Maja Kurs i Nevena Zuber : Knjiguljica nije obična knjižara, u njoj je sve podređeno djeci
Ne jednom čuli smo od stranih gostiju brojnih hrvatskih književnih festivala kako im naše knjižare izgledaju jednolično, da su im izlozi slični i nemaštovito složeni, i da bez obzira što uglavnom ne poznaju hrvatski jezik, po imenima autora zaključuju da je u njima premalo naslova izvan najprodavanijeg knjižnog mainstreama. Na te njihove uglavnom točne opservacije (čast iznimkama!) može se nadovezati i problem nedovoljnog broja manjih, specijaliziranih knjižara, koje bi gradile neki svoj originalni koncept, kako odabirom knjiga kojima popunjavaju police, tako i načinima njihove prezentacije u izlogu, unutar prostora knjižare, i naravno... samim popratnim programima, događanjima koja brendiraju pojedinu knjižaru i pozicioniraju je u odnosu na druge. Naravno, pomaka na bolje ima i u knjižarstvu, ali oni su polagani i još uvijek nedovoljni.
Stoga s veseljem objavljujemo razgovor s Majom Kurs i Nevenom Zuber iz karlovačke knjižare Knjiguljica, specijalizirane za knjige namijenjene djeci i mladima, koja se sve više afirmira kao jedno od mjesta koja vrijedi posjetiti za npr. obilaska znamenite karlovačke Zvijezde, naročito ako ste u šetnju tim povijesnim dijelom grada poveli i svoje mališane.
Nenad Bartolčić: Karlovac je prekrasan povijesni grad na četiri rijeke, prepun zelenila a ima i u Hrvatskoj jedinu specijaliziranu knjižaru s ponudom knjiga za djecu i mlade. Kada i kako je Karlovac dobio Knjiguljicu? Koliko vas ima, tko je sve u ekipi?
Maja Kurs: Karlovac je dobio Knjiguljicu 2013. godine, ali je priča počela godinu dana ranije. Tada sam još radila izvan Karlovca, putovala svaki dan na posao i zbog posla me nije bilo kod kuće cijeli dan. Jedno dijete u školi, drugo u vrtiću, razmišljala sam o poslu koji bi uključivao i moju djecu. Kako odmalena volim čitati i volim knjige, bacila sam se na istraživanje i otkrila da u Hrvatskoj ne postoji specijalizirana dječja knjižara. I to je bilo to, jednostavno se rodila ideja. Što sam više ulazila u tu ideju, to mi se sve više sviđala cijela priča, mogućnosti koje pruža. Djeci daje priliku da kroz bajke i priče upoznaju svoje osjećaje, svijet oko sebe i bogatstvo različitosti. Uz pomoć i podršku supruga Gordana, Knjiguljicu smo otvorili u trenutku kada sam bila trudna s trećim djetetom i mogu reći da je naša Dora rasla zajedno sa našom pričom, bila na poslovnim sastancima, raznim aktivnostima, prvi put pohodila Interliber s dva mjeseca.
Pored Gordana, koji je glavna logistika u knjižari, tu je i Nevena. Nevenu sam upoznala slučajno preko Facebooka, kada sam tražila istomišljenike i zaljubljenike u knjigu. I odmah smo kliknule. Nevena je zaigrana vila u našoj priči, velika ljubiteljica knjige koja svijet doživljava kao dvorište prepuno boja i oblika. Ona vodi brigu o tome da na našim policama uvijek budu svi noviteti, da naša Facebook stranica bude živa i koloritna, da našim malim prijateljima čitateljima donese uvijek novu priču ili bajku bilo kroz pripovijedanje ili čitanje.
Je li otvaranje klasične knjižare preveliki rizik (iako u Karlovcu konkurencije i nema, osim knjižare Školske knjige u neposrednoj blizini Knjiguljice), ili ste naprosto u tolikoj mjeri već od prije bili fokusirani na klince da se jednostavno niste željeli baviti "knjižarstvom za odrasle" koje je zapravo jedno ipak bitno drugačije knjižarstvo?
Maja: Od samog početka se uvijek radilo o dječjoj knjižari. Zašto? Pa zato jer takva knjižara ne postoji u Hrvatskoj, zato jer želimo stvarati novu generaciju čitatelja, zato jer želimo svakom djetetu pronaći priču baš za nju/njega, zainteresirati ih za knjigu.
Čime ste se, svaka od vas, bavile prije otvaranja knjižare?
Maja: U poduzetništvu sam bila i prije otvaranja Knjiguljice, a najviše sam se bavila financijama, kontrolingom i računovodstvom, te implementacijom i vođenjem projekata. A prve korake u knjižarstvu napravila sam tek po otvaranju Knjiguljice.
Nevena Zuber: Radila sam razne poslove od administracije u ljudskim resursima velikog koncerna do obrade fotografija, izrade kataloga i ostalih promotivnih materijala u maloj tekstilnoj tvrtki.
Kakav bi ukratko bio koncept knjižare Knjiguljica?
Maja: Knjižara Knjiguljica nije obična knjižara, u njoj je sve podređeno djeci, od izbora polica, krugova za čitanje, boja do aktivnosti. Cilj nam je bio stvoriti poticajno okruženje u kojem će djeca zavoljeti knjigu i čitanje, te promijeniti percepciju knjige iz dosade u zabavu. Osim velikog izbora kvalitetnih slikovnica i knjiga za mlade koje su na prodaju, organiziramo i razne aktivnosti. Prije svega, svaki petak u 17:30 imamo aktivnost “Vrijeme je za priču…“, na kojoj čitamo i pričamo priče, organiziramo susrete s dječjim književnicima i ilustratorima, imamo gostovanja kazališnih družina, tribine na kojima ugošćujemo relevantne stručnjake i razgovaramo o važnosti čitanja od najranije dobi, te kazališne i glazbene radionice za školsku djecu za vrijeme školskih praznika. A kako roditelji ne bi bili zakinuti kada dovedu djecu na naše aktivnosti u jednom dijelu knjižare uredili smo mali caffe, u kojem mogu popiti kavu, čaj i pojesti kolačić. Program je bogat, a naša misija je približiti djeci knjigu i povećati svijest o važnosti čitanja.
Što mislite o produkciji knjiga za djecu i mlade u Hrvatskoj? Kako odabirete knjige, jer ipak nudite određene selekciju.
Nevena: Produkcija knjiga za djecu i mlade, u Hrvatskoj je poprilično velika. Nakladnici, tijekom godine, izdaju velik broj naslova i u tom širokom spektru može se pronaći svega. Od šunda do vrlo kvalitetnog štiva za djecu i mlade. Nastojimo ići u korak s nakladnicima i na našim policama ponuditi što veći broj novih naslova. Knjiguljica surađuje s većinom nakladnika koji izdaju dječju književnost, tako da knjige istih možete pronaći u našoj knjižari. Prilikom odabira knjiga, vodimo se prije svega kvalitetom – kako teksta, tako i ilustracije. Nastavno na to s nekim nakladnicima niti ne surađujemo jer njihove slikovnice i knjige možete pronaći na kiosku ili trgovinama prehrambenih proizvoda.
Što se više traži, provjerena djela inozemnih autora ili i domaći autori, pisci i ilustratori dobro prolaze kod vaše publike?
Nevena: Kako kada i u kojoj prilici. Čini mi se da je postotak djela inozemnih autora ipak veći, pa shodno tome se i njihova djela više prodaju. Smatram da je kod prodaje vrlo važno poznavati slikovnice i knjige koje se nude kupcima. Samo tako se mogu prodati kako strani, tako i domaći autori. Ima ljudi koju u knjižaru uđu i već unaprijed znaju što žele, a ima onih koji obave kupnju na temelju naše preporuke. Upravo to je naša najjača konkurentska prednost. Preko 95% svoje prodaje ostvarujemo po preporuci zadovoljnih kupaca. Prije preporuke uvijek dobro utvrdimo što kupac želi i onda nije problem pronaći kvalitetu slikovnicu ili knjigu. U skoro sedam godina, koliko smo otvoreni, još nam se nitko nije vratio nezadovoljan našom preporukom.
Kako ocjenjujete interes najmlađih, potencijalnih budućih knjigoljubaca za čitanjem i knjigom?
Nevena: Interes najmlađih je golem. Po rođenju svi smo „inficirani“ ljubavlju prema pričama, a još k tome ako roditelji djeci „guraju“ slikovnice u ruke, potencijalnih knjigoljubaca ne bi trebalo manjkati. Čitajući im od malih nogu stvaramo budući naraštaj čitatelja što je i svojevrsna misija naše Knjiguljice. Malenima se puno čita, od roditelja do odgajatelja u vrtiću. No kada krenu u školu tu nastaje ogroman rez i malo po malo gubi se interes za knjigu i pisanu riječ. Od prvašića se vrlo brzo, po kretanju u školu, traži da samostalno čitaju i roditelji prestaju s uobičajenim ritualima čitanja djeci. Jer sada su oni veliki i moraju se osamostaliti. I tako jedno vodi drugom, pa k tome još i nepoticajna lektira… Mogla bih o tome unedogled.
Iz vašeg iskustva, kakav bi bio rezultat sraza TV ekrana (pa i drugih ekrana) i “obične” npr. slikovnice?
Nevena: Tu nema velike mudrosti. „Ekrani“ su u nadmoćnoj prednosti pred slikovnicama i knjigama, ne samo kod nas nego i u svijetu. Djeca su od malih nogu, prerano, izložena raznim ekranima što negativno utječe na njih, naročito što se tiče čitanja. Nedostaje im pažnja, fokus i koncentracija koji su ključni za razvoj čitanja. Čitanje je vrlo složena jezična aktivnost i nije nam urođeno, te shodno tome u njega moramo uložiti ogroman trud i rad da bi ga savladali. Od digitalne tehnologije i ekrana ne možemo pobjeći, ali kao roditelji možemo odrediti vrijeme koje provodimo pred njima. Tu mislim i na nas i na djecu. Da mog sina pitate ekrani ili knjiga, on bi vam kao iz topa odgovorio ekrani iako je pasionirani čitatelj. Onog trena kad ugasi računalo ili tablet on se hvata knjige i ne prestaje čitati. Trebamo samo znati dobro „dozirati“, ima dovoljno vremena u danu i za ekran i za knjigu.
Na koje načine ih vi u Knjiguljici nastojite poticati da zavole knjige i čitanje?
Nevena: Preporukom kvalitetnih slikovnica i knjiga. Poznavanje asortimana stavlja nas u prednost pred drugim knjižarama jer smo usko specijalizirani. Knjige s naše police prošle su kroz naše ruke i veliku većinu smo pročitali. Tako kada kupac traži određenu temu ili problematiku nije teško pronaći pravu slikovnicu za nju ili njega. Ono čime se posebno ponosimo je naša aktivnost „Vrijeme je za priču…“ koje se provodi svakoga petka skoro sedam godina bez prestanka. Tada čitamo slikovnice ili pripovijedamo priče djeci (i odraslima). Ova aktivnost je besplatna i na nju se dolazi svojevoljno. Kada smo počinjali na pričama su bila samo naša djeca, a danas, svakoga petka, imamo prosječno dvadesetak djece. Ovakav način je idealan za poticanje čitanja i razvoj ljubavi prema knjigama.
Evo i u doba „lockdowna“ priče nisu stale, preselile su na našu Facebook stranicu u obliku snimljenog videa. Ljudi su fantastično reagirali na naše online priče. Slušali su ih diljem Lijepe naše, pa i izvan granica. Nakon otvaranja knjižare priče su ponovo krenule uživo, ali zbog velike zainteresiranosti ljudi odlučili smo da ćemo nastaviti snimati priče za sve one koji nisu u mogućnosti doći kod nas. Djecu koja dolaze na priče nagradimo tako da nakon dvanaest dolazaka i skupljenih štambiljića u posebnu knjižicu za priče, darujemo slikovnicom za njihove redovite dolaske.
Dakle, Knjiguljica svojim programima izlazi i izvan prostora knjižare?
Maja: Tako je! Htjeli smo se približiti svima koji ne mogu doći do nas ili su spriječeni zbog posla. Na poziv dječjih vrtića i knjižnica dolazimo k njima u goste, te provodimo naše radionice izrade slikovnice, pripovijedamo i putujemo svijetom kroz priče, bajke i radionice. Prisutni smo i na svim gradskim manifestacijama, od Zvjezdanog ljeta, Međunarodnog festivala folklora do Adventa u Karlovcu. I svugdje donosimo priče i bajke iz cijelog svijeta, koje uvijek prati kreativna radionica.
Koliko je u tom procesu važan doprinos roditelja, pa i teta u vrtićima a onda i škole u tom procesu?
Maja: Roditelji, tete u vrtićima i učitelji su vrlo važan faktor u procesu razvoja budućeg čitatelja. Ukoliko su djeca okružena slikovnicama, ako im roditelji čitaju svakodnevno, imaju li u vrtiću/školi svoj mali kutak za čitanje, veća je vjerojatnost da će zavoljeti knjige, a zatim i čitanje. Uvjerili smo se na primjeru roditelja koji svaki petak dovode svoju djecu na čitanje priča koliko su osvijestili važnost čitanja i pisane riječi. Često dođu i kažu kako su kroz slikovnicu riješili neki problem, kako su uvidjeli da im slikovnica pomaže u razvoju govora kod djece, a kasnije i razvoju predčitalačkih vještina.
Potiču li roditelji dovoljno djecu da zavole knjigu? Događa li se pri tome da se oni i sami vraćaju čitanju ako su ga u međuvremenu zanemarili, a sad se moraju angažirati u procesu rada s vlastitom djecom?
Nevena: Baš nedavno je došla žena u potrazi za slikovnicom za svoju djevojčicu. U razgovoru je rekla da njoj kao maloj roditelji nisu čitali i da nikada nije bila neki čitatelj, ali svome djetetu želi čitati i da ulaže puno truda u ponovno otkrivanje ljubavi prema čitanju. Oni roditelji koji su osvijestili da je čitanje od malih nogu važno uvijek će pronaći trenutak da uz knjigu kvalitetno provedu vrijeme s djetetom.
Koje je vaše mjesto, u smislu programa koje organizirate u Knjiguljici, u tom procesu?
Maja: Već smo naveli neke projekte koje provodimo u sklopu našeg programa za poticanje čitanja, od "Vrijeme je za priču" do susreta s dječjim književnicima, raznih predstava i radionica. Ove godine krećemo i sa novim programom za najmlađe, Dječjim klubom. U okviru dječjeg kluba pokrenut ćemo čitateljski klub za djecu od 6-9 godina i Babyplus program koji će nuditi brojne pogodnosti za roditelje i njihove bebe.
Približite nam malo čitalačke preferencije i navike malih čitatelja, slobodno ih podijelite prema dobnim ili kojim drugim kategorijama.
Nevena: Na ovo pitanje nam je uvijek teško odgovoriti. Mi smo uvijek izvan okvira i kalupa. Naravno da postoje podjele, ali one su kod nas vrlo široke i uopćene. Slikovnice su fantastičan alat za rad s djecom, samo ih treba znati iskoristiti. Naša podjela bi bila ovakva:
• Čitajmo im od najranije dobi – kartonske slikovnice, pojmovne slikovnice, kratke priče, gumene, taktilne, pjesmice, brojalice...
• Rastimo sretno – sve slikovnice za djecu od 2 do 99 god.
• Želim znati – enciklopedije, knjige znanja koje djeci mogu dati odgovore na sva pitanja koja ih zanimaju.
• Kreativno stvaramo – sve knjige ideja i poticajnih aktivnosti koje će djeci pomoći da izraze svoju kreativnost.
• Priprema, pozor, škola – vježbenice i knjige za pripremu za školu.
• Čitam jer volim – dječje knjige za školarce.
Mnogi će reći da je ovo preširoka podjela, ali treba se znati da je svako dijete individua i kako takvom mu mi u Knjiguljici prilazimo. Želim reći… da neki dvogodišnjaci imaju takvu pažnju i koncentraciju da mogu slušati dugačke priče, dok neki predškolarci s takvim pričama muku muče. Naši mali čitatelji vole svašta. Od onih koje vole priču bez kraja i konca do onih istančanog ukusa za ilustracije. Za one koji su u potrazi za pažnjom tu su razne skrivalice-tražilice, a za poticaj najmanjima zadužene su pojmovne i taktilne slikovnice. Odvažne pustolovine, čarobna putovanja uz pregršt zabave i smijeha na našim policama pronaći će školarci.
Kako ste se snašli u posljednje vrijeme, koliko je dugo Knjiguljica bila zatvorena tijekom lockdowna, i kako je krenulo nakon što su se knjižare ponovno otvorile? Vraća li se publika?
Maja: U ovakvim situacijama ide nam na ruku što smo mali, pa se u kratkom roku možemo prilagoditi svim situacijama. Čim smo saznali da ćemo bit zatvoreni, sve svoje aktivnosti usmjerili smo na online prodaju. Nemamo web shop, ali na svaki upit odgovaramo brzo i svima uz preporuke nudimo individualni pristup. Upiti su razni, od traženja posebnog poklona za rođendan, određene teme slikovnica do idealne knjige za roditeljstvo. Interesi su različiti, a mi se trudimo svima odabrati baš tu pravu knjigu.Također, naše smo pričanje priča unijeli u svaki dom, svaki petak, putem videa na našoj Facebook stranici. Knjižara je fizički bila zatvorena skoro mjesec i pol dana, ali je Knjiguljica bila živa. Stoga su se naši kupci brzo vratili nakon otvaranja, a publika jedva dočekala naše aktivnosti.
Pred knjižarstvom su vrlo izazovni mjeseci, na koji način bi trebalo putem državnih mjera pomoći ovoj djelatnost?
Maja: Država bi prije svega trebala ukinuti brojne parafiskalne namete koji su, ne samo nama, uteg u svakodnevnom poslovanju. Na taj način bi rasteretila gospodarstvo i ostalo bi više sredstava za pokriće naših troškova. Ministarstvo kulture već pomaže kroz razne potpore programima knjižarstvu, na čemu smo iz zahvalni, ali bez dugoročnog ukidanja raznoraznih nameta teško će biti poslovati u narednom razdoblju.
Ako stavimo po strani probleme s pandemijom korone, koji su glavni problemi s kojima se susrećete u bavljenju knjižarstvom?
Maja: Najveći problemi su shvaćanje pojma knjižara od strane izdavača. Knjižari kao posrednici u prodaji knjiga važan su faktor u odnosu kupac-prodavač. Mnoge velike izdavačke kuće imaju svoje vlastite knjižare ili web shopove u kojima distribuiraju svoja izdanja, te su potpuno nezainteresirani za distribuciju kroz nezavisne knjižare. I tu nastane problem sa nabavom, isporukom, često i promocijom knjiga.
Kako onda surađujete s izdavačima, koliko su oni kooperativni i u vašim dodatnim aktivnostima u knjižari?
Nevena: U sklopu projekta „Susreti s dječjim književnicima“, kada nam u goste dolazi autor ili autorica izdavači nam odobre dodatni popust na kupnju za krajnjeg kupca. Nakladnici vrlo rijetko nešto nude sami, uvijek smo mi ti koji pitamo i dajemo ideje. Voljeli bismo da prepoznaju naše aktivnosti kao mjesto na kojima se njihovi naslovi promoviraju i prodaju, a ne da se na nas gleda kao na konkurenciju.
Hoće li se sada i Knjiguljica okušati i na internetu, ne nužno samo kroz online prodaju knjiga? Mnogi se osigurači sada postavljaju upravo u prostoru online, i za slučaj povratka pandemije, ali mnogi su otkrili i mogućnosti digitalnog poslovanja.
Maja: Razmišljamo i u tom smjeru. Evo, upravo apliciramo za sredstva za Knjiguljicu online putem natječaja Ministarstva kulture, pa se nadamo da ćemo dobiti potporu koja će nam olakšati izlazak na web.
Koliko komunicirate s ostalim knjižarima u Hrvatskoj? Rekao bih, na žalost, da su i dalje knjižari nedovoljno organizirani i povezani, a niti su u Zajednici nakladnika i knjižara dovoljno vješti u artikuliranju svojih specifičnih interesa?
Nevena: Iskreno, malo komuniciramo s ostalim knjižarima. Nakon susreta u Ministarstvu kulture nekoliko puta smo pokušali pokrenuti dijalog, bolju suradnju i zajedništvo, ali nije nam uspjelo. Svi se borimo za komadić zemlje ispod sunca, ali vjerujem da će knjižari shvatiti da smo zajedno jači.
Što bi knjižarima olakšalo, poboljšalo prodaju knjige? Kakva vam je suradnja s izdavačima, ima li tu možda i problema? Što čujete od drugih knjižara?
Nevena: Suradnja je dobra, no da bi mogla i trebala biti bolja, trebala bi. Kao što sam već navela, suradnja je sa većinom odlična kad imamo aktivnosti u kojima radimo promociju njihovih izdanja. Ali muku mučimo s novitetima. Čast iznimkama koji redovito šalju novitete i reprinte, no mnogi to uopće ne rade. Novitete otkrivamo slučajno na policama u supermarketu ili na društvenim mrežama. Ono što ja vidim kao veliki problem je to da izlaskom slikovnice i knjige iz tiska prestaje sav daljnji trud nakladnika da taj naslov promovira. Javna je tajna da se neki naslovi izdaju samo zbog otkupa, pa se nitko ne pita hoće li ta knjiga stići u ruke čitatelja, tamo gdje bi stvarno trebala i biti. Knjiguljica je prva i jedina dječja knjižara u Hrvatskoj. Specifični smo i posebni i radimo potpuno drugačije od svih knjižara u Hrvatskoj.
Mnogi izdavači, i nakon sedam godina, još to ne razumiju. Smatraju nas konkurencijom i takav je odnos maćehinski. Neki vole da čitamo njihove naslove, neki su nam to „zabranili“ posebnim uvjetima koje trebamo ispuniti. Ono što bi nam olakšalo je to da imamo iste uvjete – jer kupac kod nas kupuje knjigu po cijeni koja je zaštićena zakonom, a kod nakladnika možete kupiti istu uz veliki popust. Evo sada je u trendu „prednarudžba“ novih knjiga. Mjesec dana prije izlaska knjige na tržište izdavači reklamiraju i primaju „prednarudžbe“ s popustima te na taj način prodaju knjige koje još uvijek nisu izašle. S druge strane dolaze nezadovoljni kupci i pitaju kako to da nemamo knjige koje se već neko vrijeme reklamiraju na društvenim mrežama i internetu.
Koliko mediji prate i populariziraju izdanja za djecu i mlade?
Nevena: Vrlo malo ili nikako. Dječja književnost je potpuno marginalizirana i prema njoj se odnose kao manje vrijednoj u odnosu na književnost za odrasle. Radi boljeg razumijevanja izdanja za djecu i mlade nedostaje kvalitetnih osvrta i književne kritike. Zna se da Moderna vremena rade na tim promjenama i hvala vam na tome. Danas imamo mnogo „knjiških blogera“ koji promoviraju knjige i njihovi osvrte dolaze do čitatelja. No većina ih je „ovisna“ o nakladnicima od kojih dobiju besplatne knjige pa ih samim time promoviraju svidjele im se one ili ne. Na televiziji su sve emisije o kulturi i čitanju u nekim kasnim satima, a dječji program niti ne postoji. Kada bi čitanje bilo u modi kao što je to danas kuhanje, pa gdje bi nam bio kraj?!
U kolikoj mjeri grad Karlovac, kao i državna resorna ministarstva... prepoznaju djelovanje Knjiguljice?
Maja: Grad Karlovac nas prati u našim programima i aktivnostima kroz potpore javnih potreba u kulturi i hvala im na tome. Prepoznao nas je kao kvalitetnog partnera koji doprinosi kulturnom životu najmlađih građana, te smo angažirani i u svim važnijim gradskim manifestacijama. Kako djelujemo u staroj gradskoj jezgri Zvijezdi, svojim aktivnostima u Knjiguljici, dajemo i svojevrstan impuls našim građanima da se vrate u ovaj dio grada koji je od rata u dosta lošem stanju. I tu bi grad mogao učiniti više za nas koji imamo prostore u Zvijezdi, od manje naplate komunalne naknade, trošenja sredstava spomeničke rente na ulaganja u bitne dijelove Zvijezde, pa do razvoja infrastrukture koja bi dovela i do više građana u ovom dijelu grada.
Jeste li pomislile od koncepta vaše knjižare napraviti svojevrsnu franšizu, pronaći istomišljenike u drugim gradovima s kojima bi stvorili mrežu Knjiguljica po Hrvatskoj?
Maja: Od otvorenja knjižare dobili smo dosta upita o mogućnostima otvaranja Knjiguljice u drugim dijelovima Hrvatske. Za sada smo fokusirani na daljnji razvoj Knjiguljice, imamo još neke ideje koje želimo realizirati. Jednog dana, tko zna…
Što Nevena i Maja čitaju, onako za svoj gušt? Ne moraju biti slikovnice...
Maja: Volim povijesne romane i biografije. U književnom klubu čija sam članica otkrila sam distopijske romane, koji su me oduševili, najviše Karel Čapek "Rat s daždevnjacima".
Nevena: Pripovjedačica u meni uvijek je u potrazi za novim neotkrivenim bajkama, pričama ili narodnim predajama. Kraj mog uzglavlja uvijek je hrpa knjiga različitih žanrova, pa tako ih ovisno o raspoloženju i čitam. Trenutno baš guštam uz "Mitove" Stephena Fryja.