Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 16.05.2014.

Moderna vremena Info - objavljeni razgovori u ožujku i travnju

Moramo priznati da je naše sudjelovanje kao suorganizatora manifestacije Noć knjige ostavilo malo traga i na našem portalu, tj. tu i tamo smo pritisnuti brojnim obvezama oko Noći nešto i propustili, pa to sada ispravljamo. I dalje se trudimo na portalu objaviti što veći broj razgovora, na različite teme s različitim sugovornicima/ama... pa vas podsjećamo na sve objavljene razgovore iz ožujka i travnja.

U međuvremenu smo već 5 novih razgovora objavili u provoj polovici svibnja, a SVE razgovore možete pratiti i putm RSS kanala Razgovori.

OŽUJAK - TRAVANJ 2014.


Saša Poljanec Borić: "Otuđivanje javnih dobara i tranzicija nisu isti procesi"
           
Tendencija poistovjećivanja tranzicije koja je u Hrvatskoj završila i procesa otuđivanja javnih dobara koji je u tijeku vodi na krivi politički kolosjek, koji će umanjiti mogućnost da se postojeći neodrživ društveni i politički proces nekritičnog smanjivanja javnog sektora preoblikuje.


Nebojša Lujanović: "Problem je što ne znamo zašto želimo to što želimo"
           
Književna povijest je prepuna rušenja starih i uspostavljanja novih autoriteta. Nije, dakle, problem u tome da nešto želimo, a nešto više ne želimo. Problem je što ne znamo zašto želimo to što želimo. To jest, nemamo stabilne i racionalno postavljene kriterije zašto čitamo to što čitamo. Zajedno s čitateljima, tu snose odgovornost akademska elita, mediji, izdavači i na kraju institucije koje su jedva dočekale tu rezignaciju i kaos da mogu skresati ionako bijedna sredstva kojima potpomažu nekomercijalnu kulturu.


Neven Antičević: "Jedino bogata nacija može održati normalno izdavaštvo"
           
Na jednom sastanku u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta jedan nas je državni dužnosnik prozvao "privatnicima". Bio sam šokiran i pitao sam ga kakav je to lenjinistički pristup u kojem smo mi kulaci... toliko je toga privatno u ovoj državi, ali negdje u svijesti državnih službenika još uvijek postoji ideja "privatnika" koji zarađuje i bogati se, i to kao da je sramotno. Kao da postoji stigma čovjeka koji stvara novac, koji zapošljava ljude, stvara dodatnu vrijednost, a onda još to radi u ovoj čistoj kulturi... zamislite.


Gordana Benić: "U doba faraona umjetničko djelo se smatralo živim bićem"
          
Nova sadržajnost u poeziji krije se u zonama neuhvatljivih vibracija, kada se čini da sve postaje podjednako pristupačno magiji i otkrivanju novih dimenzija. Znanstvenici su postali svjesni uznemirujućih ograničenosti ljudskih osjetila, a moja se poezija već odavno oslanja na optičke varke, zrake elektriciteta, promjene perspektive pokrenute određenom vrstom opsjena, tajnu i mističnu kartografiju kojom se premještaju događaji i slike najudaljenijih prostora u posve osobna sjećanja.


Maša Kolanović: "Vjerujem da mladi nisu kulturalni papci"
           
U Americi sam bila u različitim prigodama pa je ona tako drugačije izgledala iz turističke perspektive nego iz perspektive boravka na stipendiji kao što je i sama zemlja toliko heterogena da ju je teško provesti pod zajednički nazivnik. Prva zemlja kapitalizma i materijalnog blagostanja ima i onu drugu stranu bijede i siromaštva, ali s druge strane, naša je sredina pak miljama daleko od tolerancije različitih identiteta, primjerice rodnih, etničkih i rasnih, kakvu poznaje suvremena Amerika, barem njezini urbaniji dijelovi.


Renato Baretić i Petar Filipić: "Nema brige za budućnost pričanja priča!"
          
Kako je Pričigin rastao tako su se stjecala iskustva, širio se horizont ideja, nešto što je na početku bio problem to danas više nije, uglavnom, prošli smo razvojni put koji je u konačnici donio dobar rezultat. Naravno, bilo je aktivnosti koje ne bi ponovili ako bi imali današnju pamet. Ali, linearna uzlaznost postoji samo u teoriji. Društvene aktivnosti uvijek osciliraju. Važno je da u igri s nenultom sumom kakav je Pričigin uvijek ima više onih koji dobivaju od onih koji gube.


Nihad Hasanović: "Žene je puno teže presaditi u literaturu nego muškarce"
           
Naša literatura obiluje kojekakvim rospijama, ocvalim urbanim ljepoticama i babarogama čiji su karakteri klišeizirani i nisu deblji od rizle. Još bezveznije su junakinje romana koje su zapravo mužjaci zakamuflirani ženskim tijelom. Ima autora u čijim očima se cijeli svemir kupa samo u testosteronu. Oni jednostavno ne pišu o ženama. Ili ih guraju u kraj, što dalje od središnje priče, samo da ne bi imali posla s njima. I kao rezultat, imate te odrede tužnih, zamišljenih penisa u našoj književnoj produkciji, tu prozu koja zaudara na užeglu spermu.


Hrvoje Jurić: "Romantični sam anarhist, baš kao Rainer Werner Fassbinder"
          
Ljubav se tiče i nas kao ljudskih bića, i nas kao pripadnika određene zajednice, i nas kao osoba koje se svakodnevno upliću u odnose s drugim osobama. U svim tim obličjima, ljubav je danas u stalnoj opasnosti, traži se izgovore za ljubav, nalazi se supstitute za ljubav, ljubi se površno, ne ljubi se dubinski. Nažalost, na ljubav, čak i onu običnu, najobičniju, danas treba podsjećati, jer hiperinflacija i hipertrofija ljubavi u kapitalističko-medijskim derivatima zapravo je perverzija i izdaja ljubavi.


Saša Antić: "Sugestivna moć literature je vjerojatno jedna od najjačih droga"
           
Ne osjećam se odgovoran društvu koje mi ne odgovara. Odgovarala bi mi eventualno neka anarhija u svom humanističkom idealu i ako bi trebao biti nečemu odgovoran to je pravo svakoga da bude neodgovoran. Naravno, to se ne odnosi na bilo kakav oblik nasilja ili ugrožavanja pojedinca u njegovoj neodgovornosti. Osim toga odgovorna umjetnost mi je uglavnom dosadna. Umjetnost ne može dati nikakve društvene odgovore već samo pitanja tako da to implicira njenu neodgovornost, tako da je ustvari jedina odgovornost umjetnika ona koju ima prema umjetnosti.


César Aira: "Otkrio sam da sam pisac samo kad pišem"
           
Pišem stavljajući jednu za drugom stranice koje sam napisao u posljednja četiri ili tri mjeseca. Cjelina se izgradi sama od sebe. Autor mora zatvoriti oči i imati povjerenja. Ako se previše uključi, ako pokuša strogo kontrolirati, dobit će nešto konvencionalno i banalno. Naši životi su također nizovi nepovezanih i kontradiktornih činjenica koji završavaju oblikovajući harmoničnu figuru, u dobru ili u zlu. Mislim da je početnička pogreška htjeti ispričati priču. Dobre priče su one koje se rugaju našim pokušajima i nastaju nehotice, slučajnim susretom kišobrana i šivaće mašine na stolu za seciranje.


Alexandra Harris: "Virginia Woolf je prije svega bila velika radnica!"
          
Provela sam nekoliko luksuznih mjeseci pokušavajući pročitati po kronološkom redu sve što je Virginia Woolf napisala. To je bilo toliko iscrpljujuće zanimljivo da mi je bilo vrlo teško raditi bilo što drugo. Ona bi u jednom danu napisala toliko toga: tisuću riječi romana ujutro, vjerojatno, dugački i strašni zapis u dnevniku, tri ili četiri pisma popodne, nacrt eseja te bilješke kod čitanja uvečer. Možete vidjeti sliku kako se jedan dan pojavljuje, a drugi dan dobiva oblik pričvršćujući se na nove asocijacije. Teško je skinuti oči s toga.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –