Sve ima svoju cijenu

Ovogodišnji, 6. Festival svjetske književnosti (FSK) dovodi u rujnu (2.- 8. 9. 2018.) u Zagreb i Split pisce iz čak sedamnaest zemalja svijeta. Uz brojne književne programe – razgovore, tribine i okrugle stolove – festival će uključivati i razgovore o grafičkim romanima i stripovima, filmovima snimljenim prema književnim djelima kao i izložbu nastalu prema motivima iz književnih djela. Gosti dolaze iz svih krajeva svijeta, od susjednih zemalja do daleke Australije, Južne Amerike, Afrike i, naravno, Europe, a među njima je poljska književnica i ovogodišnja dobitnica nagrade Man Booker International Olga Tokarczuk, uz nju, na festivalu gostuje još jedan dobitnik ove nagrade, izraelski pisac David Grossman, kao i dobitnik nagrade Man Booker, australski pisac Richard Flanagan.

Dolazi i u francuski autor Frédéric Beigbeder, zatim Šveđanin Jonas Hassen Khemiri, portugalski autor José Luís Peixoto, meksički pisac Antonio Ortuño te najmlađi autor koji je ušao u finale nagrade Man Booker, nigerijski pisac s američkom adresom Chigozie Obiom. Nastupiti će i brojni domaći autori - Rada Iveković, Damir Karakaš, Tea Tulić, Andrija Škare, Alojz Majetić, Julijana Matanović i mnogi drugi. No, bogat program tek je jedna dimenzija priče.

Druga je dimenzija činjenica da jedan ovako sadržajan i brojnim gostima ispunjen program ima i svoju znatnu produkcijsku cijenu, koju nije moguće pokriti samo subvencijama bilo Ministarstva kulture ili Grada Zagreba već se organizator, nakladnička kuća Fraktura, mora znatno potruditi i oko iznalaženja sponzorskih potpora (što u kulturi i nije tako jednostavno) ali okrenuti se i publici. Stoga FSK ove godine uvodi festivalsku novinu, a to su vaučeri u vrijednosti od 20 kuna te 10 kuna za osobe mlađe od 25 godina i starije od 65 godina koji služe kao ulaznica za programe u velikoj dvorani kina Europa koji počinju u 21 sat, a ujedno se njima ostvaruje popust kod kupnje knjiga u Festivalskoj knjižari.

Dakle, organizator očekuje da i publika dade svoj obol u pokrivanju zahtjevne financijske konstrukcije festivala, i to na način da za one najatraktivnije programe FSK-a kupi ulaznicu (tj. vaučer) dok će dio programskih događanja i dalje ostati besplatan. Vjerujem da se ova odluka organizatora neće pokazati kao loš potez jer zašto bi knjižna publika s plaćanjem ulaznica/vaučera imala problem kad mnogi među njima uredno i skuplje plaćaju posjetu kazališnim predstavama, filmovima, koncertima... Utoliko je potez organizatora FSK-a i dobar putokaz i ostalim organizatorima brojnih knjižnih manifestacija, jer vrijeme je poslati poruku široj publici da sve ima svoju cijenu i da organizacijski zahtjevne knjižne manifestacije (kao i one manje) ne mogu biti izuzete od toga, te da u prvom redu autori, tj. oni koji knjige pišu i oko kojih se zapravo grade te manifestacije moraju imati više mogućih izvora iz kojih će "krpati" svoju egzistenciju, a jedan od njih su svakako solidniji honorari za nastupe na festivalima, tribinama, čitanjima i sl.

Festival svjetske književnosti dogodit će se početkom rujna, a samo dva mjeseca kasnije dogodit će zagrebački sajam knjiga Interliber koji se s godinama pretvorio u jednu veliku (ras)prodaju knjiga, i na kojem su programi (predstavljanja knjiga, tribine, potpisivanja autora na štandovima izlagača...) u kreativnoj defanzivi spram "koncepta" vašara knjiga. Istina, u Zajednici nakladnika i knjižara posljednjih godinu-dvije nastoje takvu percepciju Interlibera promijeniti, ali i dalje s nespremnošću ulaženja u rizik (ako taj uopće postoji) iznalaženja učinkovitog modela financiranja znatno atraktivnijih programa na Interliberu koji bi pozitivno utjecali i na promociju i na još veću posjećenost Interlibera, pa sami time i povećali prodaju knjiga. Na koji bi se način moglo doći do novog koncepta i sadržaja Interlibera, a u kontekstu najavljene "vaučerizacije" FSK-a?.

Za početak, ulaz na Interliber više ne bi bio besplatan, dnevna karta morala  bi koštati barem 5 kuna, a za 10 kuna kupovala bi se karta koja vrijedi za sve dane sajma. Jer, ako nam je svima normalno da npr. i osrednja kava na Interliberu košta koliko i zamišljena ulaznica za sve dane sajma, onda je vrijeme prihvatiti nužnost da i da ulaz na Interliber nešto košta. No, zašto platiti ulaz 5 ili 10  kuna ako je posjetiteljima Interlibera jedina namjera popunjavanje praznine na policama kućne biblioteke ili blagovremenog rješavanja predblagdanskog šopingiranja po knjižarama? Zato što nije dobro da je Interliber samo jedna velika knjižara, on je dugoročno štetan u formatu velikog buvljaka s pretjeranim popustima (naročito na najnovije knjige) gdje pokoji nakladnici  u ekstremnim "marketinškim genijalnostima" svode knjigu i na "kilogram nečega", čime se nanosi nepopravljiva šteta nakladništvu, realnoj percepciji cijene knjige i održivom izdavaštvu,  a naročito knjižarstvu kojem se nelojalnom konkurencijom odvlači kupce i čini knjižare mjestom sve manje poželjnim za kupnju knjiga (čemu vlastitom neinventivnošću, na žalost, doprinose i brojni knjižari).

Pretpostavimo da će i usprkos plaćanju JEFTINE ulaznice Interliber pohoditi približno isti broj posjetitelja (njih odokativno izmjerenih 100.000) i da će npr. njih 70.000 kupiti kartu po 5 kuna, a 30.000 po 10 kuna, što znači da će se od prodaje ulaznica prihodovati otprilike 650.000 kuna. Uz kvalitetnu i na vrijeme odrađenu medijsku komunikaciju "novih pravila igre",  smanjenje posjete Interliberu  se ne bi trebalo dogoditi ako bi se s prodajom ulaznica afirmirala praksa da s kupljenom ulaznicom posjetitelj dobiva nespornu "vrijednost za novac" (value for money), i da zapravo samo o organizatorima Interlibera ovisi  što će posjetitelj za svoju jeftinu ulaznicu dobiti kao "dodanu vrijednost".

Sredstva od ulaznica dogovorno bi trebali podijeliti organizatori, Zagrebački velesajam i Zajednica nakladnika i knjižara pri HGK, ali ne na način "izvlačenja profita" nego vraćanja zarađenog u infrastrukturu  produkciju Interlibera. Recimo da se dio namijeni za poboljšanje uvjeta, tj. da se cca 150.000 kuna svake godine vraća u eko-sustav sajma, a ostalih okruglo 500.000 kuna treba uložiti u tzv. programsko-promidžbeni fond, koji bi se uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba mogao "težiti" i cca 750.000 kuna.

S takvim produkcijskim fondom to bi to značilo mogućnost dovođenja čak i mega-popularnih inozemnih autora (naravno, uz dužu pripremu i lobiranje), vrhunske domaće autore... i ne nužno samo iz polja književnosti već i svjetski priznate autore vrhunske publicistike, znanstvenih djela...  Ukratko, za svaki dan Interlibera mogli bismo osigurati barem jednu do dvije inozemne "velike zvjerke" iz svijeta i nekoliko domaćih autora. A sve to ima svoju cijenu.

Hoće li se to jedne od idućih godina doista i dogoditi to treba tek vidjeti, jer vaučerizacija ili kakav drugi sličan oblik financiranja nije potez improvizacije već pomnog planiranja i prije svega spremnosti knjižne branše za promjene. 

*** tekst je prvotno objavljen u prilogu Best Book tjednika Express