Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 26.10.2012.

Preminuo poznati hrvatski književnik Joža Horvat (1915. - 2012.)

Pristigla nam je tužna obavijest iz Hrvatskog društva pisaca da je 26. listopada 2012. preminuo poznati hrvatski prozaist, putopisac, filmski scenarist i dramski pisac Joža Horvat.

Prenosimo biografiju Jože Horvata iz Hrvatskog biografskog leksikona (Leksikografski zavod Miroslava Krleže, online izdanje):


Joža Horvat, prozaist, putopisac, filmski scenarist i dramski pisac (Kotoriba, 10. III. 1915). Osnovnu školu završio u Kotoribi, a srednju u Zagrebu (1936). U gimnazijskim danima uključio se u polit. život kao član SKOJ-a. Studirati je započeo 1937. na Agronomskom fakultetu, ali iste godine prešao na Filozofski fakultet gdje je upisao pedagogiju, filozofiju i književnost. Posljednje dvije godine studija radio kao odgajatelj u Sljepačkom zavodu u Zagrebu. Kao apsolvent, u studenome 1941. otišao u partizane, gdje je obavljao dužnosti polit. komesara; 1944. dodijeljen je redakciji lista Naprijed.

Od 1945. bio je član redakcije časopisa Republika, 1946-47. direktor Nakladnog zavoda Hrvatske, dramaturg u Jadran-filmu (1948) i tajnik DKH (1948-52). Tijekom 1950. kraće vrijeme boravio je u Beogradu u redakciji Književnih novina. God. 1953-63. bio je glavni tajnik MH. Nakon što je 1965-67. jedrenjakom Besa oplovio svijet, živio je u Zagrebu kao profesionalni književnik i pripremao svoje putovanje jedrenjakom Modra lasta (1973-75). God. 1991. na Baniji se uključio u Domovinski rat.


Na stranicama knjiž. časopisa pojavio se na kraju gimnazijskog školovanja: humoresku Mobilizacija protiv nepismenosti objavio je 1937. u zagrebačkom Književniku, a za vrijeme studija objavljivao je povremeno u listovima Novi student i Hrvatski učiteljski dom, potpisujući se pseudonimom H-g. Prvo mu je poznatije djelo dnevnički strukturiran roman Sedmi be (1939), koji je napisao »u znak protesta spram svega što sam doživio u srednjoj školi«, koji je odmah po izlasku bio zabranjen. Crtice i pripovijesti, nastale tijekom II. svj. rata, u kojima donosi likove malih ljudi, u ratnom kovitlacu često dignute na pov. razinu, kao u potresnoj pripovijesti Zapisi o smrti Petra Arbutine, nerijetko su obogaćene osjećajem za humor i dubokim humanizmom. U prvim poratnim godinama okušao se i u dramskom i radiodramskom žanru (Sedam domobrana, Prst pred nosom, Rasprodaja savjesti i dr.).

U tom razdoblju djeluje i kao filmski scenarist: Zastava (1949) te zbog »ode malograđanštini« zabranjeni Ciguli Miguli (1952), oba u režiji B. Marjanovića. Ratnu tematiku Horvat zaključuje romanom Mačak pod šljemom* (1962). Donoseći mozaik anegdotskih zgoda Ilije Kapare, simpatičnog antiheroja koji povezuje epizode u romanesknu cjelinu, Horvat daje opću sliku zbivanja u partizanskom ratovanju u toploj humorističkoj maniri.

Svoj odnos prema prirodi kao neograničenu prostoru čovjekove slobode donosi u romanu Ni san, ni java (1958), koji je poslije objavljen pod naslovom Crvena lisica (1985). Na prvi pogled banalna fabula (lov na jelena) samo je okvir u kojem se »događa« nešto drugo: suptilna analiza ličnosti u opstojnosti života i neograničene slobode u prirodnom ambijentu, dok se ratna tematika može očitavati na simboličkoj razini.

Najveći broj čitatelja osvojio je Horvat kao putopisac. Oplovivši u dva navrata svijet, pisao je putopisnu prozu u formi brodskog dnevnika. Besa* (1973) nije samo dvogodišnji brodski zapis o putovanju, nego knjiž. odjek prijeđenoga puta i piščeva potvrda sama sebe u sukobu sa životnim preprekama; ti dnevnički zapisi dobivaju svojstva univerzalnog iskaza o odnosu čovjeka i prirode.

Nakon Bese napisao je - opet s temom mora - dva romana puna poetskih opservacija, koje podjednako čitaju i mladi i stari: Operacija »Stonoga« (1982) i Waitapu* (1984). Waitapu je remek-djelo; misao iz jedne od njegovih »morskih« priča kako su »more i šume trajni izvori pričina i bajki« mogla bi biti moto čudesno razigranoj knjizi o dječaku Iteu i njegovoj želji da dosegne Waitapu (Wa i Tapu su otoci) - u biti nepoznatu, istodobno stvarnu i imaginarnu tajnovitu crtu na moru, nepoznanicu i slutnju, zabranu i prokletstvo - a sve u želji da prelaskom preko te crte dosegne potpunu slobodu. Waitapu je svojevrstan sažetak Horvatove životne filozofije, predočene u simboličkom romanu koji prikazuje bezgranične bajkovite prostore i simboliku odnosa čovjeka i prirode, njihovu uzajamnu povezanost, zajedništvo stvarno doživljenog i izmaštanog, realnog i fiktivnog. Prema knjizi je 1987. snimljena televizijska serija u produkciji RTV Slovenije.

Svoj raznolik knjiž. opus Horvat je okrunio knjigom Molitva prije plovidbe (1995), koju nije jednostavno žanrovski odrediti. U površinskom sloju ta putopisna retrospektiva autorovih plovidbi jedrenjacima Modra lasta i Marko umjetnički se uobličuje u niz žanrovskih oblika: od esejističkih, gotovo filoz. razmatranja o temeljnim pitanjima egzistencije, osmišljenih u doživljaju mora kao praiskona života, preko dramatičnih opisa čovjekova sukoba s prirodom, do izrazito lirskih epizoda, anegdota, legendi i, posebno, susreta s raznim »oriđinalima«, »morskim vukovima«.

Radi se o proznom tekstu koji i svojom hibridnom strukturom umjetnički snažno govori o nesvakidašnjem životnom putu, nabijenom dramatskim emocionalnim intenzitetima. Kasni romani, namijenjeni mladima, Dupin Dirk i Lijena kobila (1997) te Svjetionik (2000) aktualiziraju motiv susreta čovjeka i prirode. Horvatov knjiž. opus djelo je samosvojna pisca koji se svojim stvaralačkim potencijalom posve sam, bez izravna ugledanja na uzore ili stilske komplekse, probijao u kontekst hrv. književnosti druge pol. XX. st. u širokom luku, od realističke naracije do posve moderno koncipirane proze. God. 2005. objavio je autobiografiju Svjedok prolaznosti.


DJELA: Sedmi be, Zagreb 1939; Za pobjedu, Zagreb 1945; Sedam domobrana, Zagreb 1946; Prst pred nosom, Zagreb 1947; Zapisi o smrti Petra Arbutine, Zagreb 1948; Zapisi, Zagreb 1951; Šuma i snovi, Zagreb 1953; Rasprodaja savjesti, Beograd 1957; Ni san, ni java, Zagreb 1958; Mačak pod šljemom, Zagreb 1962; Besa, Zagreb 1973; Izabrana djela, PSHK, knj. 140, Zagreb 1977; Operacija »Stonoga«, Zagreb 1982; Waitapu, Zagreb 1984; Nepovratan život, Zagreb 1985; Piloti pučina, Zagreb 1985; Ciguli Miguli, Zagreb 1989; Molitva prije plovidbe, Zagreb 1995; Dupin Dirk i Lijena kobila, Zagreb 1997; Zvjezdane dubine, Zagreb 1999; Svjetionik, Zagreb 2000; Svjetionik, Zagreb 2000; Svjedok prolaznosti, Zagreb 2005; Izabrana djela, I-X, Zagreb 2003-07.

LIT.: Ð. Šnajder, Novelistika Jože Horvata, Republika, 1962, 5; J. Hekman, Plodonosno oživotvorenje jednog sna, ibid., 1974, 1-2; Ž. Jeličić, Joža Horvat, u knj. J. Horvat, Izabrana djela, PSHK, knj. 140, Zagreb 1977; B. Donat, Waitapu ili mitska priča protiv zabrana i granica, Odjek, Sarajevo 1985; V. Visković, Lov kao univerzalna metafora, Forum, 1986, 3-4; S. Hranjec, Književno djelo Jože Horvata, Čakovec 1989; M. Šicel, Joža Horvat ili zvijezde u moru, u knj. J. Horvat, Zvjezdane dubine, Zagreb 1999; Ð. Mačković, Glasovi kritike, ibid.; D Zalar, Smrt u djelu tri hrvatska i jednog inozemnog fantastičara, u knj. Tabu teme u književnosti za djecu i mladež (zbornik), Zagreb 2002; K. Nemec, Povijest hrvatskog romana, III, Zagreb 2003; D Težak, Očitavanje »Svjetionika« Jože Horvata kao djela visoke fantastike, Učitelj, Čakovec 2007, 7.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –