Za loše ocjene su najbolje dobre batine

Održava se
01.01.1901.

Nastavnici su čudovišta, ili su duševno rastrojene osobe ili očajnici koji se zbog nekih svojih životnih poraza osvećuju djeci. Gdješto čak imamo i slučaj da je neki od njih, obično neki što predaje matematiku, nečuveno perverzan serijski ubojica koji bi u nekoj drugoj prilici zacijelo kuhao svoje žrtve. Znate to i sami. Takav neki prosvjetni vampir s divljim sjajem u očima zlobno se zacerekao kada je vašem jedincu zaključio nedovoljan iz biologije. On ga zbog nečega, sasvim neobjašnjivo, mrzi. Uzeo ga je na pik, objašnjavate rodbini i susjedima, a oni s razumijevanjem klimaju, jer svi su imali tih problema.

Završava školska godina, mučno je doba godine za sve koji imaju djecu u školi. Svako toliko čujete za neki stravičan primjer nastavničkog zlostavljanja. Neki luđak u Virovitici od sedmaša, pričaju, za pozitivnu odjenu tražio da znaju sve samoglasnike. U matematičkoj gimnaziji u Splitu đaci za dvojku, već u prvom razredu, moraju nabrojati neparne brojeve do dvadeset. U Osijeku u srednjoj tehničkoj, smjer elektroinstalater, maturante pitali da pokažu utičnicu. Poremećeni nastavnik geografije u Vodicama potpuno je nekog jednog osmaša samo zato jer ovaj nije znao pokazati Jadransko more. Kad nije išlo ispred zemljovida, kažu, odveo ga je do prozora, pokazao mu plažu s druge strane ceste i rekao: Ajde, polako, sad se koncentriraj, a dječak je gledao, i gledao, i gledao... i napokon se, siroče malo, rasplakao od muke. Zemljopisna se zvijer, kako možete i pretpostaviti, nije baš nimalo ganula njegovim suzama. Zaključio mu je trojku, unatoč tomu da je djetetu jedan jedini bod trebao za odličan uspjeh.

Poznato vam je kako neki učenici ovih dana mukotrpno skupljaju bodove za uspjeh. Predano gmižu od učionice do učionice i s poniznim osmijehom prilaze nastavnicima da im podignu ocijenu kako bi imali prosjek za vrlo dobar. -Dobar dan, profesore, ako bi mogli-, kaže, "samo kad bili kod vas imao četiri, prosjek bi mi bio iznad tri-cijela-pet." To bude u srijedu. A već u petak eto ti ga opet. S lažnim brkovima od istog nastavnika traži peticu koja mu, samo ta jedna jedina, ako ikako može, nedostaje za odličan uspjeh i pohvalu nastavnog vijeća. Mladić se bori za svaku ocjenu, trudi se više nego Tuđman i Sušak zajedno kada su se trudili da u prirodne i povijesne granice hrvatske države uguraju Bugojno, Travnik i Fojnicu. Svakog nastavnika, ako je čovjek, a osobito ako je roditelj, mora ganuti njegova ambicija. No, nastavnici, kako znamo, nemaju puno ljudskih osobina.

Evo, i sam sam svjedok toga. Mali od mog susjeda je u poljoprivrednoj školi u Kaštelima, kod nekog Skračića, dobio nedovoljan u pismenom ispitu i vjerojatno će morati na popravni samo zato jer je na pitanje o osobinama stajskog gnojiva napisao: "crvene boje, okruglo, vrlo hranjivo, okus sličan breskvi". Ponudio sam susjedu pomoć ako se namjerava osvetiti nastavniku pa smo se dogovorili da, možda već ovaj tjedan, idući najkasnije, Skračiću zapalimo auto. Za početak. Samo za opomenu. Dalje ćemo vidjeti što ćemo.

Koji put morate tako. Tiraniji nastavnika, ako već ne ide umiljavanjem ili potkupljivanjem, kada iscrpite sve metode, morate se suprotstaviti nasiljem. Jedne su se novine tako ovaj tjedan zgražale da je Tomislav Merčep telefonski prijetio profesorici ekonomske škole, nekoj Meliti Rolich, ako njegovu sinu ne zaključi pozitivnu ocjenu iz knjigovodstvenog bilanciranja. Lako mogu zamisliti njihov razgovor...

MERČEP: Dobar dan, Tomislav Merčep je, gospođu Rolich bih trebao.
ROLICH: Pri telefonu, izvolite.
MERČEP: Gospođo, zovem vas zbog sina, Krešimir Merčep, sjećate se, vi mu predajete knjigovodstvo i bilanciranje...
ROLICH: Da, kako da ne. Vidite, gospodine Merčep, vaš mali je zbilja...
MERČEP: Sve znam što ćete mi reći, gospodo Rolich. Htio sam vam samo kazati da ne razbijate glavu zbog toga.
ROLICH: Lijepo od vas da ste...
MERČEP: Ponavljam, nemojte razbijati glavu, gospodo Rolich. Tomislav Merčep će vam je razbiti.

Profesorica Melita Rolich je nakon ovoga usplahireno zvala policiju, a državno je odvjetništvo podnijelo krivičnu prijavu protiv Merčepa. Ali, zašto? U čemu je stvar? Pod jedan, otkad je to običaj da policija, pravosuđe da i ne spominjemo, nešto radi kad Tomislav Merčep nekome prijeti smrću? Pod dva, Tomislav Merčep bio je ustvari neobično blag prema ženi. Mogao je profesoricu Rolich besplatno priključiti na niskonaponsku mrežu. Koješta od onih ljupkih metoda, s kojima je Merčep s kolegama znatiželjno eksperimentirao u Pakracu prije desetak godina i za što je napokon odlikovan od predsjednika države, mogla je doživjeti profesorica knjigovodstva. A nije. Tomislav Merčep, sviđalo se to vama ili ne, se jako popravio. Tomica je duša od čovjeka kakav je bio.

Napokon, možemo se pitati i o motivima profesorice Rolich, zašto se ona zainatila da malom Merčepu ne da dva. Kakav je to uopće predmet - knjigovodstveno bilanciranje? Što će nekome u srednjoj ekonomskoj knjigovodstveno bilanciranje? Hoće li to đacima u životu trebati? Neće. Školski programi i inače su, poznato vam je, puni takvih ludorija s kojima se djeca bespotrebno mrcvare. Ne možeš, na primjer, završiti za konobara ako ne znaš da se juha lijeva u duboki tanjur. U tekstilnim školama uče se šivati, u jezičnim gimnazijama tupe s jezicima, a čitavu jednu školsku godinu budući zidari slušaju, o čemu, molim vas lijepo - o betonu?!

Gradivo se besmisleno gomila obično samo da se zadovolji sadizam prosvjetnih radnika. Ponize ih usput malim plaćama, prepolove im naknadu za prijevoz i topli obrok pa onda oni za osvetu po petnaest godina drže nekog jadnog dječaka u osnovnoj školi i naposljetku ga samo od straha puste da završi, jer je ovaj već tako stasao da ih može istući. Što u takvim prilikama može napraviti roditelj, nego otići pred školu i tamo na parkiralištu ošamariti glupaču koja neljudski mrzi njegovo dijete. Zgodno je u ovome da su nastavnici u većini žene, tako da stvar obično završi nokautom u prvoj rundi. Pa i s muškarcima nije osobit problem, jer se uglavnom radi o nekim sušičavim fizionomijama, koje lako oborite precizno plasiranim direktom u pleksus. Nevolja je tek ako vam sin ili kći ima nedovoljan iz tjelesnog odgoja, kojega najčešće predaju neki grmalji. Ako se već morate suočili s takvim nekim mazgovom u trenerci, sa zviždaljkom oko vrata, možda ne bi bilo naodmet da povedete još trojicu-četvoricu sa sobom i da mu ne prilazite s prednje strane. Želim vam puno uspjeha.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )