Tom Wright : Sv. Pavao: Biografija
Sv. Pavao
Često sam razmišljao o svetome Pavlu – o prvom novozavjetnom piscu i kršćanskom teologu – i, naravno, nisam bio jedini. Mnogi teolozi, mistici i vjernici općenito, ali i oni koji to nisu bili, zapisali su svoje misli o ovoj intrigantnoj, a po nekima i kontroverznoj osobi iz kršćanske povijesti. Tako znamo da su ga, među ostalima, sveti Augustin i Martin Luther iznimno cijenili i da su kroz njegovu "Poslanicu Rimljanima" doživjeli unutarnja obraćenja, dok je filozof Friedrich Nietzsche o Pavlovu djelovanju imao negativno stajalište, što je zapravo i razumljivo s obzirom na njegovo postavljanje prema ideji kršćanstva općenito.
Tom Wright, anglikanski (umirovljeni) biskup i profesor Novog zavjeta i ranog kršćanstva na britanskim renomiranim sveučilištima (donedavno je predavao na Sveučilištu St. Andrews, a odnedavno na Sveučilištu Oxford), u knjizi "Sv. Pavao: Biografija" detaljno prikazuje kako je Savao – odnosno Šaul, kako ustraje autor u knjizi – postao apostol Pavao, opisuje njegovo obraćenje na putu u Damask, otkriva veliko bogatstvo života koje se nalazi iza njegovih putovanja i poslanica i još puno toga što može zaintrigirati kako široki krug čitatelja, tako i stručnjake, odnosno dobre poznavatelje ove teme. Izvornik ovoga biografskog djela objavljen je na engleskome jeziku 2018. godine u izdanju nakladničke kuće HarperOne, a odnedavno možemo čitati i hrvatsko izdanje (Profil, 2019.) u prijevodu Tihomira Tonkovića.
Autor je temi prišao interdisciplinarno, izvrsno povezujući povijesni, književni, filozofski i teološki pristup ovom neobičnom i nadahnjujućem čovjeku, odnosno apostolu te je pokušao i, prema mojemu mišljenju, uspio oslikati sveobuhvatnu sliku sv. Pavla, upornoga čovjeka koji s puno revnosti – što je osobito dobro objašnjeno u prvom poglavlju knjige – isprva progoni prve Isusove sljedbenike, a potom, nakon obraćenja, navješćuje (Kristovo) evanđelje i osniva male zajednice iz kojih će tijekom vremena nastati Crkva. Već sam napomenuo kako su brojni autori, teolozi, filozofi i književnici napisali knjige o sv. Pavlu. Meni su u posebnom sjećanju ostala odlična djela koja su napisali Josef Holzner i Amédée Brunot, a draga mi je i neobična knjiga koju sam svojedobno uredio u Biblioteci Bookmarker Naklade Ljevak, knjiga "Sveti Pavao: utemeljenje univerzalizma" poznatoga francuskoga filozofa Alaina Badioua, za kojega je Pavao duboko originalan i revolucionaran mislilac.
Upravo taj univerzalizam naglašava i teolog Wright, koji kaže da je Pavao u svojem djelovanju – o kojem najviše doznajemo iz novozavjetne knjige "Djela apostolska" – i svojim poslanicama, tj. pismima zajednicama koje je uspostavio u Galaciji, Solunu, Korintu, Efezu i drugdje, stalno iznova isticao jedinstvo, svetost i „prema van okrenute crkve“ (str. 428). Poznato je kako se Pavao suprotstavio na Apostolskom saboru u Jeruzalemu (oko 49. godine) apostolskim prvacima Petru i Jakovu pa je zahvaljujući njemu odlučeno da židovski religijski običaji ne obvezuju obraćene pogane, a nakon toga nastavljaju se i njegova misijska putovanja...
Wrightovo promišljanje o Pavlovu obraćenju detaljno je razrađeno u drugom poglavlju. Taj je događaj na jednostavan način opisan čak triput, u različitim varijacijama, u "Djelima apostolskim" (Dj 9,1-23; Dj 22,1-21; Dj 26,1-19), i otamo crpimo osnovne, dosta šture informacije. Savao (ili Šaul) iz Tarza isprva je kao učeni židovski rabin bio protivnik Kristov koji je odobravao njegovu smrt i progonio njegove pristaše, da bi nakon susreta s Isusom i obraćenja kod Damaska uzeo novo ime i postao njegov najgorljiviji zagovaratelj i sljedbenik. Autor uspoređuje ovaj trenutak s Ezekielovom vizijom, tj. s „jednim od najneobičnijih prizora u cijeloj Bibliji u kojem ovaj prorok gleda nebesko prijestolje – kočije na kojima Bog ide svojim poslom“ (str. 50) i dodaje kako je upravo početak "Knjige Ezekielove" u kasnijoj židovskoj tradiciji bio središnji tekst za meditaciju, za svojevrsni „misticizam neba i zemlje“ – te se pita je li i sam Savao (Šaul) prakticirao tu vrstu meditacije (str. 51).
Sveti Pavao : Utemeljenje univerzalizma
U svakom slučaju, postavlja se pitanje kako je uopće moguće opisati događaj susreta sa živim Bogom? Savao, dakle, u prvom trenutku damaščanskoga susreta pada na zemlju i neko vrijeme ostaje bez osjetila vida. Kako bi nam naknadno opisao taj događaj i silinu svjetlosti koja ga je dohvatila, Pavao koristi upečatljivu sliku: bilo je to kao prva zora svijeta. Kao kad se prvo svjetlo tvorca svemira sručilo u naručje tame, tako je Bog „zasvijetlio u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu“, zapisao je Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima (2 Kor 4,6). Tom Wright ipak naglašava da kada kršćanska tradicija govori o Šaulovu „obraćenju“, trebamo zastati, jer ni u jednom trenutku on „nije prestao vjerovati u Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva“ (str. 53) nego je „objavljivao da je raspeti Isus dugo očekivani Izraelov Mesija“ (str. 58).
Autor u posljednjem poglavlju svoje knjige pod nazivom Pavlov izazov propitkuje što je to Pavla čovjeka činilo jednim od najuspješnijih javnih intelektualaca svih vremena, odnosno što mu je omogućilo da iskoristi prednosti onodobnih okolnosti – zajednički jezik, slobodu putovanja i rimsko građanstvo – kako bi uspostavio svoj „nesigurni pokret ne samo za svoga života nego i nakon njega“ (str. 415) i daje tri moguća odgovora. Kao prvo, kroz Pavlovu priču vidimo golemu energiju koja živo pulsira kroz njegove poslanice: na nasilje koje je doživio u jednom gradu, Pavao odgovara odlaskom u drugi grad i nastavkom širenja „radosne vijesti“. Radio je u svako doba dana, izdržavao se svojim izučenim šatorarskim zanatom, a nakon toga neumorno propovijedao.
Druga stvar, „oštrica sve te energije njegov je iskren, otvoren način“ reći ono što misli neovisno o tome s kim se sukobljuje: prisjetimo se samo suprotstavljanja jeruzalemskim apostolima, zatim Petru u Antiohiji, ili obraćanja velikoj ratobornoj gomili u Efezu; usto je prekorio i židovskog velikog svećenika u Jeruzalemu (usp. str. 416). I treće, uza sve to postojalo je nešto privlačno u Pavlovoj ranjivoj strani, danas bismo to možda nazvali karizmom, što objašnjava razloge zašto su ga ljudi voljeli, željeli s njim raditi i trpjeti nepravdu, i plakali kada bi otišao usprkos „njegovoj nemilosrdnoj energiji i izricanju svega ravno u lice“ (str. 417). Možda je upravo zato danas najvažnija Pavlova ostavština vizija ujedinjene i svete zajednice, smatra Wright, koja se suočava s društvenim i političkim nepravdama u vjeri, nadi i ljubavi: njegova vjera u Isusa Krista, vodila ga je s jedne strane svijeta na drugu, u želji da „čini dobro svim ljudima, osobito siromašnima“ (str. 428).
Teolog Tom Wright – prema mišljenju kritičara Newsweeka „vodeći svjetski stručnjak za Novi zavjet“ – prikazao je u svojem djelu Pavlov lik plastično i živo, navodeći podjednako njegove vrline i mane, opisujući njegovu revnost u progonu pripadnika rane Crkve, kao i revnost u ljubavi prema Isusu nakon događaja pred Damaskom. Dok čitamo ovu hvaljenu biografiju, koja u sebi objedinjuje povijesni i filozofsko-teološki diskurs, pred nama se razotkriva čovjek čije je djelo – bez obzira na to je li bilo cijenjeno ili osporavano, pravilno ili pogrešno shvaćeno – raslo i kroz njegova misijska putovanja i poslanice „stvorilo ne samo 'religiju' nego i“, kako zaključuje autor, „novu vrstu čovječnosti – nove ljude, novu zajednicu, novi svijet“ (str. 430).
Neovisno o tome na koji način osobno doživljavamo Pavla – i vjerujemo li u duhovnu bit i smisao njegova poslanja ili ne – Wrightova će knjiga pozornim čitateljima pružiti detaljan uvid u život i djelo ove zanimljive i neobične povijesne ličnosti.
Sv. Pavao : Biografija
- Prijevod: Tihomir Tonković
- Profil 06/2019.
- 464 str., meki uvez
- ISBN 9789533136936
Tom Wright biskup je i profesor Novog zavjeta i ranog kršćanstva na Sveučilištu St Andrews. U ovoj iznimno detaljnoj biografiji prati Pavlovo djelovanje od revnog progonitelja mlade crkve, preko njegovih misionarskih putova do vjerojatne smrti kao kršćanskog mučenika od Neronove ruke tijekom šezdesetih godina prvoga stoljeća.