Slovenske pčele i knjige na Sajmu knjiga u Frankfurtu

Frankfurtski je Sajam knjiga, kao što znaju svi koji se bave knjigama, najveća priredba toga tipa na svijetu koja okuplja brojne izlagače i posjetitelje, primarno profesionalce, ali isto tako i ljubitelje knjiga, osobito mlade, koji dolaze na sajam od petka do nedjelje. Ovogodišnje su brojke doista impresivne, no još je značajniji dojam dobre organiziranosti i kvalitete događanja koja se usporedno odvijaju praktički tijekom čitava trajanja sajma. Ove je godine (od 18. do 22. listopada) na tom sajmu, koji slavi 75. godina kontinuiranog postojanja, sudjelovalo 4000 izlagača iz 95 zemalja, posjetilo ga je 105.000 poslovnih posjetitelja i 110.000 posjetitelja neprofesionalaca koji su, uz razgledavanje knjiga, sudjelovali na 2600 događanja koja je pratilo 7000 predstavnika medija.

Na tom je i takvom sajmu nama susjedna Slovenija ove godine bila počasna gošća. Onima koji znaju što to znači, jasno je kako se radi o velikoj prilici za promociju vlastite knjiške produkcije, ali i kulture, posebno autora, ilustratora i drugih umjetnika. To, dakako, podrazumijeva višegodišnju pripremu i koordinaciju nacionalnog nastupa, dogovore mnogih pojedinaca i institucija te odluke koje treba argumentirano braniti zato što u tako velikim organizacijama ne mogu biti svi zadovoljni. U tom se kontekstu Slovenija u Frankfurtu predstavila kao moderna, kulturno razvijena, politički dinamična i turistički atraktivna država s bogatom književnom kulturom.

S jedne se strane predstavila revijalno, kako i dolikuje takvome sajmu, kao zemlja na čijim su 'nacionalnim' kovanicama eura dvije važne ličnosti usko povezane s knjigom, Primož Trubar, autor prve slovenske knjige iz 16. stoljeća i France Prešeren, veliki slovenski pjesnik i središnja ličnost 19. stoljeća, s jedne strane čuvar slovenskoga jezika, a s druge kritičar slovenskoga provincijalizma. Prestavila se i kao zemlja meda, potice, glasovite savijače, i kranjske kobasice, predivne prirode i čistih voda, ali i kao zemlja visoke kulture i intelektualaca sposobnih za raspravu na svjetskoj razini i kao zemlja pisaca koji bi, da su kojim slučajem rođeni u jeziku kojim ne govori dva milijuna ljudi, bili čitani u milijunskim nakladama. 

Katja Stergar, foto (c) JAK RS

Najznačajniju je ulogu u organizaciji slovenskoga sudjelovanja na sajmu odigrala skupina ljudi koji su, predstavljajući institucije ili sudjelujući kao pojedinci, stručnjaci i profesionalci, odradili golem posao. Naime, uzme li se u obzir da je odluka o kandidaturi donesena 2014. godine, kandidatura je predana 2015., a 2018. je godine započeo projekt pripreme, jasno je koliko je vremena uloženo u promišljanje o tome što i kako učiniti, a onda i u samu organizaciju.

Ključnu je ulogu u koordinaciji i vođenju programa slovenskoga nastupa odigrala Katja Stergar, direktorica Javne agencije za knjigu koja je u njoj od 2009. godine vodila međunarodnu suradnju, a uz to neumorno sudjeluje u mnogim programima poticanja čitanja mladih kao što su programi Rastem s knjigom, Zlatna kruška i međunarodni program Every Story Matters. Sam je program, uz pomoć suradnika, zajedno s Katjom Stergar, organiziralo troje ljudi: Miha Kovač i Matthias Göritz kao su-kuratori i Amalija Maček kao savjetnica. Koga zanima, na stranicama Javne agencije za knjigu može doznati sve informacije o slovenskom gostovanju u Frankfurtu.

Miha Kovač je profesor na Odsjeku za knjižnične i informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani koji je između 2015. i 2019. aktivno sudjelovao u međunarodnoj COST mreži E-Read posvećenoj istraživanju promjena u čitateljskim navikama i razumijevanju pročitanoga uzrokovanima tehnologijama sa zaslonom. U prvoj polovici profesionalnog života bio je urednik i glavni urednik u dvjema najvećim izdavačkim kućama u Sloveniji, Mladinskoj knjizi i DZS-u, dok je Matthias Göritz pjesnik, romanopisac i prevoditelj čija su djela prevedena na brojne jezike, a on sam aktivno sudjeluje u literarnom životu u rodnoj Njemačkoj i u Americi, u kojoj danas velikim dijelom i živi. 

Uzme li se u obzir da je odluka o kandidaturi donesena 2014. godine, kandidatura je predana 2015., a 2018. je godine započeo projekt pripreme, jasno je koliko je vremena uloženo u promišljanje o tome što i kako učiniti, a onda i u samu organizaciju.

Slogan programa bio je, na slovenskom "Satovje besed", na engleskom "Honeycomb of Words", na njemačkom (koji je, dakako, očekivano, sveprisutan na sajmu) "Waben der Worte", na hrvatskom "Saće riječi". Zašto saće i zašto košnica? U objašnjenju koje se nudi na stranici posvećenoj gostovanju, ali i u mnogim drugim publikacijama koje su tom prigodom objavljivane u Sloveniji i u inozemstvu, u tiskanom i online obliku, ističe se sljedeće: primarna je motivacija za takav odabir bila svijest o važnosti pčela za održivost naših ekosustava, a onda i svijest o tome kako je Slovenija mala zemlja smještena u srcu europske raznolikosti čiji su stanovnici zbog raznih povijesnih i geografskih razloga praktički već stoljećima višejezični u smislu da mnogi, i to ne od jučer, pišu i govore na bar još jednom jeziku osim slovenskoga. Ta je svijest trajno ugrađena u slovensko društvo još od davnih vremena, gotovo isto kao i svijest o važnosti pčela (u tom se smislu vrijedno prisjetiti kako su, nakon dugoga razdoblja neobjavljivanja na slovenskom jeziku nakon spaljivanja knjiga u Ljubljani početkom 17. stoljeća, prve knjige objavljene na slovenskom bile upravo one o pčelarstvu).

Govoreći o presjecištu četiriju jezičnih skupina (slavenske, germanske, romanske i ugrofinske) na kojem se Slovenija nalazi, autori koncepcije upravo to ističu kao vrijednost i motivaciju za izgradnju dinamičnoga jezičnoga ekosustava u kojem se trajno preslaguju kulturni, umjetnički i duhovni utjecaji s mnogih strana. Simbolika pčela i njihova okupljanja u košnici ocrtava dinamiku, uređen oblik i međusobnu povezanost. Naime, i autori, poput pčela, 'dolijeću' svaki iz svoga smjera, svojom brojnošću stvarajući osjećaj pokreta i punine. Svatko od njih u taj zajednički svijet unosi jedinstvenu informaciju, pčele na svoj način, a autori na svoj. Tko o tome želi više pročitati, informacije može pronaći na ovoj poveznici.

Foto (c) JAK RS

U ovom je tekstu, dakako, nemoguće pobrojati sve relevantno i uvijek će biti nečega što će netko ocijeniti više, a drugi manje važnim. Osobno smatram ključnim istaknuti kako se slovenski nastup na sajmu u Frankfurtu nije sastojao samo od pokazivanja knjiga i klasičnog predstavljanja autora, nego su središte događanja bili brojni programi organizirani na nacionalnom štandu i na dvije pozornice u središnjem paviljonu, gdje su se paralelno, od jutra do kasnoga poslijepodneva, tijekom svih sajamskih dana održavali okrugli stolovi, razgovori o pojedinim temama i autorskim koncepcijama, usporedne promocije slovenskih autora ili autorica te izlaganja o aktualnim pitanjima, katkada i kontroverzna, kao u slučaju svjetski poznatoga suvremenog filozofa Slavoja Žižeka za kojega su čuli i oni koji se knjigom ne bave toliko intenzivno. 

Te su dvije pozornice simbolički nazvane prema slovenskim pjesnicima Srečku Kosovelu i Maruši Krese, a kako bih vam pokazala intenzitet i raznolikost organiziranog programa, ispisat ću naslove samo nekih događanja prvoga sajamskog dana: Ljubljanski Manifest o čitanju: Zašto je čitanje knjiga važno; Vježbaj svoj mozak: čitanje knjiga i kritičko razmišljanje; Od nadobudnog čitateljskog podmlatka do košnice gorljivih čitatelja: čudesni dodir promotora čitanja; Knjige, ekrani i mozgovi mladih; Istraživanja o čitanju i izdavaštvu; Kako prepoznati i promovirati najbolju suvremenu literaturu za djecu?; Što je knjiga?; Zašto i dalje treba čitati knjige?. Naslovni su to panela na samo jednoj pozornici u jednom danu. 

Osim što želim istaknuti ono što se vidi već na prvi pogled, a to je da je nemalen broj događanja bio usmjeren na razgovore o književnosti za djecu i mlade, kako sa stajališta produkcije, tako i sa stajališta promocije i njezina utjecaja na razvoj kritičkoga mišljenja i mozga mladih ljudi, želim reći i to da su u tim razgovorima sudjelovali svjetski stručnjaci koje su organizatori slovenskoga nastupa kontaktirali mjesecima prije samoga sajma. Ti su stručnjaci bili pripremljeni, govorili su s pozicije širokoga i istovremeno dubinskoga poznavanja građe, propitivali su svoja stajališta u opreci prema drugima, čime se postiglo to da se razgovori odvijaju na visokoj razini te da budu relevantni i poticajni za buduće suradnje i za aktivizam promjene koji nam je svima koji se bavimo knjigom i čitanjem nužan. Taj osjećaj važnosti onoga o čemu je riječ imala sam na svakom panelu koji sam slušala i na kojem sam sudjelovala.

Naime, osvješćivanje činjenice da ubrzana digitalizacija i promjena našega svijeta do koje je došlo u posljednjih petnaestak godina toliko dubinski utječe na čitateljske navike, primarno na motivaciju za čitanje, ali i na načine čitanja, a onda i na razvoj mozga mladih ljudi i njihovu sposobnost da dubinski urone u tekst, dovelo je do stava mnogih da je bavljenje čitanjem djece i mladih možda i najvažnija tema vezana uz čitanje danas. To se jasno vidjelo u slovenskom programu, kako po brojnosti događanja vezanih uz tu temu, tako i po relevantnosti sugovornika u raspravama, među kojima je bilo mnogo kreatora javnih politika, sveučilišnih profesora, izdavača, autora i knjižničara, ali i u ukupnom dojmu na sajmu, na kojem su dominirala izdanja za djecu i mlade.

Uz događanja vezana uz kulturu čitanja i tekstove, Slovenija se predstavila i svojim ilustratorima, među kojima je bilo onih na kojima su odrasle generacije djece, pa i kod nas, kao što su Ančka Gošnik Godec i Jelka Reichman, bilo je svjetski poznatih, kao što je Lila Prap, a bilo je i onih koji tek traže svoj put na svjetskim pozornicama, premda su već odavno cijenjeni u Sloveniji. Pretpostavljam da će njihova brojnost i raznolikost likovnoga izričaja biti središnje mjesto slovenskoga nastupa na sajmu knjiga u Bologni sljedeće godine, premda se život, u nekim trenucima nalik na onu u središtu košnice, vidjela već i u Frankfurtu. Naime, kao jezik koji lako prekoračuje granice, upravo je likovni jezik univerzalno sredstvo sporazumijevanja diljem svijeta, osobito u literaturi za djecu i mlade pa je, vjerojatno i zbog toga, na izložbenom prostoru slovenskih ilustratora neprestano bila gužva, što je i bio cilj pokazivanja bogatstva i raznolikosti likovne produkcije.

Foto (c) JAK RS

Uz Ljubljanski manifest o važnosti dubinskoga čitanja koji je preveden na brojne jezike te je još prije sajma objavljen u mnogim sredstvima javnog informiranja, pa i kod nas, kao i uz sve razgovore o tome kako slovensku književnu produkciju učiniti još vidljivijom, treba istaknuti i to da je u pripremama za slovenski nastup u Frankfurtu organizirana potpora prijevodima literarnih, znanstvenih i popularnoznanstvenih djela slovenskih autora znatno pojačana u posljednjih nekoliko godina, što je bez sumnje dovelo do veće vidljivosti i prepoznatljivosti slovenske literature (ili bar pojedinih autora) u određenim sredinama i prije samoga sajma.

Uz redovite natječaje Javne agencije za knjigu Republike Slovenije, uvedeni su i dodatni, od kojih su neki bili specijalizirani samo za prijevode sa slovenskog na njemački (razumljivo), drugi su bili specijalizirani za prijevode sa slovenskog na 'velike' svjetske jezike (također razumljivo), a treći su bili otvoreni svima. I na hrvatski su prevedene knjige koje možda ne bi bile prevedene, a financirane su sredstvima iz tih natječaja. S obzirom na njihov uspjeh među čitateljima, dobro je da su prevedene. Uz sve navedeno, takva je usmjerenost na povećan broj prijevoda dovela i do mogućnosti da se ti prijevodi pokazuju i drugima (koji ne čitaju slovenski) kao cjelovita djela i da se na temelju njih dogovore nove suradnje.

Kako bi bilo jasno o kolikom se opsegu tiče, ovdje navodim podatak da se broj objavljenih prijevoda između 2019. i 2022. godine utrostručio u odnosu na prethodne godine (Javna agencija za knjigu već godinama izdašno pomaže prevoditeljima i izdavačima u ostvarivanju željenih projekata), tako da je u tom razdoblju objavljeno 635 prijevoda slovenskih djela na brojne jezike, one na koje se redovito prevodi sa slovenskoga i neke na koje su slovenske knjige prevedene prvi put. Gotovo petina tih prijevoda otpada na njemački, što je donekle shvatljivo, no u određenoj je mjeri uvjetovano pravilima igre na njemačkom tržištu.

Naime, poznavatelj suvremene slovenske književnosti se, pretražujući autore zastupljene svojim djelima i one koji su bili u službenoj selekciji, mora zapitati zašto među pozvanim autorima nije bilo nekih od najznačajnijih suvremenih pisaca, višekratnih dobitnika Kresnika, najveće slovenske nagrade za književnost, kao što su Feri Lainšček i Vlado Žabot, kako to da nije bilo izuzetno čitane i prevođene Janje Vidmar, autorice koja je za svoja djela za djecu i mlade dobila obje značajne nagrade, i Večernicu i Desetnicu. Uz njih, meni je osobno nedostajala Bronja Žakelj, čija je knjiga, za koju je također dobila Kresnika, a prevedena je i na hrvatski pod naslovom "Bijelo se pere na devedeset", prodana u više od 20.000 primjeraka, više od ijedne druge knjige u Sloveniji u novijoj povijesti.

Koliko sam razumjela, tih autora nije bilo zato što im u posljednje dvije godine nije objavljen nijedan prijevod na njemački. Ne znam je li to kriterij koji su odredili organizatori sajma (čemu se ne bih čudila) ili su takav kriterij odlučili primijeniti kuratori, no svakako mislim da je, ako se to znalo unaprijed, a rekla bih da jest, trebalo organizirati da se među svim tim stotinama prijevoda nađu i prijevodi izuzetno cijenjenih i čitanih slovenskih autora čije su knjige posljednji put prevedene na njemački možda prije deset, a možda i prije petnaest godina. Time ne želim umanjiti vrijednost onih koji su pozvani u službenu selekciju, kao ni selekcije same, već samo ukazuje na to da se i u izvrsnoj organizaciji katkada dogodi poneki propust.

U svakom slučaju, Slovenija je priliku koju je dobila, a koja proizlazi iz koncepcije frankfurstkoga sajma da se svake godine jedna zemlja stavi u središte pozornosti, izvrsno iskoristila. Sasvim sam sigurna da će nakon ovog nastupa biti znatno lakše prodati prava za prijevode djela slovenskih autora na mnoge jezike, uključujući i najveće, da su naši susjedi Slovenci pokazali kako nemaju samo kvalitetnu literaturu, nego i intelektualce koji su dobro povezani s kolegama diljem svijeta, sposobni organizirati relevantne rasprave o važnim pitanjima struke i sudjelovati u tim raspravama na najvišoj razini te razgovore i rasprave učiniti toliko zanimljivima da privuku velik broj slušatelja na svaki događaj. Naime, uz svu brojnost događanja, na svakom na kojem sam ja bila, bilo je bar po šezdeset do sedamdeset ljudi, a na nekima, osobito 'kontroverznima', i po sto pedeset, dok su nastupi slovenskih zvijezda na velikoj pozornici privlačili i po nekoliko stotina slušatelja. 

Cilj je postignut, za Sloveniju i za slovensku literaturu i kulturu se itekako čulo, a sve to ne bi bilo moguće bez dobre organizacije, izuzetne koordinacije mnogih institucija i pojedinaca i, prije svega, svijesti koliko je takav nastup na svjetskoj pozornici važan.
 

* Članak je objavljen u okviru projekta “Važnost knjige i čitanja u razvoju djece i mladih" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.