Na svečanosti održanoj u knjižari Planetopija u Zagrebu, prošlogodišnjoj dobitnici nagrade, danas su odijeljene nagrade najboljim knjižarama u Republici Hrvatskoj. Riječ je o mjeri (pčekuju se i nove!) osmišljenoj da bude podrška knjižarskoj djelatnosti kojom se povećava vidljivost knjižara kao svojevrsnih kulturnih središta i glavnih centara kupnje knjiga, ali i susreta s čitateljskom publikom.

Novi model otkupa knjiga pomalo je ishitren i nedovoljno razrađen. Zato je sad jako bolan za izdavače i naporan za knjižničare. U osnovi to nije loša ideja ako se razmišljalo o knjižarama, samo je prekasno stigla. Sad bi, valjda, knjižari trebali učiniti ono što je prije više 20 godina učinjeno njima: rušiti izdavačima prokušane i razrađene načine prodaje knjižnicama, u koje su puno uložili.

Knjižara koja bi bila ultimativno kulturno središte, koja bi imala najveći mogući broj naslova, educirani kadar... danas takva kod nas ne postoji. Nekadašnji knjižari su bili izuzetno educirani, oni su završavali srednju školu koja je imala pojačanu satnicu hrvatskog jezika, učio se latinski i još jedan strani jezik, a ključni ljudi velikih izdavačkih kuća su im predavali stručne predmete.

U zapadnom svijetu model vertikalne integracije nakladništva i knjižarstva nije čest poslovni model, preferira se jasna horizontalna razdioba uloga u knjižnoj industriji, a tamo gdje vertikalna integracija ipak postoji prisutna je jaka regulativa (zakon ili gospodarstveni sporazumi ili etički kodeks branše) kojom se brane potencijalne monopolističke prakse.

Najveći ceh platit će čitatelji, ne samo zbog neumitnog povećanja cijena knjiga (na što su dodatno osjetljivija manja tržišta poput hrvatskog) koje najavljuje većina izdavača (neki su to i počeli primjenjivati na novim izdanjima) već i zbog toga što će izdavači manje ulaziti u rizična izdanja, tj. smanjiti broj objavljenih inovativnijih ili djela koja se manje prilagođuju ukusu ionako prevladavajuće...