Smještena je u staroj jezgri grada Korčule i već je desetak godina (osnovana je 2014.) nezaobilazno mjesto susreta domaćih čitatelja, turista i pisaca. Posebno je zanimljivo da ju je osnovao Francuz Joseph Le Corre, zaljubljenik u otok od 1980-ih, koji je od početka svoju knjižaru zamislio i izgrađivao kao svojevrsni međunarodni kulturni punkt, prilagođen turistima ali i domaćem stanovništvu.

Sve pozitivne uredničke prakse koje sam doživio u svojoj spisateljskoj karijeri nastojim primjenjivati i u svom uredničkom radu i ponašam se prema svojim autorima onako kako bih volio da su se moji urednici ponašali prema meni. Neki od njih i jesu, ali ja to još nastojim nadograditi pa sam autorima ne samo urednik nego nerijetko postanemo i prijatelji, šank-kolege, a često sam im i zamjena za psihijatra.

Nedavno se kroz medije i na društvenim mrežama provukla vijest, ili još češće samo graf koji je fragmentarno sumirao razultate istraživanja koje Eurostat više-manje učestalo prikuplja od zemalja mahom članica EU. Posljednji podaci o čitanju knjiga zapravo su još iz 2022. godine, a njihovo zadnje ažuriranje dogodilo se u kolovozu ove godine. Gdje je tu Hrvatska?

Knjižari ne bi smjeli čekati da im prodaja padne s neba, pouzdajući se kao u slučaju stranih autora/ca na na inozemne trendove, top liste, Tik Tokove i sl. Zaista nije neka velika knjižarska umješnost prodavati knjige o Harryju Potteru, Jo Nesboa ili Colleen Hoover, ali za domaćeg autora/icu se trebaju malo više potruditi i nakladnik i knjižari.

Da ne bi sve bilo tako sivo, pohvalno je da se u posljednjih nekoliko godina percepcija knjižarstva počela mijenjati na bolje, pa danas i knjižari mogu računati na ponešto konkretnije potpore za različite aspekte svoga djelovanja, ali to nije niti izbliza dovoljno jer su zaostajanja velika, pogotovo ako se želi postići raznovrsnija ponuda knjiga u knjižarama.