Polemički tonovi oko Jergovićeve nagrade
Miljenko Jergović prošle je subote jednoglasnom odlukom žirija 7. književnih susreta "Cum grano salis" u Tuzli proglašen dobitnikom nagrade "Meša Selimović" za najbolji roman ("Ruta Tannenbaum") objavljen u 2006. godini na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, a u konkurenciji romana "Elijahova stolica" Igora Štiksa, "Sin" Andreja Nikolaidisa, "Komo" Srđana Valjarevića i "Psi i klaunovi" Josipa Mlakića.
No, kako to s nagradama obično biva, u medijima su se pojavili i prvi disonantni tonovi, ocjene da Jergović nije zaslužio ovogodišnju nagradu. Kako prenosi jedan od najpopularnijih hrvatskih blogova Knjiški moljac, na internet portalu Književnost.org osvanuo je polemički tekst-izdavačka recenzija Jergovićevog romana iz pera Dunje Melčić, hrvatske povjesničarke, filozofkinje, sociologinje, publicistice i prevoditeljice nastanjene u Frankfurtu, a koja je prošle godine svojim usputnim komentarima o knjizi Slavenke Drakulić "Oni ne bi ni mrava zgazili" izazvala i reakciju Nenada Popovića, urednika u nakladničkoj kući Durieux.
Bilo kako bilo, nakon čitanja (pre)opširnog teksta Dunje Melčić pokazuje se kako je dotična poprilično razočarana Jergovićevim romanom, pa nakon opsežne negativno intonirane analize romana, u dodatku Melčićeva konstatira i sljedeće: "Mene je naime ovo Jergovićevo djelo na neki način osobno razočaralo. Taj lični aspekt stoji u vezi s tim što sam Jergovićeve tekstove (u hrvatskim medijima) zapazila rano i objavila neke od njih u prijevodu još ranih 90ih (npr. u Frankfurter Allgemeine Zeitung, 12. 05. 1993, a i prije u manje poznatim medijima), predstavljajući ga kao pripovjedačkog talenta i nadu za bosansku literaturu. Bojim se da mladi Jergović nije imao baš najbolje savjetnike u Zagrebu, pa svoj književni profil nije izgradio sukladno svojim potencijalima. Za nadati se je da će nakon ovog estetskog promašaja naći ponovno put ka svojim izvornim temama i zrelom pripovjedačkom stilu."
Naravno, zanimljivo je i pročitati i komentare posjetitelja bloga Knjiški moljac, od kojih su neki jedva dočekali da sa malo naslade tekstom koji "detronizira" Jergovićevo inače visoko mjesto u hrvatskoj suvremenoj književnosti, no to je na blogovima ionako česta pojava, pogotovo kada su komentari anonimni.
A da se malo čuje i "druga strana", eto što je prije godinu dana o Jergovićevom romanu napisala književna kritičarka Jagna Pogačnik: "Jergović je, dakle, napisao još jedan roman 'velike' teme kakvima je inače sklon, a njegova priča o nesretnoj sudbini Rute Tannenbaum svakako je najpolemičnija, pa i najprovokativnija od svih njegovih dosadašnjih 'velikih' priča. Prije svega zbog kritičkog prikaza predratnog i ratnog Zagreba, ali i odnosa Hrvata i Židova, što je još uvijek i u bilo kakvoj literarnoj varijanti jedna od vrućih hrvatskih tema. (...) Odlična priča o Ruti Tannenbaum, koja je mogla biti i priča o Lei Deutsch, ali i o nekoj drugoj tragičnoj umjetničkoj i ljudskoj sudbini kakvima obiluje povijest naših gluposti, majstorski je rekonstruirala jedno vrijeme i jedan prostor, iako s primjetnom pozicijom nekoga tko o njemu pripovijeda 'izvana', ali i - ako je to više uopće potrebno reći - još jednom potvrdila Jergovićev pripovjedački talent čija nas magija pripovijedanja uvlači u priču, čak i ako se protiv toga borimo."
Ipak, možda bi bilo najbolje da vlastito mišljenje formirate sami i pročitate "Rutu Tannenbaum".