P(op/rock)jesme inspirirane literaturom: Jacques Brel - 'La Quete'
"Još u djetinjstvu volio sam Don Quijotea. Svi smo mi više ili manje Don Quijote. Ja sam u svakom slučaju. Cervantes je bio avanturista. Volim avanturiste. Volim takve ljude, koji žele ići do kraja svojih nadanja. Cervantes je bio hrabar, napredan. Bio je protiv inkvizicije i ropstva. Govorio je otvoreno. U njegovo doba to je bilo više nego hrabrost. To je bila ludost. Zbog toga bio je nekoliko puta u zatvoru. U ratu je izgubio ruku u bici kod Lepantea. Kada je napisao Don Quijotea bio je jednoruk. Ne zna se mnogo o njemu, ali sve što je poznato - uznemirava me.
To nije bio pisac, zatvoren u sobi, gdje je malo-pomalo stvarao svoje djelo. To je bio čovjek, koji do života nije držao ozbiljno. Napisao je Don Quijotea, jer je trebao novac. Međutim, ta opsjednutost avanturom prožela je njegovu ličnost tako duboko, da je bio sve manje ciničan. Ludost Don Quijotea postala je njegova vlastita. To je bila luda vjernost prema samom sebi. Takva ludost, koja je nalikovala istinskoj mudrosti".
Ova rječita studija objavljena u listu "Les nouvelles litteraires" pojasnila je Brelovu privrženost, koja je kulminirala grozničavim radom. Dobivši dozvolu od autorskog trija, preradio je libreto i napisao posve nove tekstove pjesama na francuskom jeziku.
Proba za probom. Dan za danom. Mjesec za mjesecom. Val za valom ... Ustalasao se Bruxelles. Od premijere, 4. listopada 1968. punih 35 dana od 13 do 19 sati "Theatre Royal de la Monnaie" bio je hram hodočasnika, neke nove vjere, nekih starih uvjerenja.
Idealizam, sloboda, bratstvo, poezija - pojmovi zakržljali u svijetu tehnoloških i materijalističkih prestiža, zazvučali su gordo, uzvišeno...
Vitez tužnog lika, dječačkog srca, sa zbirom meridijana u pogledu, uzdigao se do vikara nedostižnih krajnosti - nježnosti i mudrosti. "Brel, savršen kao glumac jedne izvanredne predstave, praktički nosi cijeli spektakl na svojim ramenima. On izražava 'donkihotizam' svojim cjelokupnim divljenjem, dostojanstvom i vjerovanjem" - zabilježio je Jacques Stehman u briselskom "Le soir" od 6. X 1968. Ne izmiču niti komparacije s originalnom, prvotnom postavkom. Američki časopis "Variety" od 13. XI 1968. bilježi: "Belgijsko-francuska verzija ravna je originalu, ako ne i bolja. Ona je luđa, nježnija" ... i apostrofira "Brel ne igra Don Quijotea, on to i jest".
(ulomak iz knjige "Brel" Zvonka Penovića, 1986.)
Prema Cervantesovom klasiku "Bistri vitez Don Quijote od Manche" na Broadwayju je 1965. postavljen mjuzikl "Čovjek iz La Manche" (glazba Mitch Leigh, tekstovi Joe Darion), a karizmatični Jacques Brel svoju je adaptaciju mjuzikla postavio na scenu 1968. godine u Parizu. Pjesma "The Impossible Dream" (La Quete) postala je zaštitini znak mjuzikla, a Brelova verzija (igrao je naslovnu ulogu) jedna je od onih od kojih prolaze trnci.
***
Miguel de Cervantes Saavedra (Alcala de Henares, 29. rujna 1547. - Madrid, 23. travnja 1616.) najveći je španjolski književnik te jedan najvećih pisaca svjetske književnosti uopće. Stvorio je golemo književno djelo, ali je napoznatiji po besmrtnom liku Don Quijotea. Živio je nesređen, oskudan i avanturistički život te je usprkos slavi umro u siromaštvu.