Sonja Gašperov : Umjetnik mora stvarati u duhu svog vremena

Akademska slikarica, višestruka blogerica (sonjecka.blog.hr i majice.blog.hr) Sonja Gašperov pobijedila je na natječaju Prozak u selekciji proze za 2006/7. godinu i tako pošteno zaradila objavu knjige "Cyber ZOO“, prve domaće knjige koja ima i potporu bloga (hm, je li prva? ...  vidi komentare, op.ur.). Opširnije o autorici u MVInfo autorskom info-servisu...
 
 
Ivana Pavelić Mirošević : Kako je verzirana likovna umjetnica propisala? Slikarstvo, pisanje i strip – koliko ta tri medija imaju zajedničkoga?
 
Sonja Gašperov : Kako sam propisala? Pa, koliko se sjećam, navalu kreativnosti dobila sam negdje početkom srednje škole, kad sam odlučila natipkati na staroj pisaćoj mašini prve stranice "Mračne krletke", priče koja govori o dječaku iz siromašne američke četvrti. Dok su drugi proživljavali divlji pubertet, ja sam sjedila doma za stolom i pokušavala dovesti priču do kraja na, otprilike, osamdesetak stranica zgusnutog masnog teksta. Naravno, materijal nije bio nekakav, ali mi je dao nekakvu početnu disciplinu i uvjerio me kako pisanje romana nije mačji kašalj.

U mom slučaju, gorespomenuta tri medija posjeduju mnogo toga zajedničkog. Smatram da im je strip središnja poveznica, koja na pola puta dočekuje pisanje i slikarstvo. Moja stvaralačka godina svakih nekoliko mjeseci izmjenjuje faze u kojima me obuzima samo pisanje ili samo strip ili samo slikarstvo. Tematski ih pokušavam zadržati zajedno. Sve troje pričaju i nadopunjavaju istu priču te je odvode dalje. Nešto kao tri različite pasmine pasa koje držim na uzici, šetam ih i usputno dresiram kako bi mi išli uz nogu.

Vaša knjiga je do sad najangažiranija po pitanju "prava životinja". Odakle ta ljubav, i kakvu politiku prema ne-ljudskim životinjama smatrate optimalnom?
 
Živim u kvartu u kojem svaka kuća ima veliko dvorište, no i u kvartu u kojem većinom stanuju stariji ljudi. Time hoću reći da u djetinjstvu nisam imala mnogo vršnjaka. Velika susjedna dvorišta imala su savršene uvjete za držanje kućnih ljubimaca, tako da su mi životinje bile prvi pravi prijatelji. U pričama se često osvrćem za svojim djetinjstvom, čeznem za percepcijom neiskvarenog, transformiram se, po potrebi, u nešto neljudsko. Razlog uzimanja neljudske uloge osobna je potreba za odmakom od istine o odrastanju, bijeg od problema "odraslih" ljudi. Moja politika je odluka da ću pokušati kroz daljnji rad težiti ideji kako bi "neljudsko" postalo centar svake moje inspiracije. Životinja je idealna kamuflaža s kojom mogu distancirano promatrati ljude i njihovo ponašanje.

Koliko je otkriće interneta i e-tehnologija promijenilo Vašu poetiku, kako likovnu, tako i, ako ste je prije već i imali, literarnu?
 
Potpuno! Moj cjelokupni rad je pod utjecajem novih tehnologija. Svaki umjetnik mora stvarati u duhu svog vremena. Sve ono što me tog trenutka okružuje, svaka opsesija i razonoda, bilo prema internetu, filmovima, stripovima, knjigama, kolekcioniranju igračaka, meni je glavni pokretač i dio budućeg rada. Zašto izmišljati toplu vodu? Samo treba zastati, promisliti gdje je zametak ideje, zgrabiti ga i ostvariti prije ostalih.
 
Vaša knjiga je prva domaća knjiga koja dobiva podršku na blogu http://cyberzoo.blog.hr/. Kako je do toga došlo i koje materijale planirate stavljati na blog?
 
Često se događa da priče, romani, pjesme nastanu na blogu, potom, ako su dobre pronalaze put do izdavača i dobivaju svoj tiskani oblik. Koliko ja znam moja knjiga je prva knjiga koja ima takvu podršku i mogućnost kombiniranja tiskanog materijala s virtualnim. Ideja je nastala u dogovoru s urednikom Krunom Lokotarom i odmah mi se učinila veoma interesantna. Posjedovala sam neke materijale realizirane u raznim medijima te mi je bilo žao da se ne povežu s knjigom i ne dobiju svoj dio kolača. Tako je nastao blog; http://cyberzoo.blog.hr.

Želite li doznati više o grananju ili ekstra dodacima neke moje priče iz knjige, morat ćete sjesti za računalo i otvoriti istoimeni blog. Neke priče u knjizi vrište podcrtanim rečenicama, žele nešto više reći, ali ta njihova dopuna ne stane u knjigu pa svoju mogućnost prikazivanja pronalaze na blogu. Blog je knjizi dao mogućnost beskrajnog nadopunjavanja, može potvrditi autentičnost priča skicama, audio zapisima, proširiti priču fotografijama... Svi materijali vezani za priče već se nalaze objavljeni na blogu. Ono što ubuduće planiram stavljati biti će recenzije o knjizi, vijesti o promocijama i sl.
 
Je li objava knjige poticaj za dalje pisanje?
 
Svakako! Već počinjem razmišljati i krenula sam s nekim dužim formama koje su za mene pravi izazov. Ponekad razmišljam kako je baš dobro što nisam usredotočena na samo jedan medij jer ne moram mjesecima besposlena čekati inspiraciju u slučaju da mi je oduzeta pritiskom deadlinea. Veselim se svojim mogućnostima što mogu slikati, crtati stripove i pisati. Nemam li volje taj dan slikati, ispušni ventil nalazim u pisanju, tako konstantno zadržavam kreativnost i dobro se osjećam. Najgore je kad kreativac osjeća grižnju savjesti zbog nerada.
 
Uspijevate li pratiti domaću književnu produkciju?
 
Ono što me zanima redovito kupim, posudim, pročitam... U vrijeme kad ne radim svoje stvari postajem teški ovisnik o internetu i svim nevažnim stvarima koje krvoločno žderu sate. Imam blagu geekovsku opsesiju kupovati gomile stripova, knjiga i filmova.Sve, naravno, slažem kao hrčak na hrpu. Svaki put kad se osvrnem, vidim tek pola toga pročitanog pa se pravdavam - sve ću to po redu pročitati, kad odem u penziju.
 
Koje likovne projekte u skorije doba planirate izvesti?
 
Ne bi htjela otkrivati nove planove jer mi je draže svojim radom iznenaditi nego ga fanfarama najavljivati. Mislim da moji radovi moraju imati efekt iznenađenja kako bi zamisao uspjela do kraja. Otkrivanje bi bilo ravno onom kad kažete kraj vica prije nego što ste ispričali početak.
 
Odaberite jedan od vaših stripova i stavite ga na link. Zašto ste odabrali baš ovaj?
 
Iz izloga broj jedan izabrala sam strip "Vučine"; meni najdraži strip koji sam do sada nacrtala. Mislim da je trenutno u mom stripaškom razvoju dao najviše mene, što crtežom, što, gotovo autobiografskim scenarijem. Dao mi je neke odgovore o stilu koji sam dosta dugo tražila u prijašnjim stripovima. Sve one dobre strane i mane jednog kreativca prikazane su u liku čovjeka koji je zarobljen u kostimu vuka. Strip je usko povezan s mojim slikarskim radovima i izložbom "Vuk je vuku čovjek" održanom u Galeriji VN u Zagrebu. Ilustracije u "Cyber ZOO" knjizi također su bazirane na ljudima/vukovima s patentnim zatvaračem.
 
Široj javnosti poznati ste po inicijativi "Zamolba za reklamnu majicu". Koliko ste danas, s određenim vremenskim odmakom, zadovoljni s odazivom i uspjehom tog projekta?
 
U potpunosti sam zadovoljna s projektom iako je dosta različit od mojih ostalih "životinjskih" radova. Drago mi je što imam iskustvo s dolaženjem u kontakt s tolikim tvrtkama (gdje god se danas okrenem poznajem tvrtku i dovikujem kako imam i njihovu majicu) , prikupljanjem, oblačenjem, zvonjavom mrzovoljnih poštara koji donose na kućna vrata tristotridesetu majicu i mole me kad će više ta strka proći... Drago mi je što sam ostvarila projekt "365 Majica", što je sve išlo po planu, ali drago mi je znati da je, definitivno, vrijeme i za nešto novo.

( Razgovor je prvotno objavljen u Predlistu, elektroničkom podlistku / vijestima Algoritma )