Na početku romana "To je Ales" Signe vidi sebe kako prije dvadeset godina stoji pored prozora i čeka svog supruga Alesa, koji je isplovio na otvoreno more i više se nikada nije vratio. Signe živi u maloj kući iznad fjorda, leži na klupi, gleda u strop, ponekad u prozor, i sjeća se kako je Ales postajao sve tiši i čudniji prije nego što je zauvijek nestao. Njezina čežnja za mužem povremeno klizne u vizije i Signe „vidi” kroz prazno i bolno sjećanje Alesa i pretke koji su prije živjeli u istoj kući.

Pričajući iz više različitih perspektiva, Fosse u romanu "To je Ales" ne mari za kronologiju. Gotovo neprekinut u svom narativnom stilu, govori poput glasa iz podsvijesti koji ne želi proniknuti u ljudske tajne, već traga za autentičnim ljudskim iskustvima. Svi ti trenuci u vremenu u ovoj halucinantnoj prozi nastanjuju isti prostor: duhovi prošlosti sudaraju se sa slikama iz snova, s iskustvom žalovanja i smrti, sjećanjima koja se stapaju u vremenu, u dugoj molitvi o nedokučivosti ljudske sudbine. Stoga se ova knjiga i čita kao meditacija ili spoznaja u kojoj pisac želi oslikati osjećaje, stvoriti unutarnje slike i raspoloženja daleko od uobičajenih književnih klišeja.

Riječ je, dakle, o knjizi u najboljoj tradiciji velikih književnih meditacija o braku, ljubavi, smrti i ljudskoj sudbini.

Jon Fosse (1959), dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Studirao je komparatistiku i predavao na Akademiji za kreativno pisanje u Hordalandu.

Godine 1983. objavio je roman "Crveno, crno" (Raudt, svart), zatim slijede romani, zbirke pjesama, eseji i knjige za djecu. Godine 1994. u Nacionalnom kazalištu u Bergenu praizveden je njegov prvi kazališni komad "I rastati se nećemo nikada" (Og aldri skal vi skiljast), a zatim slijede drame "Ime" (Namnet, 1995), za koju je nagrađen Ibsenovom nagradom, te "Ljetni dan" (Ein sommars dag, 1999) i "San o jeseni" (Draum om hausten, 1999). Napisao je više od 40 drama koje su prevedene na 50 jezika. Romani su mu prevedeni su na više od 20 jezika.

Godine 2000. dodijeljena mu je glavna nordijska kazališna nagrada, a za roman "Melankolija" (Melancholia, 1995/1996) Melsomova nagrada. Za budući književni rad norveška mu je država dodijelila doživotnu stipendiju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.