Pričaonica kraj saonica: 5 razloga zbog kojih djetetu treba čitati i pričati priče

Održava se
15.12.2018. u 11h

Slušanje je jedna od govornih djelatnosti s kojom se dijete prvo susreće. Zvukovi i riječi koje čuje već po rođenju s vremenom tvore djetetov svijet i u njega usađuju imanentnu gramatiku. No slušanje priča ima posebnu ulogu u dječjem životu. Priče su nezamjenjiv dio svakog odrastanja te imaju mnogostruku ulogu u formiranju osobnosti i razvoju svih aspekata djeteta. 

Zato knjižarski lanac Hoću knjigu tijekom ovog razdoblja posvećuje posebnu pažnju čitanju i pričanju priča najmlađima. 15. prosinca (ili 5. siječnja) u zagrebačkom Megastoreu Hoću knjigu u Bogovićevoj 7 održat će se besplatna „Pričaonica kraj saonica“ pod vodstvom profesorice hrvatskog jezika Tatjane Barat. 

Uz pomoć voditeljice djeca će uroniti u čarobnu snježnu zemlju u kojoj se smjestio jedan sasvim poseban snjegović. Nije mu bilo ni na kraj pameti da postoji nešto što se zove proljeće i da bi njegovom osmijehu mogao doći kraj. No snjegoviću je pala na pamet jedna odlična ideja. O čemu je točno riječ, vaša djeca mogu saznati na spomenutoj radionici, a osim što će slušati priče, govorit će i o važnosti izražavanja osjećaja te napraviti i pravog malog snjegovića kojeg sunčeve zrake neće otopiti i koji će zauzeti važno mjesto u dramatizaciji priče. 

Zašto je važno djeci čitati i pričati priče, pojašnjava voditeljica radionice: „Čitanje ili pričanje priča iznimno je važno za stvaranje obostrane komunikacije između roditelja i djeteta. U trenutku kada dijete sluša bilo čitanje ili pričanje priče, što su dva različita pojma, osjeća povezanost s osobom koja mu čita. Odjeća se zaštićeno i posvećeno je isključivo svijetu likova i priče“, govori Tatjana Barat koja navodi pet vrlo važnih prednosti čitanja i pričanja priča. 

1. Razvoj komunikacije 
Kao što je spomenuto u uvodu, slušanje je prva jezična aktivnost s kojom se djeca susreću, mnogo prije nego što su naučili govoriti. Upravo putem slušanja priča dijete obogaćuje svoj rječnik i stvara vezu između glasova i značenja riječi. Kada sluša roditeljev glas, dijete uči kako se pojedina riječ treba izreći i što ona označava. Osim toga, redovitim slušanjem priča djetetu sve više u podsvijest ulazi određeni rječnik. Primjerice, ako mu se često čitaju priče vezane uz godišnja doba, dijete će s vremenom vrlo lako prepoznati koje su radnje vezane uz koje doba. Tako će biti potaknuto i samo govoriti o njima i kada knjiga ne bude na vidiku. 

2. Razumijevanje osjećaja 
Edukativne slikovnice i priče vrlo često govore i o osjećajima koji su sastavni dio dječjeg života. Redovito su njima iskazani osnovni ljudski osjećaji poput sreće ili tuge, a putem likova djetetu je lakše razumjeti ih. Kada se usredotoči na određenog lika koji proživljava razdoblja tuge, dijete se neće osjećati kao da je ono samo izloženo, nego će o osjećajima slušati putem dogodovština likova. Lakše mu je nakon čitanja razgovarati o tome što je, primjerice, lik doživio u vrtiću, nego ono samo. No to će mu pomoći da se s vremenom i samo otvori i lakše razumije i izražava svoje osjećaje. 

3. Razvijanje usredotočenosti na neku radnju
Svako čitanje ili pričanje priče traje određeni vremenski period (no nije preporučljivo više od 10 do 15 munuta u komadu), što od djeteta zahtijeva učenje usredotočenosti na određenu radnju. Tijekom slušanja priče dijete će naučiti kako biti prisutno i kako zaista čuti priču, bez da se pritom igra igračkama, gnjavi kućnog ljubimca ili nešto treće. Dakako, proces učenja će potrajati, no upravo će mu to u kasnijem djetinjstvu pomoći u razvijanju usredotočenosti na bilo koju radnju, kako u školi, tako i izvan nje. 

4. Poticanje kritičkog mišljenja 
Dijete od najranije dobi treba učiti kritičkom mišljenju. Priče su odličan način na koji se to može postići putem razgovora o pročitanom tekstu. Nakon svakog čitanja ili pričanja priče potrebno je s djetetom razgovarati o njezinom sadržaju i o postupcima likova. Pritom je važno postavljati pitanja otvorenog tipa, odnosno ona koja traže odgovor koji nadilazi jednostavnu potvrdu ili negaciju. 

5. Poticanje mašte 
U konačnici, slušanje priča snažno potiče razvijanje dječje mašte. Likovi u pričama i bajkama u sebi imaju dozu fantastičnosti, što će dijete potaknuti da i samo istražuje granice mogućeg. Osim toga, nakon slušanja priče djetetu možete ponuditi i druge aktivnosti koje će od njega nužno zahtijevati korištenje mašte i moždanih stanica. Primjerice, možete mu zadati da nacrta određeni lik iz priče, da razmisli o tome kako bi promijenilo kraj priče ili dodalo novi lik u nju ili pak ga možete potaknuti i da za ostatak obitelji pripremi pravu malu dramatizaciju priče, odnosno igrokaz na temelju priče. 

"Pričaonica kraj saonica“ vodi na putovanje snježnom zemljom, pustolovinama istraživanja vlastitih osjećaja i smišljanja pravih malih igrokaza. Namijenjena je djeci od 6 do 11 godina, a svoje mališane možete prijaviti putem ove poveznice.

Izvor: Hoću knjigu