Mirakul objavljuje "Judit" Sándora Máraija
Nakladnička kuća Mirakul ovih dana objavljuje još jedan prijevod mađarskog književnika Sándora Máraija - roman "Judit : tri lica jedne ljubavi". Hrvatska se publika već imala priliku upoznati s njegovim djelom, naime kod nas je objavljen jedan od njegovih velikih uspjeha, roman "Kad svijeće dogore" koji je nedavno postavljen na londonskoj kazališnoj sceni s Jeremyjem Ironsem u glavnoj ulozi, a očekuje se i skora ekranizacija pod redateljskom palicom Miloša Formana.
... Máraijev građanski svijet u Mađarskoj komunizam sovjetskog tipa isprva je samo nijekao, da bi potom i konačno ukinuo. No on se nije mogao odreći svoje misaone neovisnosti ni pokleknuti pred diktatom, pa se radije spakirao i zauvijek napustio zemlju. Boravio je kratko u Švicarskoj, zatim u Italiji, da bi se u pedesetima otisnuo u Ameriku, gdje je neko vrijeme živio u New Yorku, a trajno se nastanio u San Diegu. "Ako napustim ovaj kontinent, Europa će mi silno nedostajati. No ona mi je nedostajala već i u Europi. Sve je izgubljeno. Baš sve. I jezik, i dom, smisao rada, mladost." Međutim, ni tamo se nije priklonio emigrantskim književnim grupacijama, radije se povukao u svojevrsnu "unutarnju emigraciju".
Knjige Sádora Máraija nakon njegove emigracije 1948. nestale su s polica mađarskih knjižara. Ne samo zato što je ondašnja vlast naredila da domaći nakladnici ne smiju objavljivati Máraijeva djela, već i zato što ni on sam nije bio spreman na kompromise. U dnevničkoj bilješci stoji: "Neću dopustiti da se bilo što moje objavi u domovini sve dok su ruske okupacijske trupe tamo. A kad se one povuku, neka se kod kuće, uz međunarodni nadzor, održe demokratski i slobodni izbori. Dok se to ne dogodi, ne dopuštam objavljivanje ničega što sam ikad napisao." Okrutna igra sudbine nije dopustila da doživi ono za čim je žudio, jer si je nakon smrti supruge, a zatim i posinka, u veljači 1989. oduzeo život. Nakon književnikove smrti vlasnik Naklade Vörösváry u Torontu koji je ujedno bio ovlašten i za upravljanje Máraijevim autorskim pravima, dopustio je objavljivanje Máraijevih djela u domovini tek nakon što je o povlačenju sovjetskih snaga s prostora Mađarske bio sklopljen međunarodni ugovor. No u 27 kutija pomno zapakirana ostavština stigla je u Mađarsku tek 1997., i to kao plod intenzivne suradnje Mađarskog muzeja za književnost i Nakladnika Vörösváry.
Máraijev međunarodni uspjeh pokrenulo je talijansko izdanje "Svijeća", osobito kada je ta knjiga godine 1998. bila četvrta po broju prodanih primjeraka u Italiji, a predsjednik Naklade Adelphi ustvrdio da je Márai neophodan za razumijevanje 20. stoljeća. Od tada roman Kad svijeće dogore u visokim nakladama objavljuju ne samo na svjetskim jezicima, nego i na turskom, japanskom, pa čak i na baskijskom. Zanimljivo, izvan mađarskog jezičnog prostora objavljuju uglavnom Máraijeve romantičnije, lakše čitljive romane, dok "Dnevnici", "Zemlja, zemlja!" ili "Ispovjedi građanina", koje mađarsko čitateljstvo najviše cijeni, ostaju gotovo nepoznati. Máraija polako otkriva i njegov rodni grad Košice, djela mu se intenzivno prevode na slovački, a odnedavno su njegovim imenom nazvali komorno kazalište i školu, te otkrili mu spomenik...
(Sažetak iz članka objavljenog 6. travnja 2006. u listu Magyar Demokrata.)