Roman "Zadnja pošta Osijek" neobična je pikareska antiheroja koji, pripovijedajući vlastiti život – biografiju kojoj, dakako, ne treba u potpunosti vjerovati – zapravo pripovijeda osječko dvadeseto stoljeće, ali i ono slavonsko, hrvatsko, austrougarsko i jugoslavensko. 

Najveća vrijednost ovoga romana leži u stilu, ponajprije u njegovu ključnom elementu: jeziku koji djeluje posve neusiljeno. Od samog početka, osobito u usporedbi s čestom opterećenošću sintaktičkim i leksičkim normama u domaćoj prozi, roman stvara dojam pripovjedača i likova koji govore prirodno i slobodno. Ta je prirodnost, naravno, književna iluzija, no autorova je vještina upravo u tome da pripovijedanje i govor likova učini nesputanima – od dijaloga i unutarnjih monologa, preko svjedočanstava na granici zapisa ili transkripta govora poludjelog kazivača i modernističke groteske, do intimnih misli junakinje i reminiscencija o bitkama Prvoga svjetskog rata na bojišnicama europskog Istoka.

Autor pritom uzima brojne stilske slobode, osobito u odnosu prema jeziku i rječniku, slobode kakve se rijetko susreću u suvremenoj domaćoj književnosti. Njegovi Slavonci zvuče uvjerljivo upravo zato što autor sustavno razgrađuje jezična ograničenja – ponajprije leksička i sintaktička – velikim dijelom nametnuta ideologijom. Jezični standardi različitih vremena, dijalektalizmi, „švapski“, „šokački“ i „istočni“ idiomi, slavonska ikavica i ekavica, posuđenice, govor grada i kolokvijalizmi miješaju se u trenutku u kojem pripovjedač pokušava objediniti vlastiti jezik, diskurs, stavove i misli s osobnom poviješću koja se neumitno odvija unutar one opće – političke i, nažalost, povijesti sukoba, ratova, mržnji i nesporazuma.

Nenad Rizvanović zida novi grad, sagdašnji i negdašnji istovremeno. Vješto i zavodljivo spaja dijelove povijesti, priča, intriga, stvarajući zabavnu, a povremeno i posve izmaštanu essekersku cjelinu. Ruku pod ruku s glavnim junakom Lavoslavom Krausom, kroz burna događanja 20. stoljeća prolaze dadaisti, Filakovac, Krleža, Čaruga, Mustafa Golubić, Gregor von Rezzori, Jeanne Moreau i mnogi drugi. Vrijedno je pročitati ovaj roman, jer koliko sutra, iz Zagreba, Černovica, Pešte, Beograda, Venecije, svejedno odakle, valja opet krenuti put zadnje pošte, u Osijek. – Nedim Tanović

Nenad Rizvanović (Osijek, 1968.) Završio je studij hrvatskog jezika i književnost i južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te doktorski studij Društvo znanja i prijenos informacija na Filozofskom fakultetu u Zadru. Književnu kritiku i prozu objavljuje od 1985. Uređivao je novina i časopisa, tribinu Književni petak i Festival A. književnosti. Uređivao je više novina, časopisa i nakladničkih nizova. Dosada je objavio osam autorskih knjiga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.