"(…) i govorio je o tome, lijepo i shvatljivo, i bilo je posve zadivljujuće sve što je pokazao i sve o čemu je govorio, toliko se u to unosio kao da su sva ta umjetnička djela u najmanju ruku majstorska, i to sve jedno majstorskije od drugoga, i ako mi dotad nije bilo jasno koliko malo ja sâm kao umjetnik mogu pridonijeti, to mi je tad postalo jasno, shvatio sam da skoro ničim ne mogu pridonijeti, ali da nečim ipak mogu, nečim sasvim svojim, jer i u mojim je slikama bilo nešto čega nije bilo u nekim drugim slikama koje sam imao priliku vidjeti, to sam vidio, i ako toga i nije bilo tako mnogo, ipak je bilo nešto, mogao sam nešto, znao sam nešto, u svojim sam radovima ipak vidio nešto što nisam vidio u nečemu od onoga što je profesor Christie pokazivao, nešto što je bilo drukčije, i što je u sebi imalo svoje vlastito svjetlo, ali je li to bilo dovoljno?, pitao sam se, može li se nekoga smatrati likovnim umjetnikom samo zato što u slikama koje on slika ima nešto sasvim svoje?, zar ne treba više?, tako sam tada razmišljao, i počeo sumnjati da mogu naslikati nešto vrijedno…"

Roman ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost Jona Fossea izvorno je objavljen u sedam nastavaka i tri sveska u ukupnom opsegu od 1250 stranica: "Septologija I. – II.: Drugo ime", "Septologija III. – V.: I je drugo" te "Septologija VI. – VII.: Novo ime".

Glavni je lik i pripovjedač u romanu "Drugo ime" Asle, slikar i udovac koji živi u kući u Dylgji u kojoj je nekoć živio sa svojom suprugom Ales. Viđa još jedino susjeda Åsleika, seoskoga ribara, i svog galerista Beyera, koji živi u gradu Bjørgvin. Još jedan Asle, također slikar, živi u Bjørgvinu: jesu li on i pripovjedač na neki način dvojnici ili možda dvije verzije iste osobe i istog života? Asle se oženio, postao religiozan, prestao piti i postao uspješan slikar. Drugi je Asle, međutim, na mnogo težem putu. Središnji je događaj Fosseova fiktivnog svemira kada se oni susretnu: radnja romana odvija se tijekom adventa, malo prije Božića, a životi dvojice Aslea ispričani su retrospektivno i u sadašnjosti.

"Drugo ime" govori o prirodi umjetnosti i o Bogu; o alkoholizmu i prolasku vremena. Kao i većina Fosseovih djela, i ovo je roman o ljubavi, smrti i moru.

Jon Fosse napisao je neobičan i mističan roman, u kojem se umjetnik bori s vjerom i samoćom, promatrajući sebe, ili verzije svoje osobe, kako padaju sve dublje i dublje. Fosseov svijet je dalek i maglovit u ovoj dubokoj, egzistencijalnoj romanesknoj priči. — Hari Kunzru Samo Jon Fosse može ovako pisati! Novi čitatelji koji žele doživjeti istinsko umjetničko iskustvo imaju razloga za slavlje.
Sindre Hovdenakk, VG

Jon Fosse (1959), dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Studirao je komparatistiku i predavao na Akademiji za kreativno pisanje u Hordalandu.

Godine 1983. objavio je roman "Crveno, crno" (Raudt, svart), zatim slijede romani, zbirke pjesama, eseji i knjige za djecu. Godine 1994. u Nacionalnom kazalištu u Bergenu praizveden je njegov prvi kazališni komad "I rastati se nećemo nikada" (Og aldri skal vi skiljast), a zatim slijede drame "Ime" (Namnet, 1995), za koju je nagrađen Ibsenovom nagradom, te "Ljetni dan" (Ein sommars dag, 1999) i "San o jeseni" (Draum om hausten, 1999). Napisao je više od 40 drama koje su prevedene na 50 jezika. Romani su mu prevedeni su na više od 20 jezika.

Godine 2000. dodijeljena mu je glavna nordijska kazališna nagrada, a za roman "Melankolija" (Melancholia, 1995/1996) Melsomova nagrada. Za budući književni rad norveška mu je država dodijelila doživotnu stipendiju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.