Ondje gdje čovjek razmišlja i priča, gdje je sposoban uopće zamisliti nešto više od sebe, tamo je njegova svijest kao praznina 'metafizičkog' i misterij ljudskoga stanja. Peterson svoju potragu za univerzalnim usmjerava prema ponešto konkretnijem slučaju, pričama izdvojenim iz starozavjetnih knjiga koje nastoji analitički otvoriti i na taj ih način podložiti suvremenom senzibilitetu.

Popovićevi ukoričeni eseji predstavljaju – osim ekspozea ljubavi prema muzici – i ono što običavamo nazivati svjedočanstvom vjere. Međutim, neovisno o čitalačkoj poziciji, ova knjiga je i neupitno svjedočanstvo muzike – poučno i nadahnjujuće – koje mnogima može poslužiti i kao vodič kroz žanrove/etape muzičke evolucije u 20. stoljeću i dalje.