Razgovor o knjigama 'Papina kći' Darija Foa i 'Adua' Igiabe Scego
Održava se
20.10.2020. u 20h
20.10.2020. u 20h
Promocija knjiga "Papina kći" Darija Foa i "Adua" Igiabe Scego (Naklada Ljevak, 2020.) održat će se u utorak 20. listopada u 20 sati, u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu (Krvavi most 2).
Na promociji će sudjelovati Anda Bukvić Pažin i Tatjana Peruško, a razgovor će moderirati Ivana Bodrožić.
"Papina kći" Darija Foa, jednog od klasika talijanske i svjetske književnosti te "Adua" talijanske autorice mlađe generacije somalijskog porijekla Igiabe Scego spajaju talijansku povijest i suvremenost iz perspektive snažnih ženskih likova koje su suočene s brojnim preprekama i nerazumijevanjem okoline.
Dario Fo u svojem prvom romanu "Papina kći" kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.
Adua Igiabe Scego govori o djevojci koja 1970-ih napušta Somaliju kako bi se oslobodila željeznog stiska hladnog oca i ostvarila svoj glumački san. Selidba u Italiju predstavlja avanturu, novi svijet i električni naboj mogućnosti, ali njezin san se vrlo brzo pretvara u noćnu moru kad je bračni par producenata uzme pod svoje okrilje i krene iskorištavati. Adua isprepliće tri fabularne linije koje se protežu kroz osam desetljeća – Aduine obiteljske i zavičajne povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Druge dvije niti uključuju i talijansko doba kolonizacije istočne Afrike, suvremenost i sad već kroničnu migrantsku krizu kojoj se ne nazire kraj.
Prijevod obje knjige potpisuje Ita Kovač.
Papina kći
- Prijevod: Ita Kovač
- Naklada Ljevak 02/2020.
- 247 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789533553757
'Papina kći' bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa. Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu.