Novi broj Art magazina Kontura
Pored uobičajenih rubrika - članaka o recentnim izložbama, prikaza, recenzija i eseja uz mnoštvo reprodukcija, tema novog broja Art magazina Kontura je POST-ESTETIKA. Problem post-estetike, o kojemu smo se odlučili pozabaviti u ovom broju "Konture", čini se više posljedicom nepostojanja pravog odgovora na pitanje “što je umjetnost” danas, nego li želje za uspostavljanjem novih estetskih kanona. Ovo potonje, kanoniziranje ili teorijsko usustavljanje estetskog iskustva u vremenu “umjetnosti poslije umjetnosti” (Donald Kuspit) ili “nove slike svijeta” (Žarko Paić) ionako više nije moguće, jer se proizvodnja umjetnosti u tolikoj mjeri pretopila u svakodnevno iskustvo života da teorija gotovo da više nema što tražiti u pitanjim estetike, umjetničke transcendencije, lijepog i ružnog.
Post-estetsko iskustvo umjetnosti puno je lakše sagledati iz perspektive konačnog ostvarenja utopija avangardi u fatalnoj identifikaciji svijeta umjetnosti i svijeta života. Zašto fatalnoj? Zato što ostvarenje ambicije, bez obzira prepoznajemo li ju kao utopijski umjetnički ideal ili kao socijalno-politički program, nužno vodi k spajanju partikularnih interesa umjetnika, publike i građana svijeta u univerzalnu težnju zajedničku svima.
O mogućim reperkusijama obnovljene kolektivne umjetničke akcije i perspektivi proizvodnje i tumačenja umjetnosti jezikom novog polit-umjetničkog žargona pročitajte u briljantnom razgovoru s pripadnicama kustoske udruge WHW kojeg je vodila suradnica "Konture" Ana Marija Koljanin. Dijametralno suprotnu vizuru budućnosti umjetnosti kao posljedice uključivanja umjetnika u društvenu pragmatiku koji u vlastitom autentičnom tumačenju svakodnevice ne vide mjesto umjetničkoj transcendenciji donosimo iz pera Donalda Kuspita. Njegova besprijekorna forenzička analiza tijela umjetnosti u neumitnom raspadanju daje odličan teorijski temelj razumijevanju različitih kolektivnih i participacijskih (post)estetskih inicijativa o kojima govore spomenute kustosice. Razlikuje ih, dakako, tumačenje njihovih posljedica. U tekstu Christopha Kihma "Participacijska estetika i jezik znakova" donosimo zanimljivu autorovu tezu da u konceptu "otvorenog djela" Umberta Eca iz šezdesetih godina dobar dio današnje angažirane umjetnosti prepoznaje vlastiti teorijski “pra-grijeh” i kreativno-politički alibij.
Naposljetku, urednica "Konture" Mirela Ramljak Purgar u rehabilitaciji društvene odgovornosti umjetnosti, ali ovoga puta kao "tijela" i kao "govora", dakle s one strane političkog, prepoznaje u najnovijem radu Kristine Leko održivi model suživota umjetnosti i društva danas.
Uredništvo Art magazina Kontura