Paralelni knjiški svemiri
Nedavno me na Facebook stranici Modernih vremena dočekalo pitanje/komentar na Top listu najprodavanijih knjiga u hrvatskim knjižarama, koje je glasilo: "U kojem se to paralelnom svemiru domaći autori bolje prodaju od najveće TikTok uspješnice koja već dobre dvije godine ne silazi sa svjetskih top lista?" Odgovor je vrlo jednostavan: "paralelni svemir" u odnosu na uređenija svjetska tržišta je hrvatsko tržište knjiga, odnosno, ako ga želimo precizniji tagirati, "hrvatsko knjižarstvo".
Povod komentaru bilo je prvo mjesto novog romana Zorana Ferića "Dok prelaziš rijeku" na TOP 50 najprodavanijih beletrističkih naslova u listopadu i studenom 2022., a pretpostavljam da su pod "TikTok uspješnica" mišljene neke od knjiga Colleen Hoover, američke autorice koja je prošle godine uistinu poharala svjetske ljestvice najprodavanijih knjiga, ali nije vidljivo poharala i hrvatske knjižare (izloge, police...). To ne znači da se hrvatski prijevodi Hooveričinih knjiga (zahvaljujući prevoditeljici Zrinki Budak i njezinoj maloj izdavačkoj kući Naklada Neptun koja ima prava objavljivanja autoričinih knjiga u Hrvatskoj) solidno ne prodaje mimo pretežitog dijela knjižarske mreže, npr. direktnom prodajom preko Neptunovog web shopa, prodajom knjižnicama... no postavlja se pitanje zašto je npr. veliki Hooveričin svjetski hit "Priča završava s nama" u hrvatskom prijevodu dostupan tek u manjem broju hrvatskih zemaljskih ili internetskih knjižara?
Ne mislim arbitrirati o odnosima mali nakladnik - veliki knjižari ili uopće nakladnici - knjižari, no baratajući činjenicama nužno je postaviti si pitanje zašto nakladnik koji ima hit knjigu/e, osvjedočene svjetske uspješnice, ima problem s njezinom distribucijom u znatnom broju hrvatskih knjižara? Budući da se Top lista temelji na vrlo reprezentativnom uzorku od 40-ak hrvatskih knjižara (uključujući i veći dio knjižarskih lanaca), činjenica da su se Hooveričini hitovi u 2022. godini prodavali tek u četvrtini prodajnih mjesta koja top lista pokriva očito ukazuje na problem koji nije od jučer. Naime, rijetki su nakladnici koji će se odvažiti i ustrajati u legitimnim poslovnim odlukama da ne prihvaćaju knjižarske rabate koji prelaze 40% i kod još uvijek prevladavajućeg komisijkog modela prodaje knjiga, na što se često dodaju i zahtjevi za dodatnim "stimulativnim" postocima, bilo po ukupnoj prodaji ili za prodajne akcije.
Jer, za razliku od nakladnika koji imaju i vlastitu knjižaru/e ili čak knjižarke lance (i koji s drugim nakladnicima-knjižarima mogu prebijati međusobnu prodaju knjige), manji nakladnici (pogotovo oni bez vlastitih knjižara) imaju vrlo suženu mogućnost manevra, i uglavnom su zbog "konfiguracije" hrvatske knjižarske mreže prisiljeni pristajati na vrlo iscrpljujuće uvjete prodaje, iza kojih često i ne stoji adekvatno veći knjižarski angažman oko prezentacije knjige, pozicioniranja u izlogu ili na prodajnim pultovima u knjižari. I zato hrvatskih prijevoda knjiga Colleen Hoover u znatnom broju knjižara – nema!
S druge strane, ako pak u tražilicu upišemo "Zoran Ferić" vidjet ćemo da se njegove knjige, pa tako i ova najnovija, mogu kupiti praktično u svim hrvatskim knjižarama, a ne samo u knjižarama Ferićevog nakladnika, stoga nije čudno da su prodajne brojke Ferićevog novog romana (prema prikupljenim podacima iz spomenutih 40-ak knjižara) u 2022. bile veće od prodaje knjiga Colleen Hoover. Jer, iza Ferića stoji V.B.Z., jedna od najvećih nakladničkih kuća u Hrvatskoj, koja posjeduje i 14 vlastitih knjižara + internetsku knjižaru kroz koje naglašeno promovira i prodaje svoje autore/ice. Naravno, nije niti Ferić svoju reputaciju stvorio preko noći, i samo ime autora/ice (minuli rad) ima ulogu u prodaji, no koliko god u ovom slučaju V.B.Z. nastojao maksimizirati prodaju svojih knjiga kroz vlastitu prodajnu mrežu istovremeno će u većoj ili manjoj mjeri "ubijati" prodaju tih knjiga u tuđim kanalima prodaje.
Jer, nemojmo zatvarati oči i praviti se da neke stvari ne postoje, u hrvatskim nakladničkim zemaljskim ili web knjižarama kupac može kupiti tek objavljenu knjigu uz minimalno 10% popusta (a često i uz 20% na promocijama, sajmovima...), vrlo lako se može doći do besplatne dostave kod internetske kupovine, a da ne spominjem situacije u kojima je i nova knjiga dio akcije "platiš 2 dobiješ 3"... sva ta skretanja vode na vlastiti mlin imaju za rezultat smanjenu prodaju u nekom drugom rukavcu, osim u slučaju baš velikih, dobro promoviranih hitova koje će kupci impulzivno kupovati bilo gdje. Neravnomjerna distribucija i nejednaki tretman knjige u konačnici rezultira količinski slabijim prodajnim rezultatima, i tu onda dodatno ispašta autor/ica jer je autorski honorar u direktnoj povezanosti s prodanom količinom u određenom vremenskom roku.
U međuvremenu, sumiranjem prodajnih podataka na kraju godine, pokazalo se da je jedna druga domaća knjiga zasjela na sam vrh godišnje liste TOP 20 domaće književnosti, a riječ je o tzv. longselleru "U malu je uša đava" splitske autorice Tisje Kljaković Braić, prvotno objavljenom još 2015. u izdanju Profila, a od 2020. izlazi u obnovljenom Frakturinom izdanju. Ne samo da je u protekloj godini najbolje prodavana među domaćim autorima/cama, već je pretekla i većinu inozemne konkurencije jer u 2022. hrvatska nakladnička produkcija nije iznjedrila neki veliki prijevodni književni mega-hit (za razliku od većeg publicističkog hita, knjige "Zelena svjetla" poznatog glumca Matthewa McConaugheyja.
Sjajno se u 2022. prodavala i slikovnica "Ti, moja prekrasna djevojčice" Nataše Ozmec i Jasmine Kosanović u izdanju Planetopije... i uopće nije zanemariv broj hrvatskih autora/ica koje su u posljednjih nekoliko desetljeća postizali prodajne rezultate čak i veće nego li su se prodavale mnoge prevedene top svjetske uspješnice u Hrvatskoj, spomenut ću samo neke iz područja književnosti: Sanja Pilić, Sanja Polak, Julijana Matanović, Ante Tomić, Renato Baretić, Vedrana Rudan, Goran Tribuson, Miro Gavran, Pavao Pavličić, Kristian Novak... Poimenično njihov broj nije velik, no iako brojni domaći autori/ce ne završavaju na top listama, potencijal domaćih autora/ica prečesto se potcjenjuje.
Knjižari ne bi smjeli čekati da im prodaja padne s neba, pouzdajući se kao u slučaju stranih autora/ca na na inozemne trendove, top liste, Tik Tokove i sl. Zaista nije neka velika knjižarska umješnost prodavati knjige o Harryju Potteru, Jo Nesboa ili Colleen Hoover, ali za domaćeg autora/icu se trebaju malo više potruditi i nakladnik i knjižari. Knjižarstvo nije "pasivna" djelatnost (barem ga ja nisam upoznao kao takvo), ono je aktivizam par excellence, no za kvalitetno i učinkovito knjižarstvo je potrebno i znanje i volja. Ima li toga dovoljno?
* Godišnje top liste prodaje (od 1. siječnja do 31. prosinca 2022.) možete pogledati na
ovom linku, a podatak o najprodavanijim naslovima od početka mjerenja (travanj 2020.) pa do kraja 2022. godine naći ćete u ovom članku.
** tekst je u kraćoj verziji prvotno objavljen u Best Booku, mjesečnom prilogu o knjigama tjednika Express.