Meandrovi novi naslovi
Meandar je ovih dana objavio četiri nova i zanimljiva naslova. To su: «Vrste prostora» Georgesa Pereca, zbirka priča «Tri krokodila» autora Senka Karuze, Miroslava Micanovića i Branka Čegeca, «Sexus» Henryja Millera i likovna monografija Zlatka Kopljara, «Mapiranje Tijela/Tijelom».
»Vrste prostora» dnevnik su jednog korisnika prostora, u kojem Georges Perec na nov, neobičan način promišlja «obične», svakodnevne prostore. Pri tom istražuje poznati, domaći prostor koji ne želi uzeti zdravo za gotovo. Polazeći od prostora lista papira na čijoj se bjelini upisuju svjetovi, te od najosobnijeg prostora, «kreveta-monade», Perec istražuje svijet u kojem se krećemo i njegove očitosti pokušavajući mu prodrijeti u srž.
Georges Perec (1936 -1982) bio je jedan od najoriginalnijih umova dvadesetog stoljeća, čovjek kojega je Italo Calvino hvalio kao «tako jedinstvenu književnu osobnost kojoj apsolutno nitko nije nalik.» Napisao je ukupno dvadesetak knjiga, od romana do zbirki križaljki, od ogleda do parodija, od poezije do jezičnih igara.
«Tri krokodila» trojice autora Senka Karuze, Miroslava Micanovića i Branka Čegeca jest zanimljiv pokušaj da se otkrije kako se priča prenosi od pripovjedača do slušatelja te što se s njom na tom putu dešava. Kako čujemo i kako doživljavamo pripovijedanje drugog, koliko bitnog nam drugi daje i što odabire a što mi od toga pamtimo kao bitno, i još više što on dodaje a što prima i konačno što pamti kao bitno? Jedna od priča iz ove knjige prepričavana je mnogo puta za stolom, ali se desilo da svaki od autora ima vlastitu «istinitu» priču. Zaživjevši svojim životom, priča se pretvorila u fikciju koja je izazvala niz pitanja o istini i našoj moći da je prenesemo drugom.
«Sexus» Henryja Millera dio je trilogije «Ružićasto raspeće» («Sexus», 1949, «Plexus», 1953 i «Nexus» 1960) u kojoj se, u manjem intenzitetu nego li u njegovim najpoznatijim djelima objavljenim tridesetih godina u Parizu, sublimira njegov bunt protiv učmale i licemjerne Amerike. Millerovi romani su bili zabranjeni u Americi gotovo trideset godina, što mu je osiguralo «underground» reputaciju sve dok Vrhovni sud SAD- a 1964. nije odbacio optužbe Državnog suda o opscenosti. Upravo su ova djela u američkoj književnosti započela otvaranje prema seksualnim temama, oslobađajući ih pravnih i društvenih ograničenja.
Likovna monografija Zlatka Kopljara «Mapiranje Tijela/Tijelom (1.)» objedinjuje umjetnički rad ovog umjetnika (performancei, video-radovi, foto-printovi) nastalih tijekom 90-ih godina u paradoksalnom suočenju mikro i makro politike aktualnog svijeta. Njegova mapiranja tijela/tijelom izvedena su na provokativan način u širokom dijapazonu prezentacije tjelesnih indeksiranja od bihevioralne ekspresivnosti do retoričke neekspresivnosti...
Zlatko Kopljar (Zenica, 1962) je studirao slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji a 1991. godine diplomirao je na odjelu slikarstva u klasi prof. Zottia. Slikar, performer, video-umjetnik. Izlagao na tridesetak samostalnih izložbi, kao i na mnogobrojnim skupnim predstavljanjima. Bio je hrvatski predstavnik na bijenalu u Sao Paolu 2004. Živi i radi u Zagrebu.