Knjiga "Hodanje- poglavlja iz kulturne povijesti" Dubravke Zima nastala je iz potrebe da se pokuša artikulirati hrvatski prinos u kontekstu povijesti hodanja, te iz ambicije potaknute studijom Rebecce Solnit "Lutalaštvo – povijest hodanja". Hodanje se u knjizi promatra kao činjenica kulturne povijesti, pokušavajući ispričati koherentnu (pri)povijest o tome što je sve hodanje značilo u prošlosti.

U knjizi je fokus na prostorima koji su danas hrvatski, a koji su u prošlosti bili dijelovima vrlo različitih društvenih i državnih struktura i podvrgnuti različitim vidovima društvene i političke vlasti. U tome smislu odrednicu 'hrvatski prostori' autorica koristi kao termin indikator, svjesno žrtvujući historiografsku preciznost u korist tekstualne prohodnosti. Isto se odnosi i na kompleksne i mjestimice teško obuhvatne političke i društvene strukture u pojedinim vremenskim periodima: u tekstu se referira na opće političke procese i povijesne događaje u onoj mjeri u kojoj je to kontekstualno nužno za priču o hodanju.

Hodanje je posljednjih desetljeća postalo tema nemalog broja kulturološko- znanstvenih knjiga. Sad je pred nama i (prva) hrvatska. „Hodanje“ autorice Dubravke Zima knjiga je koja istražuje kulturnu arheologiju hodanja u hrvatskim krajevima. S izuzetkom (u ovom slučaju neizbježno izuzetog) planinarenja, Dubravka se Zima bavi svim vrstama hodanja: dokonog i bijesnog, političkog i vjerskog, ženskog i muškog.

Tema Zimine knjige su devetnaestostoljetni flaneuri i flaneuse, kontinentalni perivoji i priobalne rive. Zima se bavi procesijama, pogrebima i hodočašćima, ali i protestnim šetnjama, demonstracijama i pogromima. U njenoj ćete knjizi naći i pročešjun Sv. Duje i studentsko spaljivanje mađarske zastave, i međuratne radničke proteste i komunističke parade, i Liverpoolov „You'll Never Walk Alone“ i „Walk on the Wild Side“ Loua Reeda, i navijačka kortea i zadarsku „staklenu noć“ tijekom koje su razbijani srpski izlozi i prozori.

Za razliku od mnogih hrvatskih kulturoloških knjiga, Zimino „hodanje“ nije zagrebocentrično i doista se bavi cijelom Hrvatskom, od osječkih i daruvarskih perivoja do riječkog Korza i primorskih riva s palmama. Što je još važnije, „Hodanje“ je rodno senzibilna knjiga. Upozorava nas na prešućeno žensko iskustvo kojim se autorica i dosad kao znanstvenica sustavno bavila. Podsjeća nas da je ne tako davno – upravo u doba romantiziranih „tradicijskih vrijednosti“ – landranje gradom bio muški privilegij. Za ženu je u gorem slučaju ono moglo biti pogibeljno, u boljem bi „tek“ sebi priskrbila status raspuštenice i flundre. Hodanje navlas istim ulicama stoga nikad nije isto. Ono se mijenja ovisno o epohi, rodu, klasi i ideologiji. Tu lepezu iskustava Zima ilustrira obiljem književne i memoarske građe, od Matoša do Josipa Horvata i od Jagode Truhelke i Vilme Vukelić do novovalovaca pred „Zvečkom“. Svi su oni hodali. To se hodanje razlikovalo rodom, klasom, motivom, iskustvom. Ali – hodali su, kao što hodamo i mi. I kao što će hodati oni nakon nas.

Jurica Pavičić

Budući da gotovo svaka nacionalna akademska scena posjeduje vlastitu historiografsku studiju o hodanju – poput američke, koja nudi nekoliko različitih povijesti hodanja – „peripatetička“ i nomadska studija Dubravke Zima u hrvatskoj humanistici zauzima posebno mjesto. Usredotočena na hrvatsku kulturnu povijest i svjetove hrvatske književnosti 19. i 20. stoljeća, ona se pokazuje ne samo kao zaokružena povijesna studija o hodanju nego i kao jasan pokazatelj spremnosti naše humanistike da otvara nova istraživačka područja „zelenih transžanrova.

dr. sc. Suzana Marjanić

Riječ je o inovativnom istraživanju fenomena hodanja kao kulturno-povijesne prakse. Autorica temu obrađuje u nekoliko različitih kontekstualnih razina, locirajući i prezentirajući društvene, klasne i političke dimenzije hodanja u našoj kulturnoj povijesti te pokazujući na toj temi prožimanje i uvjetovanost niza kulturnih, društvenih, pa i političkih fenomena s vernakularnim praksama.

dr. sc. Dinko Župan

Dubravka Zima rođena je 1972. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Studirala je hrvatski jezik i književnost i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 1995. Na istom je fakultetu i magistrirala s temom o Ivani Brlić-Mažuranić 1999. godine te doktorirala 2004. s temom iz hrvatske dječje književnosti. Zaposlena je na Odsjeku za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu kao izvanredna profesorica. Predaje kolegije iz hrvatske dječje književnosti, hrvatske nedječje književnosti, svjetske književnosti i teorije književnosti.

U znanstvenom se radu bavi dječjom i adolescentskom književnošću, studijima djetinjstva i mladenaštva te srodnim temama. Objavila je knjige "Ivana Brlić-Mažuranić" (Zagreb, ZZOK, 2001.), "Kraći ljudi: povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu" (Zagreb, Školska knjiga, 2011.), "Uvod u dječju književnost" (u suautorstvu s Marijanom Hameršak; Zagreb, Leykam international, 2015.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.