"Papina kći" prvi je roman velikoga talijanskog dramskog pisca, kazalištarca i političkog aktivista, nobelovca Darija Foa. Njime je, uz roman "Kristina Švedska" (Naklada Ljevak, 2018.), Fo napravio zaokret prema fikcionalnoj prozi i pozabavio se životom dviju utjecajnih žena zapadne kulture. "Papina kći" bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa.

Opsegom nevelik, roman voluminoznost zadobiva bogatstvom povijesnih referenci i zaigranim varijacijama izraza koje se kreću od ironije do groteske, od visokoparnoga teatralnog diskursa do razgovornog stila. Autor kao na velikoj kazališnoj pozornici, u teatru svijeta, vrti bezbroj imena, titula, premreženih loza, prikazuje bezbroj političkih i društvenih interesa, sukoba i bitaka, i sve to čini ispreplićući povijesno, biografsko i izmaštano te miješajući eliptične skokove, detaljizirane sitne epizode i lepršave dijaloške prizore, koji odišu nepatvorenim kazališnim majstorstvom.
 
Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.

Dario Fo (1926. – 2016.) bio je cijenjen talijanski dramski pisac, romanopisac, scenograf, redatelj, glumac, slikar i politički aktivist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1997. godine. Šezdesetih godina prošloga stoljeća povezuje se s borbenom ljevicom, a 1968. napušta službene kazališne institucije, kako bi osnovao družinu „Nova scena“ (Nuova Scena), koja obnavlja tradiciju pučkoga teatra. Sedamdesetih godina osniva kazališnu komunu, s kojom provodi projekt angažiranog teatra, uključujući iskustva srednjovjekovnih misterija, komedije dell’arte, lutkarstva i kabaretsko-revijalnih oblika.

Autor je osamdesetak kazališnih djela, od kojih su najpoznatija "Smiješni misterij" (1969.), "Slučajna smrt jednog anarhista" (1970.), "Bum, bum! Tko je? Policija!" (1972.) i "Nećemo platiti, nećemo platiti!" (1974.). Potkraj života završio je i dvije hvaljene romansirane biografije o ženama koje su obilježile povijest: uz roman o Kristini Švedskoj (Quasi per caso una donna: Cristina di Svezia, 2017.), napisao je i djelo "La Figlia del Papa" (Papina kći, 2014.) u kojem je glavna junakinja Lucrezia Borgia.

Djela su mu prevedena na tridesetak jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.