije i po tisuće mjesečno kucka željezničke pragove, poslužuje gablece ili vari aluminijsku bravariju mogao je tek s čežnjom gledati zastrte prozore katnice na rubu gaja.        

On je svoj spolni nagon, razumljiv u njegovim godinama, mogao zadovoljiti samo s nekom mušičavom Baricom, koja zbog nekog razloga voli šetati uz rijeku i gledati zalaske sunca. Tek nakon što je vidio nekoliko stotina rumenih sutona i jednako toliko kilometara propješačio uz riječno korito ukrašeno automobilskim olupinama, smireno odgovorio na svaku optužujuću "ti mene ne voliš" SMS poruku od dragane i zajedno s njom pogledao bogzna koliko užasnih filmova u kojima glumi Richard Gere, a neka žena umire od raka, Iveku se možda posreći. A možda i ne.      

Ivekov gazda za to vrijeme je u Afroditi imao brzu dostavu. Fast food. Vlasnik radionice za almuninijska vrata i prozore jednostavno bi rastvorio novčanik, spustio krupnu banknotu na šank, namignuo seksualnoj trudbenici i pošao za njezinom okruglom stražnjicom uz stepenice, pozdravljajući u prolazu znance, moćnike i uglednike s kojima zajednički pomaže vrtiće i staračke domove, liječnike, advokate, krupne obrtnike, političare, "Bog daj, velečasni"...        

Okruglo sedamdeset pet imena klijenata ostalo je na jednom papiru na razvalinama kupleraja Afrodita u Sivici, imena koja ovih dana, više nego parlamentarni izbori ili zabrinjavajući pad dionica, golicaju maštu stanovništva Međumurske i Varaždinske županije. Zanimljivo bi bilo vidjeti taj popis, čak i ne samo zbog male i nečiste, ali razumljive naslade u traču, nego da bismo nešto naučili o društvu. Ne znam jesu li se sociologija ili politička znanost igdje i ikada bavile time, ali mislim da bi bilo intrigantno ispitivanje u kojoj mjeri bordeli i prostitutke utječu na socijalna gibanja i procese, na poslovni svijet, financije, političku sferu, vojsku, građevinarstvo i prostorno uređenje, nogomet...        

Pamtite možda aferu u Ministarstvu obrane prije nekoliko godina, kada se otkrilo da je general Zagorec čitavu jednu vilu opremio diskretnom rasvjetom i crvenim svilenim plahtama za međunarodne bitange od kojih je kupovao oružje? Koliko je stvari na jednakim osnovama ugovoreno u našoj zemlji, da je za večerom poslovni partner susretljivo klimao domaćinima, ne skidajući očiju sa silikonskih četvorki njihove specijalne suradnice?        

Dobro, ovaj kupleraj u Sivici kod Čakovca, po fotografijama sudeći, čini se da ipak nije bio tako moćno mjesto, ali tko zna. Trebalo bi vidjeti onaj popis, bogzna što bismo u njemu našli. Mene ne bi začudilo da se otkrije kako je baš tamo, u separeima pod crvenim lampicama, dok su kurve, dosađujući se, grickale krajeve kose, između lokalne samouprave i krupnog kapitala sklopljeno neko javno-privatno partnerstvo za izgradnju parkirališta ili sportske dvorane, odobrena koncesija na sječu šume ili ugovorena koalicija najjače opozicijske stranke s proizvođačem ugostiteljske opreme, nositeljem Nezavisne liste Suza za zagorske brege.        

Ili je čak možda neki posao propao nakon što su se, ni zbog čega, oko neke ljubičaste olovke za oči, posvadile Jekatarina, djevojka građevinskog poduzetnika, i Maša, ljubimica županijskog pročelnika za promet.      

Sad se malo rugam, ali nipošto ne bih podcijenio ovu stvar. Pohota je moćno oružje, moćnija gdješto i od gramzivosti i od častohleplja.        

***    

Što bi palilo lovca        

Sva je prilika ipak da šumski bordel u Sivici kod Čakovca nije bio neko važno mjesto. Priča se da su u Afroditu najviše svraćali strani turisti, lovci kojima u njihovim domovinama valjda ne daju ubijati njihove uhranjene tirolske beštije, pa dolaze u nas pucati u naše, mršave, tranzicijske veprove. Kuća je čak i vlasništvo lokalnog lovačkog društva, ali njegov čelnik odlučno odbacuje glasine da su hrvatski lovci gajili nedolične odnose sa curama s Istoka.        

U gornjem mi tekstu bilo je uzbudljivo zamišljati političke zavjere s prostitutkama i moćnicima, ali maštu vam može zaigrati i kada imate lovce u kupleraju, samo što onda morate promijeniti žanr. Ono prije bio je triler, a s lovcima i kurvama upadamo ravno u skandinavsku erotsku komediju, RTL cvaj, malo iza ponoći.        

Trbušasti sredovječni muškarci s fazanovim perom na zelenom šeširiću gegajući se ganjaju kikotave djevojke u ružičastim podvezicama po hodnicima pansiona. Njihove žene misle kako se oni s dalekozorom i dvocijevkom smrzavaju na čeki, a oni ovamo ostvaruju svoje najtajnovitije erotske fantazije. Užasno mi je i pomisliti kakve su strahotne stvari oni tražili od ukrajinskih sirotica u Afroditi.        

Zamislite samo što bi u krevetu najviše palilo lovce, a oni se to nikada ne bi usudili upitati od svojih supruga. Igra ide ovako. Kurva se sakrije negdje u sobi. Ona glumi košutu, ženku jelena lopatara. Onda uđe austrijski lovac i doziva je svinutom limenom trubom, koja imitira ljubavni zov jelena lopatara. On riče i riče i ona, glupača, napokon neoprezno izađe iz ormara, a kad tamo, nije jelen, nego čovjek, strašni lovac s puškom. Košuta se oduzme od straha i bespomoćno padne na koljena.        

„Nemojte me ubiti! Molim vas, nemojte me ubiti, dobri čovječe!" cili ona jadno, gledajući ga velikim vlažnim očima.        

Lovca to dirne. Nije ni on srca kamenoga. Poštedi joj život.        

„Ajde, dobro", kaže humanist. „Skidaj gaće."          

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )