Nitko ne zna zašto je Gost doputovao u Vaim, i to u hotel Vaim, čija dominantna vlasnica Brita, jedina hotelska stanovnica, tvrdi da ga poznaje. Gost upoznaje život na selu i shvaća da je Vaim posebno mjesto. Susreće lokalnog trgovca i mornara, večera u restoranu, koji je također u Britinom vlasništvu. Zatim mu počinju nestajati stvari: njegov novi štap za ribolov, njegov novčanik, njegova torba i ključevi od auta. Gost više ne može plaćati račune i prihvaća da se njegov boravak pretvara u nerazmrsiv čvor dugova.

Prožet crnim humorom i mističnim realizmom, "Hotel Vaim" se može čitati samostalno ili kao dio labavog triptiha. U ovom čarobnom i tragikomičnom romanu svijet je zarobljen između stvarnog i natprirodnog i u njemu ništa nije onako kako se čini. Dinamičan i uznemirujuć, ovaj je roman novi je umjetnički zaokret norveškog nobelovca.

* Prvi u najavljenoj romanesknoj trilogiji o izmišljenom gradiću, roman "Vaim" bio je ujedno i prvi Fosseov roman nakon Nobelove nagrade koju je dobio 2023. godine. Roman je podijeljen u tri dijela, u kojima svaki lik pripovijeda svoju verziju događaja, a "Hotel Vaim" drugi je dio Fosseove Vaim trilogije.

Očaravajuća mala basna o trpljenju, milosti i sudbini... mnogo je toga zadivljujuće u Fosseovoj ritmičnoj prozi, humoru i iznimnom osjećaju za sveobuhvatnu neobičnost života.
Toby Lichtig, The Wall Street Journal

Fosseova neustrašiva i profinjena poetika savršeno prianja uz složene ljudske istine.
Eimear McBride, The Observer

Jon Fosse (1959), dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Studirao je komparatistiku i predavao na Akademiji za kreativno pisanje u Hordalandu.

Godine 1983. objavio je roman "Crveno, crno" (Raudt, svart), zatim slijede romani, zbirke pjesama, eseji i knjige za djecu. Godine 1994. u Nacionalnom kazalištu u Bergenu praizveden je njegov prvi kazališni komad "I rastati se nećemo nikada" (Og aldri skal vi skiljast), a zatim slijede drame "Ime" (Namnet, 1995), za koju je nagrađen Ibsenovom nagradom, te "Ljetni dan" (Ein sommars dag, 1999) i "San o jeseni" (Draum om hausten, 1999). Napisao je više od 40 drama koje su prevedene na 50 jezika. Romani su mu prevedeni su na više od 20 jezika.

Godine 2000. dodijeljena mu je glavna nordijska kazališna nagrada, a za roman "Melankolija" (Melancholia, 1995/1996) Melsomova nagrada. Za budući književni rad norveška mu je država dodijelila doživotnu stipendiju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.