Michel Houellebecq : Karta i teritorij

Nagrada Goncourt uporno je izmicala Houellebecqu više od deset godina. Nije ju dobio za "Elementarne čestice"; za dlaku mu je izmakla s "Platformom"; u najužem izboru bio je s "Mogućnosti otoka", ali opet ništa. Goncourt je naposljetku stigao tek s "Kartom i teritorijem" (2010.).

Nije da su nagrade važne, nije da je to ono što se broji, ali zanimljivo je vidjeti što je to Houellebecq napravio s posljednim romanom, a da nije s prethodnima, gdje je to prošao s "Kartom i teritorijem", tamo gdje je zapinjao s tako bitnim romanima poput "Elementarnih čestica" i "Platforme".

Najkraće, prestao je pisati o seksu i seksualnim perverzijama (tek sramežljivo spominje ljepotu silikonskih sisa, te još poneko sjećanje na seks i seksualnu aktivnost); prestao je nekontrolirano vrijeđati pokojne klasike i živuće velikane (samo uzgredno spominje da je Picasso slab slikar); i možda najvažnije - uveo je u roman lik samog Houellebecqa, brutalno ga ubio (ritualna dekapitacija i uništavanje tijela kirurškim laserom), i zatim ga s neprikrivenom tronutošću sahranio u malenom dječjem lijesu (jer nije mnogo toga ovozemaljskog ostalo nakon masakra), u prisustvu Beigbedera, i malenog ali probranog broja žena s raznih strana svijeta.   

To bi smo mogli nazvati "formulom" koja je Houellebecqu donijela Goncourta: nema perverzija, nema vrijeđanja, i plus autorova glava na pladnju za sve one minule perverzije i minula vrijeđanja. No nije "Karta i teritorij" samo "formula", određena kombinacija umiranja libida i literarnog samoubojstva. U priči o likovnom umjetniku Jedu Martinu, fotografu auto-karata i slikaru ljudskih profesija, ima svakakve literarne robe.

Za početak tu je jedan bojler, koji se pojavljuje na samom početku romana, a kao lik ima značenje gotovo ravno Beigbederu i Houellebecqu, dvojici od tek nekolicine osoba s kojima je likovni umjetnik Jed Martin tokom života bio prisan; ili bolje reći s kojima je tokom života bio u međuljudskom kontaktu.

Houellebecq je već napisao mnoga ljubavna pisma automobilima, najčešće Audijima i Mercedesima, a poznat je i po neočekivano nježnim osjećajima spram benzinskih stanica. (U vrijeme svog posjeta Hrvatskoj Houellebecq je malo toga komentirao. Okruženje mu izgleda nije bilo poticajno. Nije se potrudio zapamtiti imena svojih pratitelja. Niti se činilo da mu je išta posebice privuklo pažnju. Tek na putu prema moru bard se malo razbudio. Prolazeći negdje kroz Gorski kotar, Liku ili Dalmaciju, Houellebecq je primjetio kako je izvanredno lijepa Tifonova benzinska crpka. Između svih krajolika, bezbroj puta opjevane „lijepe naše", pjesničko oko je zaiskrilo tek pred žutom benzinskom stanicom s crnom orlušinom.)

U "Sabranim pjesmama", uz spominjanje Mercedesa i benzinskih stanica, mogla se pronaći i jedna prava oda anorganskom - nagibnom vlaku. Pjesnik tu nije štedio niti tehničkih podataka niti poetskog naboja da bi opisao nagibni vlak Atlantique broj 6557. ("Između tisuću petsto i dvije tisuće ljudskih bića je zauzelo mjesta. Jurili smo 300 km/h prema rubu zapadnjačkog svijeta. I iznenada sam imao osjećaj (prolazili smo kroz noć ovijeni tišinom, ništa nije odavalo našu čudesnu brzinu; neonske su svjetiljke umjereno, blijedo i mrtvački svijetlile), iznenada sam imao osjećaj da nas ova duga čelična lađa nosi (neupadljivo, učinkovito, nježno) prema Kraljevstvu Tame, prema Dolini Sjene Smrti... Deset minuta kasnije, stigli smo u Auray.")

No nakon "Karte i teritorija" svi ti Audiji i Mercedesi, nagibni vlakovi i benzinske stanice, padaju u drugi plan pred starim, umirućim bojlerom. Usred zime jedan pariški bojler će ispustiti niz istih zvukova i prestati raditi. Temperatura u ateljeu Jeda Martina odmah će se početi spuštati prema nuli i likovni umjetnik biti će prisiljen pronaći vodoinstalatera spremnog popraviti kvar. Na vratima će se ubrzo popraviti nekakav Hrvat, znalački pokrenuti stari bojler, i usput umjetniku malo pričati o Hvaru (oko kojeg je Houellebecq gliserom obigravao tokom svog posjeta Hrvatskoj).

Uz povremene čudne zvukove bojler će nastaviti raditi i dulje no što je to majstor prognozirao. Na kraju, svog i bojlerovog puta, umjetnik će početi i razgovarati s bojlerom. Uređaj je polako umirao, proizvodeći sve raznolikije zvukove, a Jed je iščekivao trenutak kada će se cviljenje, brujanje i pištanje pretvoriti u artikulirani govor, kad će čovjek i bojler jedno drugome istresti dušu, u nedostatku nekog drugog ljudskog bića s kojim bi mogli razgovarati, u nedostatku nekog drugog bojlera s kojim bi mogli komunicirati. "Sve u svemu" završava Houellebecq, "to mu je bio najstariji drug".

Ova priča o druženju jednog povučenog umjetnika i jednog pištavog bojlera, kojom se više-manje otvara i zatvara "Karta i teritorij", ujedno je i emotivni klimaks romana: po svom intenzitetu iznad umjetnikovog odnosa s Audijem, a tek nešto niže od njega odnosa s ocem, ljubavnicom, i samim Houellebecqom.

"Karta i teritorij" nije veliki roman, ali je roman velikog pisca. Dvije linije romana, ona o Martinovoj umjetničkoj karijeri (ispočetka obilježenoj kartom i teritorijem, razlikom između stvarnosti i njenog prikaza), te ona s ubojstvom Houellebecqa, snažno vuku naprijed. Ta dva luka na kraju se spajaju u jedan, ne baš posebno intrigantni krimić, i jednu egzistenciju koja bez prave drame polako nestaje u ništavilu. 

Ali unutar tog romanesknog luka čitav je špalir esejističkih i poetskih skica: od priča o pogrebnim običajima, aerodromima, pomodnosti lagane hrane, autonomiji automobila (za pušače i vlasnike pasa auto je jedan od posljednjih prostora slobode), preko projekcija bliske budućnosti Francuske i Evrope (prosperitet kroz naseljavanje provincije bogatim i poduzetnički ambicioznim strancima), pa do dirljive priče o dugogodišnjem druženju jednog usamljenika i jednog tandrkavog stroja (koji zimi grije staračke kosti i krijepi dušu onako kako to može samo bojler).

Tko to može osim Houellebecqa?

Michel Houellebecq: "Karta i teritorij"
Prevela Marija Bašić

Litteris i VBZ, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )