Lidija Deduš dobitnica nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019.
Post scriptum, nagrada za književnost na društvenim mrežama dodijeljena je po četvrti put. Za 2019. godinu dobitnica je Lidija Deduš, književnica iz Varaždina.
Dosadašnji dobitnici nagrade Post scriptum: Hrvoje Marko Peruzović, Bojan Krištofić i Mladen Blažević, čija zbirka poezije će biti predstavljena na KaLibar bestivalu u Varaždinu, 26. - 28. rujna 2019., kada će i Lidiji Deduš biti uručena Nagrada Post scriptum.
ARHIVA: pročitajte razgovor s Lidijom Deduš koji smo objavili 7. lipnja 2018. godine.
Pjesme
13. 9. 2018.
DVOTOČKA
posvećujem ti posebnu pažnju tako suzdržanoj, poput brane
u rečeničnoj bujici. iza tebe redaju se godine. promatram te i
kažem, ti si prapočetak svih brojeva, od primordijalne juhe do
vječnosti. svih stvari koje treba ponijeti na put. svih namirnica
sa spiska za kupovinu. svih ljubavi i svih ljudi koje smo voljeli. ti
si trenutak šutnje u smrtnoj presudi. porod iza kojeg slijedi život.
lokomotiva na pročelju rečenične kompozicije ili sastojaka za
kremu u kolaču. iza tebe smjestila se cijela matematika i broj svih
svih nuklearnih katastrofa u povijesti čovječanstva. obadvije
budućnosti i, recimo, sudbina. iza tebe neomeđeno se rasprostrla
bol svijeta. ti si mjesto na kojem se spotakla bolest prije svih mjeseci
ozdravljenja. ti si ishodište neizvjesnosti. iza tebe, povijesne se
činjenice nižu određenim redoslijedom. a opet, tako važnu, netko
s malo mašte zamijenit će te za dva topla oka na dječjem crtežu.
24. 9. 2018.
NOĆNE MISLI
nikada misli ne žele toliko ući u čovjeka kao noću.
otkuda stižu, gdje su bile? padaju na pamet iz svih
smjerova koji su noću, kao i noć, svugdje. misao
prva: svi smjerovi noću postaju svi smjerovi. desno
postaje lijevo, dolje postaje gore i čovjek misli:
ovako mora da je i u grobu. sa zatvorenim očima ili
s otvorenim očima, isto je. misao druga: svaka stvar,
izolirana i definirana samom sobom, pronalazi svoje
mjesto na mjestu koje je mjesto za tu stvar. noć je
u ormarima i ladicama. misli su u glavi. teške misli,
lake misli, misli s predumišljajem. misao treća: ako
se noću prođe kroz vrata, ući će se a) u istu tu noć,
b) u sasvim drugu noć? četvrta misao: noćne misli
jedu čovjeka koji gubi svoj oblik i on je do jutra neki
sasvim drugi čovjek. tada se, pozdrav, zbogom, misli
vraćaju natrag odakle su došle i nikad i nigdje više misli,
nikad nigdje više noći, nego noću.
14. 2. 2019.
RIJEČI.
(sestri)
kada je otišla, htjela sam riječi. imenice, glagole, infinitive, htjela
sam sve riječi. suvisle, nesuvisle, pridjeve, prijedloge, riječi kojima
ću precizno moći opisati broj dana do njenog povratka. pet, kao
pet dana do prolaska groznice, kreveta, bolesti. slom, kao bolest
duha, pad, klonuće. molila sam riječ sloboda da bude moja riječ.
gledala sam parket, stol, krunicu na zidu, željela da budu riječi koje
će opisati prazninu iza vrata koja su se za njom zatvorila. molila sam
odlazak da ublaži riječ život koji iz njega slijedi. molila sam život da
ne bude riječ kojom ću opisivati umiranje. molila sam logaritme i
funkcije, jednadžbe i nepoznanice da budu bijeg iz sobe u kojoj je
netko mjesecima plitko disao. molila sam riječ netko da bude bilo
tko: seoski svećenik, pas ili mljekarica. bilo tko, samo da ne bude ja.
27. 2. 2019.
NETKO TKO BI ŽELIO BITI JA HODA DIJAGONALNO PREKO TRGA.
netko tko bi želio biti ja hoda dijagonalno preko trga. logička
osmišljenost kocki ispod nogu nečujno se ugiba pod težinom
tijela. ako i ima sitnih bića koja tamo žive, koja postoje mimo
vidljivosti oku, tijelo ih ne štedi. tijelo ima cilj, s jednog kraja
na drugi. netko tko misli da sam ja, smješten u kvadrat metara
puta metara, u omeđen prostor svijeta i svemira, prolazi preko
mjesta koje se zove trg, pjaca, skver ili već nekako drugačije.
njegova putanja zatvara kut od četrdeset i pet stupnjeva. dan
je lijep, preko trga trči mladunče psa. vlasnik mu baca lopticu,
tijelo gleda, osmjehuje se maloj radosti životu. psić mlatara
ušima i siječe crtu po kojoj se tijelo giba, kao što je siječe i smrt.
netko tko bi želio biti ja, tko misli da sam ja, hoda preko svijeta
u zamišljenoj nepobjedivosti. tijelo koje ne sumnja u sebe,
podložno fizici, skup genetskog materijala, suština prolaznosti,
mapa za dezorijentirane ako bi se i tako smjelo definirati.
9. 4. 2019.
RAZGLEDNICA IZ PRAŠNJAVE REPUBLIKE.
(tati)
kako liječnicima za pitanja glasova reći da sam dobro i da nisam sama?
ovdje sa mnom je glas koji govori: učini to. uselio mi se u kuću i tjera
me da jedem bombone. i ja jedem, i jedem, i jedem, i jedem, i puknem.
u sumrak mi pjeva pastoralu uz lutnju mladića sa slike na posuđu od
porculana koje čuvamo u kredencu za posebne prilike. tumači mi kako
se timari električna jegulja. ponekad samo sjedimo, i tako dalje, sve dok
nam ne ozebu bubrezi. u tišini kopnimo od propuha jer nam se pluća nisu
dovoljno razvila. i šutimo kao što se šuti iz slona. kao što se šuti o tome da
roditelji ponekad umru, i nikad ne saznaju da su i njihova djeca postala ljudi.
O autorici
Lidija Deduš (1977.) pjesme i kratka proza objavljivani su joj u časopisima i književnim web portalima u regiji, čitani u radio-emisijama… Zastupljena je u antologiji pjesnikinja inspiriranih migracijom „Ovo nije dom – pesnikinje o migraciji“ (2017.), i u dvojezičnoj „Antologiji mladih bosanskohercegovačkih pjesnik(inj)a“ na grčkom i bhsc jezicima koja izlazi u ljeto 2019.
Finalistica natječaja za kratku priču „Vranac“ (2016.) i Natječaja „Post scriptum za književnost na društvenim mrežama“ (2017.).
Pjesme su joj prevođene na engleski jezik i objavljene u časopisima Europe Now sveučilišta Columbia i The Well Review iz Irske.
Objavila je zbirku poezije „Apatridi i ostale čudne ličnosti“ nagrađenu 2018. na natječaju Beogradskog festivala poezije i knjige za najbolju prvu neobjavljenu zbirku pjesama koja je 2019. ušla i u širi izbor za nagradu „Biljana Jovanović“ Srpskog književnog društva.
Živi u Varaždinu.