Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Iva Perković • 31.01.2013.

Margrit Coates : Komuniciranje sa životinjama

Mnogi vlasnici pasa uvjereni su da njihovi psi razumiju o čemu pričaju. Mnoge mačke, unatoč svojoj potrebi za individualnošću, znaju kada se njihovi ljudski hranitelji osjećaju loše pa im prilaze u želji da im pomognu. Ako ste među onima koji imaju blizak odnos s nekom životinjom, onda ste se sigurno puno puta zapitali kako to vaši kućni ljubimci znaju kada dolazite doma ili kako to da na samu vašu pomisao o hrani ili šetnji, istog trena kreću u akciju? Čitaju li oni naše misli i znaju li što osjećamo ako se ponašaju kao tješitelji kad smo tužni ili miritelji kad smo ljuti? Ako ste promatrali pčele, mrave, ptice uvidjeli ste kako međusobno komuniciraju i surađuju. Negdje ste pročitali kako je kokoš podigla pseći podmladak, kako slonovi ispraćaju i žaluju za preminulim članom krda ili kako je puma posvojila mlado lava.

Primjera je bezbroj i svi oni govori u prilog tome kako životinje imaju sposobnost međusobnog komuniciranja. No, je li moguće produbiti i komunikaciju između životinja i ljudi, ostvariti je na način da ljudi zaista čuju i ono što im životinje žele ili mogu reći?


Da je komuniciranje sa životinjama moguće tvrdi u svojoj knjizi "Komuniciranje sa životinjama" svjetski priznata komunikatorica sa životinjama i iscjeliteljica Margrit Coates, koja je u svojem svakodnevnom poslu uspješno primjenjuje preko 30 godina. Ljudi koji joj se obraćaju traže pomoć za svoje ljubimce, najčešće konja, psa ili mačku. Međutim, sve životinje, bez obzira na vrstu, jedinstvene su i komunikacija s njima je moguća, smatra Coates, pa čak i s životinjama koje žive u divljini. Primjere ove prakse ona obilato navodi u svojoj knjizi "Komuniciranje sa životinjama" u kojoj je podijelila svoja iskustva ali i tehnike putem kojih je ovo umijeće moguće savladati.

Životinje posjeduju sposobnost komuniciranja i povezivanja onime što Margrit Coates naziva "intuitivna sposobnost šestog čula" ili direktnom izmjenom misli, odnosno telepatijom. Njihov se glas pojavi u umu kao misao, ili osjećaj ili senzacija u tijelu, ili ako ste posebno naglašeno vizualan tip, kao slika. Životinje su ovu sposobnost razvijale tijekom milijuna godina i dovele je do savršenstva, dok je kod ljudi najčešće zakržljala, a razlog je tome ljudska sposobnost verbalnog komuniciranja, i u novije vrijeme, ovisnosti o elektroničkim uređajima. Ipak, svatko ima sposobnost povezivanja sa životinjama, a slušanje onoga što nam govore, povezivanje s njima ne samo da nam omogućuje saznavanje kako im pomoći, nego pomaže i nama da bolje razumijemo sebe, te da pronađemo svoje mjesto u jedinstvu prirode koje smo izgubili.

U komuniciranju sa životinjama potrebno je prije svega prihvatiti nekoliko neophodnih stvari a onda i naučiti. Prije svega, potrebno je prihvatiti da životinje imaju misli, osjećaje i stavove, da su svjesna i samosvjesna bića. Da nemaju ove sposobnosti, ne bi mogle opstati, tvrdi Coates, a u istu su svrhu razvile sposobnost komuniciranja i učenja. Brojnim primjerima komuniciranja među životinjama iste ili različite vrste svjedočimo u svakodnevnom životu ili posredstvom medija, a posljednjih je godina ovo područje u interesu znanstvenika, pa se tako provode i brojna različita istraživanja na temu komunikacije ili kognitivnih sposobnosti kod različitih životinjskih vrsta.

U svojoj se knjizi Margrit Coates ne bavi rezultatima znanstvenih istraživanja, o tome više možete saznati iz nedavno objavljene knjige "Svijet iz pseće perspektive" (Naklada Ljevak, 2012), barem kad su u pitanju psi. U knjizi "Komuniciranje sa životinjama" težište je na primjerima iz prakse kojima se Coates služi kako bi nam približila kako to životinje razmišljaju, što osjećaju i kako komuniciraju, te tako obradila teme kojima se u knjizi bavi.

Što je to što omogućuje intuitivno povezivanje? To je svijest o tome da je sve povezano, tvrdi Coates. Počevši od prostora koji nije prazan, već pun živahne kvantne energije koja pulsira kroz sve što je stvoreno, pa do toga da smo svi izgrađeni od istih tvari. Atomi u našem tijelu, drugim bićima i biljkama od iste su tvari kao i atomi u planetima i zvijezdama. Kao što smo s drugim bićima povezani zajedničkim atomima, ujedinjeni smo i time što smo dio "jednoga". To "jedno" Coates će opisati kao "zajedničko informacijsko polje" putem kojega je moguće, u bilo kojem trenutku povezati se s bilo čime u svemiru. U tom polju jedinstva, svako živo biće nosi svoj osobni kod, svoju osobnu frekvenciju, uključujući i životinje, a ta je frekvencija prijenosnik misli, osjećaja i tjelesnih stanja. Tako se u svom radu, komunikator upravo povezuje s frekvencijom određene životinje, a ovo mu povezivanje omogućuje i rad na daljinu.

Koristi od intuitivnog povezivanja sa životinjama su brojne, tvrdi Coates, ponajviše u produbljivanju odnosa sa životinjama, stjecanju uvida u to kako se životinja osjeća, boljem razumijevanju odnosa među samim životinjama, prepoznavanju potencijalnih zdravstvenih problema prije nego postanu ozbiljni, ostvarenju kontakta sa životinjom na daljinu, pomoći pri traženju izgubljene životinje ili uspostavljanja veze sa životinjom nakon smrti. Ono može biti korisno i kada kućnog ljubimca treba pripremiti za promjene kao što je dolazak novog djeteta, novog partnera, životinjskog prijatelja, odlaska iz kuće ili izbivanja na duže vrijeme.

Međutim, ništa manje nije važno i to što povezivanje sa životinjama pomaže i nama da se uskladimo sa životom. Komunikacija sa životinjama i ono što nam ona donosi, buđenje svjesti o tome da smo dio sveukupnog života na Zemlji, pomaže nam da razvijemo poštovanje prema drugim vrstama, vodi nas ka većem stupnju empatije, te nam pomaže da postanemo svjesniji sebe i tako razvijamo svoj potencijal. Coates će također reći kako su životinje više od nas povezane s "univerzalnim komunikacijskim središtem", pa sebe ne doživljavaju kao odvojene od nas i stoga nam mogu prenositi svoje uvide i otkrića, a kako je svaka životinja jedinstvena, potencijal učenja od njih je beskonačan.

Često su upravo konji oni koji nam prenose važne poruke, ali ovo "duhovno" bogatstvo nije rezervirano samo za neke vrste. Brojni su primjeri navedeni u samoj knjizi, od mačaka, pasa, ali i drugih životinja s kojima se autorica susretala u svojoj praksi. Zanimljivo je kako životinje prenose poruke i o drugim životinjama, ako trebaju pomoć ili su u nevolji, a ponudit će svoju pomoć i kad su u pitanju ljudi.

Pri ostvarenju komunikacije, važno je držati se nekih uputa i savjeta, a sve detalje Coates navodi u knjizi. Životinje kao i ljudi pri komunikaciji koriste mogućnostima vidljivog, fizičkog i nevidljivog jezika. Često svoju poruku pojačavaju tjelesnom kretnjom, pa će tako pas kad želi izaći van glavom pokazati prema vratima. Razlika u komunikaciji između mačaka i pasa primjerice jest ta što će pas reagirati na mentalnu sliku, odnosno, pas je u stanju iščitati mentalne slike koje proizvodimo u našem umu, dok mačke ne mare toliko za vizualnu sliku koliko komuniciraju direktno mislima. Konji su izrazito osjetljivi na ljudske energije i u svojoj kompleksnosti pak priča za sebe i zato je upravo njima Coates posvetila posebno poglavlje knjige u kojem će zainteresiran čitatelj svakako uživati.

Upravo su ove priče iz prakse kojima obiluje knjiga ono što je čini zanimljivom i pitkom za čitanje, a često nas iznenadi raznolikošću pitanja, problema s kojima se životinje suočavaju ili nas jednostavno raznježe ili pak rastuže. Životinje su svjesne našeg unutarnjeg svijeta, kako razmišljamo i osjećamo, i kada im je to omogućeno rado će s nama podijeliti svoja saznanja. Ima i životinja koje su se toliko navikle da ih ljudi ne čuju, da su prestale pokušavati komunicirati. Međutim, kada im je to omogućeno, životinje imaju sposobnost izraziti svoje emocije i sposobne su razriješiti sav emocionalni stres ubrzo nakon što su ga iskomunicirale.

Zanimljive su priče koje ovo ilustriraju, priča problematične kobile Ginger kojoj su prerano oduzeli ždrijebe, pa se ponaša ćudljivo i neprijateljski nastrojeno prema ljudima, ili slonice Anne koja je 55 godina proživjela mučena u cirkusu, i kada joj je pružena prilika da se izjada, svoju frustraciji izbacuje silovito obračunavajući se s automobilskom gumom.

Životinje se prečesto otpisuje kao neposlušne ili ćudljive i neprijateljski nastrojene prema ljudima, a najvjerojatnije je samo stvar u tome da ih nešto boli, ili im je na neki način nanesena šteta. Konji su najčešće žrtve loših tretmana i nerazumijevanja, a zbog svoje "tišine" često pate i radi toga im je potrebna pomoć. Coates u knjizi navodi sve simptome koji mogu upozoriti kada je neko ponašanje uzrok bolesti te kako je potrebno tretirati i brinuti se o konjima. Također, određena su poglavlja posvećena komunikaciji ili iscjeljivanju na daljinu, kao i povezivanjem s nestalim životinjama ili povezivanje sa životinjama koje više nisu sa nama.

U konačnici, Coates će se vratiti prirodi i divljini i njezinom značaju za ljude, kao metafori slobode, ali i njezinom značaju u povezivanju s našim istinskim ja. Dok su ljudi izgubili povezanost sa divljinom, životinje su je sačuvale i zbog toga njihova duhovnost nije na isti način pogođena, kaže Coates. Zato poziva da se vratimo divljini prirode koja nam nudi mjesto gdje naša intuicija može potpuno oživjeti, koja nam daje priliku da se osjećamo potpunima i povezanima sa svime što je živo.

Priroda nas odvraća da budemo obuzeti sami sobom, a povezivanje sa svim oblicima života na Zemlji pomaže da se razvijaju skladne podržavajuće energije koje pomažu očuvanju našeg svijeta za sve, uključujući i buduće generacije.

Sva stvorenja svjesna su sebe samih i općenito su osvješćena kad im se ostavi sloboda da djeluju u skladu sa svojom prirodom. Sva stvorenja posjeduju uzvišenu mudrost i odgovaraju na ritam svemira, umjesto da mu poput većine ljudi pružaju otpor. Ma kako mala, svaka životinja, ptica ili kukac komunicira s nama i uči nas kako obogatiti svoj život.


Možda će vam se ovakve tvrdnje činiti pretjerane jer se ne uklapaju u postojeću sliku svijeta, antropocentričnu i isključivu, onu koja je jednoj životinjskoj vrsti na Zemlji - Homo sapiensu, onom koji se uzdigao na dvije noge pa su mu ruke ostale slobodne da u njima nosi luk i strijelu, koplje ili pušku - dala za pravo pokoriti sav ostali život na Zemlji, i beskrupulozno ga iskoristi, zatvarajući oči pred tako očitim činjenicama o svijesti svega što je živo i jedinstvu svega što postoji, i kojeg je, u konačnici i sam dio.

 
Margrit Coates: "Komuniciranje sa životinjama: Kako se intuitivno povezati s njima"
Prevela Metka Jelenc

Planetopija, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –