Što ako Homerovi epovi nisu jedine drevne priče o Trojanskom ratu? U djelu "Ničiji sin" Yann Martel sastavlja novu legendu: Psoadu, starogrčki ep u slobodnom stihu koji prati sina kozara, Psoasa iz Mideje, koji ostavlja svoju ženu i obitelj kako bi se borio kod Troje.

Za razliku od priče o slavnom junaku Trojanskog rata Odiseju, ova priča običnog čovjeka izgubljena je u vremenu – sve dok Harlow Donne, kanadski klasičar koji je ostavio svoju ženu i kćer kako bi u Oxfordu proučavao drevne papiruse, ne otkrije njezine ostatke gotovo trideset stoljeća kasnije. Kao prevoditelj i tumač Psoade, Harlow posvećuje ep svojoj kćeri Helen. Pod njegovim pogledom, u drevnom tekstu pojavljuje se osobna poruka njegovu voljenom djetetu, poput palimpsesta.

Unatoč tisućama godina i stotinama kilometara koji dijele Psoasa, Odiseja i Agamemnona od Harlowa, nit se nije pokidala, ona ostaje: univerzalna pjesma o nostalgiji i žaljenju, ljubavi, ambiciji i tuzi.

"Ničiji sin" čitatelja vodi od Troje do dvorana Oxforda, od klasičnog do suvremenog, od drevnih stihova do modernih fusnota. To je briljantno majstorsko djelo o mitu i povijesti koje istražuje kako priče postaju činjenice i o cijeni koju plaćamo da bismo ih podijelili.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.